Medveščak je prošle sezone ispao od KAC-a u polufinalu Ebela. Hokejaši iz Doma sportova nisu uspjeli otići do kraja, ali Marty Raymond je barem dobio čistu sliku. Vidio je koga želi zadržati u momčadi, s kim kreće u borbu za naslov prvaka.
U sastavu nema više 'španera', igrača poteza. Čak je 12 novih lica u svlačionici. Znači, željeli ste dosta toga promijeniti? Neki su otišli i svojom voljom. Primjerice, nismo mogli parirati Red Bullovoj ponudi Kinasewichu. Banham? Nisam imao problema s njim. Izabrao je otići u Mađarsku. Upravi sam dao do znanja kakvu momčad želim. Osobno sam izabrao svakog igrača kojeg sam doveo iz Sjeverne Amerike. Ili sam ih trenirao ili igrao protiv njih. Tražio sam karakterne ljude s pobjedničkim mentalitetom. One koji žele doći u Zagreb iz pravog razloga.
Čekajte malo. Postoje li i 'krivi' razlozi dolaska u Hrvatsku? Zagreb je odličan grad, pruža mnogo toga. Neki su to i puno previše koristili. Zaboravite da ću direktno imenovati nekog. Neki se nisu ponašali kao pravi profesionalci, a ja nisam osoba koja će obilaziti barove i klubove, gledati tko se od mojih igrača zabavlja u ranim jutarnjim satima. Ne trebaju mi niti igrači koji će tražiti isprike. Ako im dovoljan motiv nije napredak u karijeri ili ovi nevjerojatni navijači, onda stvarno ne znam. Sve ionako radimo zbog navijača. Oni plaćaju ulaznice, oni kupuju suvenire. Nećemo uvijek pobijediti, ali igrači moraju dati baš sve od sebe na ledu. Vidim kako ljudi žive u ovoj gradu i državi, mi moramo predstavljati Zagreb na najbolji mogući način.
Da možete vratiti vrijeme unazad, što bi promijenili? Zamjerate li sebi nešto iz debitantske sezone? Potjerao bih jednog-dva igrača. Bez ikakvog razmišljanja. Bila bi to jako teška odluka, ali to bih učinio. Naravno, skočio bih s obje ruke na Joela Prpica i Franka Banhama i zaustavio bih ih u onoj tučnjavi protiv KAC-a. To nas je ubilo! Ostali smo bez dva iznimno bitna igrača u ključnom trenutku sezone. Tučnjava je dio igre u Kanadi, a našim hokejašima je 'puknuo' film. Liga ih je drastično kaznila i mi smo ostali 'osakaćeni' u polufinalu. Išlo je sve super prošle sezone, sve dok Morency nije pao u kupaonici i teško nastradao. Toga mi je isto žao.
Ciljevi su i dalje isti? Ulazak u doigravanje i onda borba za naslov? Želim da budemo među prvih šest pred doigravanje. Nije bitno koliko imamo poraza i pobjeda. Hoću da rastemo i postanemo prava play-off momčad. Znate, ovdje su ljudi se malo uljuljali. Bili smo drugi kroz sezonu i svi su bili sretni. Ne želim to, želim da budemo najbolji kad bude najpotrebnije. Imamo vjerojatno najbolji golmanski tandem u ligi, nitko nije bolji od Kristana i Ouzasa. Obrana je isto odlična. Napad je različitiji, nemamo više toliko 'baruta' kao lani. Imamo novi identitet, nova drugačija smo momčad. Leavitt bi trebao biti naš čovjek odluke na ledu. Buck i Miller imaju vještinu, Perkovich je veliko pojačanje. Pa i mladi Yelovich. Dečko je došao s faksa i pokazao se pravim osvježenjem.
Statistički gledano, Medveščak igra samo polovicu domaćih utakmica u svojoj dvorani, u Domu sportova. Dio sezone se seljakate, od zagrebačke Arene do Šalate, pa do novog spektakla, okršaja u pulskoj Areni. Kako gledate na takav raspored? Pula će biti događaj koji ćeš pamtiti cijeli život. Veselim se tim utakmicama. Gledano kao trener, naravno da nisam najsretniji što će igrači biti tih dana pod dodatnim pritiskom medija, ali i to je naš posao. Osobno, Dom sportova mi je najdraža hokejaška dvorana u kojoj sam ikad bio. To je specijalno mjesto, to je naša dvorana. Navijači su nam toliko puta znali pomoći, njihova pjesma bi nas podigla.
Ove godine se promijenili i način priprema. Više niste igrali protiv ruskih, švicarskih i čeških momčadi. Zašto? Lani smo igrali dobro kroz pripreme, ali smo izgubili šest od sedam utakmica. 'Pokosile' su na ozlijede, počeli su i igrači sumnjati u sebe zbog poraza, a igrali smo protiv klubova s kojima se ne možemo mjeriti. Zato smo ovo ljeto igrali protiv klubova našeg ranga, koje trebamo moći pobijediti.
U NHL-u je štrajk sve izgledniji. Ukoliko sezona ne počne na vrijeme mnogi europski klubovi dovest će brojne zvijezde. Pratite li razvoj situacije? Dosad sam vjerovao kako štrajka neće biti, ali izgleda da sam bio u krivu. Ukoliko štrajka bude, budite sigurni da će se moj e-mail 'užariti'. Imam nekoliko igrača koje bih želio dovesti. Imena? Pitajte me kada stvarno dođe do štrajka. Agenti bi me 'razapeli' da vam sad kažem. Treba biti realan i reći da ukoliko to napravimo, to neće biti nimalo jeftino. Uz plaću igračima trebalo bi i NHL-u platiti jako skupo osiguranje igrače.
Kako se vama sviđa biti trener u Hrvatskoj, zemlji s 'tri i pol' klizališta? Mislim da mi je to bila najbolja odluka koju sam donio. Postao sam bolji trener. Suprugi i meni je trebao novi izazov, nova sredina. A što se tiče hrvatskog hokeja, mislim da domaćim igračima trebaju neke bolje osnove i bolji životni stav - kako uspjeti u životu. Zato sam ponekad i malo prestrog prema njima. Oni moraju promijeniti neke navike žele li biti profesionalci.
Ima li neki detalj koji posebno pamtite iz prve sezone, što vas je posebno iznenadilo? Bilo je toliko toga, mnoge su stvari drugačije nego u Americi. Pamtit ću uvijek kako u dvorani na Velesajmu ne možete trenirati u rano popodne, jer sunce smeta golmanima. Nisu mogli ništa obraniti, kako su se živcirali, to ću uvijek pamtiti.
Jednu stvar još ne mogu shvatiti u Hrvatskoj, a to je kašnjenje. Ako je dogovor u 10 sati, za mene to znači da sam u 10 sati na dogovorenom mjestu. Ljudi ovdje to slobodnije shvaćaju. Naučio sam lekciju, pa kad idem na neki sastanak ili piće, uzmem dovoljno gotovine, tako da u kafiću imam za platiti par kava koje popijem čekujući...
