Ne vraća se, ipak, najbolja hrvatska atletičarka iz Pekinga praznih ruku. U finalu bacanja diska je osvojila srebrnu medalju s hicem od 67,39 metara, ali ovom je prilikom morala priznati Kubanki Deniji Caballero da je bolja (69,28). Na kraju Sandra može biti i zadovoljna srebrom jer je uoči posljednjeg hica bila na četvrtom mjestu.

"Nedostajalo je malo sreće"

"Mogu reći da sam zadovoljna nakon svega što se danas odvijalo, jako sam sretna postignutim. Uoči zadnjeg pokušaja sam bila na četvrtom mjestu, znala sam da je tako kako jest, prihvatila sam da mi treba malo sreće da bih bacila svoj hitac. U redu, nisam uzela zlato, ali da nisam uzela ni medalju, zapitala bih se zašto sam dolazila na ovo natjecanje", izjavila je Perković nakon uzbudljivog finala.

Sandri treba odati priznanje jer, za razliku od mnogih koji su bili u sličnoj situaciji, nije tražila apsolutno nikakvu ispriku što nije osvojila zlato.

"Išla sam punom snagom i da je samo jedan od onih hitaca koji su završili u mreži, otišao van, mislim da se ne bismo trebali bojati da neću biti svjetska prvakinja. Stvarno sam u dobroj formi, samo sam se u kvalifikacijama malo lošije osjećala. Međutim, danas je sve bilo vrhunski, brza sam, spremna sam, tehnički sam dobra, ali kad ste tako prebrzi i preeksplozivni, onda vam treba malo strpljenja koje je meni nedostajalo. Moje prvo SP je bilo u Berlinu 2009. kada sam ušla u finale kao najmlađa, a danas, šest godina kasnije, i dalje sam tu, i dalje sam jedno od velikih imena, što je velika čast", zaključila je 25-godišnja Zagrepčanka.