Malo ljudi zna, no Damir Martin, brončani iz Tokija i srebrni iz Rija, kao dijete je prošao pakao. Imao je tri godine kad je u njegovu Vukovaru započeo rat. Otac Boris bio je branitelj, a Damir s bratom Stanislavom i majkom Dubravkom završio je u sabirnim logorima. Točnije, u vukovarskom Veleprometu, pa u Rumi i Novom Sadu na ispitivanjima nakon čega su pušteni da se vrate u Hrvatsku.
"Sedam dana nisam znao ništa o njima. Ni jesu li uopće preživjeli. Sva sreća da nisu saznali da sam hrvatski borac jer ih vjerojatno više ne bih vidio", ispričao je svojevremeno Damirov tata Boris za 24 sata.
"Pokupili su nas u bolnici i bacili na kamion. Na deset kilometara od Vukovara nalazilo se kino, struja i voda. Mi smo ta tri mjeseca živjeli u podrumu bez vode i hrane. Djeci sam mogla dati samo D vitamine. Ja sam u ta tri mjeseca izgubila 16 kilograma", teških se dana prije nekoliko godina prisjetila i majka Dubravka.
S djecom je preko Crvenoga križa došla u austrijski Tristach, a zatim u njemački Garmisch gdje su se pridružili Borisu, koji je tamo završio preko vukovarske obitelji Wilhelm.
Sam Damir bio je premlad da se sjeća teških dana u logoru, ali ne zaboravlja austrijsku obitelj koja ih je spasila.
"Znam za to više po pričama, a ne po sjećanju. Čini mi se kao da sam gledao neki film, a ne proživio sve to. Ali još sam u kontaktu s Austrijancima koji su nas primili. Oni su naši spasitelji. Znamo koliko su nam tada pomogli, nećemo to nikad zaboraviti. I danas se čujemo s njima, čestitamo si rođendane, Božić i Uskrs."
