Trofejni hrvatski veslači, braća Valent i Martin Sinković u četvrtak su u Tokiju osvojili svoja treća olimpijska odličja i to u trećoj različitoj disciplini, srebru u četvercu na pariće iz Londona 2012. i zlatu u dvojcu na pariće iz Rio de Janeira 2016. pridodali su i zlato u dvojcu.
Braća Sinković su do novog trijumfa stigli uvjerljivim pobjedama u sva svoja tri nastupa u Tokiju, počeli su u subotu u kvalifikacijama, nastavili u srijedu u polufinalu, a posao okončali u četvrtak u finalu.
Uspješna priča
Uspješna priča braće Sinković započela je još 2008. godine kada su osvojili srebro u dvojcu na pariće na svjetskom prvenstvu za mlađe seniore, ubrzo potom s Damirom Martinom i Davidom Šainom formirali su se u četverac na pariće koji je već 2010. godine osvojio svjetski naslov na Novom Zelandu. Na OI u Londonu 2012. bolja je bila njemačka posada, no četverac je 2013. u Južnoj Koreji stigao do još jednog zlata nakon kojega je došlo do razlaza te su braća Sinković pod vodstvom trenera Nikole Bralića karijeru nastavili u dvojcu na pariće.
Pokazalo se to kao dobitan potez jer su u novoj disciplini Sinkovići bili nepobjedivi, osvojili su svjetske naslove 2014. u Amsterdamu i 2015. u Aiguebeletteu, a vrhunac su ostvarili na Igrama u Riju kada su stigli i do olimpijskog naslova. Tijekom tri godine provedene u toj disciplini Sinkovići su postali i prvi dvojac na pariće koji je uspio stazu od 2000 metara svladati za manje od šest minuta.
Novi izazovi
Željni novih izazova, od 2017. godine Sinkovići su odlučili promijeniti disciplinu te dva vesla zamijeniti jednim. Na SP u američkoj Sarasoti u toj prvoj godini u dvojcu stigli su do srebra zaostavši za talijanskom kombinacijom 34 stotinke, no u Plovdivu 2018. te Ottensheimu 2019. vratili su se na svjetski vrh i u trećoj različitoj disciplini, a tomu su pridodali i europske naslove u Glasgowu (2018), Luzernu (2021) te Vareseu (2021), dok su jedini poraz doživjeli na EP u Poznanu lani kada su ih svladali Rumunji Marius Cozmiuc i Ciprian Tudosa.
No, u Tokiju su Sinkovići pokazali kako su bolji i od odličnih Rumunja, ali nisu zaboravili čovjeka koji je najzaslužniji za njihov uspjeh:
"Imali smo dobrih i loših dana, nesporazuma, ali i nezaboravnih trenutaka. Gurao nas je preko naših granica, učinio nas je fizički i mentalno snažnima. Najveću zahvalnost i poštovanje rezervirali smo za onoga koga zovemo našim trenerom. Dame i gospodo - NIKOLA BRALIĆ".
