Dinamo u četvrtak 6. studenog na svom Maksimiru protiv španjolske Celte igra utakmicu 4. kola Europske lige, a taj susret bit će poseban i za predsjednika zagrebačkog kluba Zvonimira Bobana koji je baš kao član Celte iznenada završio svoju igračku karijeru.

RAZGOVOR ZA NET.HR /

Ugledni stručnjak: 'Apsolutno se pogriješilo s Mišićem, a s Garcijom se oko toga ne slažem'

Boban je nakon svoje dugačke ere u Milanu u ljeto 2001., u dobi od 32 godine, tražio miran i dostojanstven završetak svoje karijere. Izbor je pao na španjolsku Celtu Vigo, klub koji se činio kao idealna sredina za posljednji nogometni ples. Međutim, ono što je trebalo biti ugodno poglavlje pretvorilo se u razočaranje i nagli prekid koji je šokirao nogometni svijet.

Odlazak iz Milana i potraga za novim izazovom

Na prijelazu u novi milenij, Bobanova uloga u Milanu počela je blijedjeti. Dolazak portugalskog virtuoza Ruija Coste iz Fiorentine jasno je signalizirao smjenu generacija na poziciji ofenzivnog veznog. Iako je i dalje bio jedan od najvještijih igrača Serie A, novi trener Fatih Terim nije ga vidio u svojim planovima. U 33. godini, Boban nije želio prihvatiti sporednu ulogu. Tražio je klub u kojem će moći igrati i uživati u nogometu, bez pritiska borbe za najveće trofeje koji je nosio dres Rossonera.

Celta Vigo činila se savršenim izborom. Ambiciozan španjolski prvoligaš, ali ne i klub u kojem se "umire od pritiska". Boban je pristao na jednogodišnju posudbu, odbivši pritom ponudu turskog velikana Galatasaraya. Vjerovao je da u Celti može biti važan dio momčadi i svojim iskustvom pomoći u ostvarenju klupskih ciljeva. "Došao sam u Vigo s velikim nadama da mogu biti dio planova kluba za ovu godinu", izjavio je po dolasku.

Razočaranje i neočekivana odluka

Stvarnost u Španjolskoj bila je potpuno drugačija od očekivanja. Umjesto uloge lidera, Bobana je dočekala klupa. Trener Victor Fernandez nije u njemu vidio igrača koji će donijeti novu dimenziju igri, već iskusnog veterana čija će minutaža biti ograničena. Konkurencija u veznom redu bila je žestoka; ruski dvojac Aleksandar Mostovoj i Valerij Karpin bili su zacementirani u početnoj postavi.

Foto: Mazac Pavel/cnc/profimedia

Boban, igrač neupitnog ponosa i karaktera, nije se mogao pomiriti s takvim statusom. Tijekom tri mjeseca, od srpnja do listopada 2001., odigrao je samo sedam službenih utakmica – četiri u La Ligi, dvije u europskim natjecanjima i jednu u Kupu kralja. To je bilo premalo za igrača njegovog kalibra. Razočaranje je raslo iz tjedna u tjedan, a odluka o prekidu suradnje postajala je sve izglednija.

Samo dan nakon svog 33. rođendana, u listopadu 2001., Zvonimir Boban je objavio ono što nitko nije očekivao – kraj igračke karijere. Njegove riječi odzvanjale su principijelnošću i gorčinom. "Ne mogu podnijeti kada nisam vodeći igrač u momčadi. Odluka o dolasku u klub pokazala se kao sportska pogreška", poručio je javnosti, dodavši kako ne želi stvarati probleme i da je najbolje da se raziđu u dobrim odnosima. U Hrvatskoj je njegova izjava bila još izravnija: "Nisam došao u Celtu da bih sjedio na klupi i njihov mi novac ne treba."

Tako je, umjesto na terenu, karijera jednog od najvećih hrvatskih nogometaša završila naglo i tiho, u svlačionici kluba u kojem se zadržao tek jedno tromjesečje. Iako je službeni oproštaj od nogometa organizirao godinu dana kasnije, 7. listopada 2002. na veličanstvenom spektaklu na Maksimiru, epizoda u Celti Vigo ostaje upamćena kao trenutak kada je veliki kapetan odlučio reći "dosta", vjeran svojim principima do samoga kraja.

POGLEDAJTE VIDEO: Poznati detalji zašto nije bilo prijenosa rukometaša: 'Nedopustive greške švicarske produkcije'