Žalosno je sve to u odnosu na dane kada je škotska nacionalna momčad predstavljala gornji dom svjetskog nogometa. Škotska je, primjerice, pet puta zaredom nastupala na svjetskim smotrama -1974. u Njemačkoj, 1978. u Argentini, 1982. u Španjolskoj, 1986. u Meksiku i 1990. u Italiji, a onda i 1998. u Francuskoj. Izmjenilo se u tom razdoblju nekoliko sjajnih generacija nogometaša, pa i trenera koji su izborničku dožnost obavljali izvrsno.
To su bili najponosniji dani škotske reprezentacije o kojima se i danas priča u nedostatku aktualnih dobrih rezultata. Zanimljivo jest da Škoti nikad nisu prošli natjecanje u skupinama na svjetskim prvenstvima, a često su bili blizu, veoma blizu.
Tako su 1974. godine u skupini s Brazilom, Jugoslavijom i Zairom ispali samo zbog gol-razlike, iako nisu doživjeli poraz. Pobijedili su Zair s 2:0, remizirali, a trebali dobiti, s aktualnim svjetskim prvakom Brazilom, te s Jugoslavijom odigrali 1:1. Kako je Jugoslavija "nakantala" Zair čak s 9:0 Škotska je zbog slabije gol razlike morala kući, zajedno s tisućama svojih navijača.
Izbornik Willie Ormond imao je tada na raspolaganju sjajne igrače, Billy Bremnera, Danny McGraina, Kenny Dalglisha, Petera Lorimera...
http://www.youtube.com/embed/mZGVCjf6B8c Kad Škoti umarširaju u grad...
Četiri godine kasnije Škoti su s neviđenim optimizmom otišli na SP u Argentini, najavljivali su čak i osvajanje naslova svjstskog prvaka. Temelj tom optimizmu bio je u osvajanju britanskog prvenstva, 1977. Škoti su pred 70 tisuća svojih navijača na londonskom Wembleyu pobijedili Englesku s 2:1. Navijači Škotske tada su utrčali u teren i povadili svu travu, stativu i mreže i odnijeli poput suvenira za Škotsku.
Međutim, u Argentini je uslijedilo silno razočaranje. Iako je u momčadi bilo sjajnih igrača, Dalglish, Jordan, Gemmil, Sounnes..., prvo je Peru uzeo mjeru Škotima pobiijedivši 3:1. s Iranom se odigralo tek 1:1 i odlučujuća utakmica bila je s kasnijim vice-prvakom svijeta Nizozemskom. Škotskoj je trebala pobjeda od dva gola razlike kako bi prestigla Peru, a na kraju je pobijedila tek s jednim i opet je zbog gol-razlike morala kući.
Pogodak Gemmila obilježen je i u kultnom škotskom filmu Danny Boylea "Trainspotting". Glavni akter filma Ewan McGregor koji igra ulogu narkomana nakon nenadanog seksa s ljepoticom u hipu kaže: "Ovako dobro se nisam osjećao otkako je Gemmil dao gol Nizozemskoj". A taj pogodak zaista je bio sjajan, škotski nogometaš u nizu je prošao kroz cijelu nizozemsku obranu, došao pred vratara i lako poentirao.
Vjerujemo da se škotski novinari tog neuspjeha sjećaju s više zadovoljstva nego nastupa u aktualnim kvalifikacijam za Svjetsko prvenstvo, u kojima njihovi ljubimci nakon šest utakmica imaju nevjerojatna dva boda.
Nekad su škotski internacionalci igrali po sjajnim europskim klubovima, Archibald u Barceloni, Jordan u Milanu, Collins u Borussiji, sjajnih igrača bilo je i u Celticu, Rangersu, Aberdeenu... No, brojni jeftini stranci u domaćem prvenstvu, ponajprije Skandinavci, uništili su mogućnost afirmacije domaćih mladih igrača.
Danas je škotska reprezentacija sastavljena od ispodprosječnih igrača iz domaće lige, kao i iz engleske premier i prve lige. Ni, nitko od njih ne igra glavnu ulogu u svojm klubovima i nekad proslavljeni škotski reprezentativac, danas izbornik Gordon Strachan ima velikih problema u sastavljanju momčadi. On je sudionik slavnih dana škotskog nogometea i njemu je ovu kvalitativnu bijedu zacijelo najgore gledati!
