U našem sjećanju ostala su tri antologijska derbija, splitski dvoboj 1982. koji je okončan 1:2 pobjedom Dinama, zagrebački dvoboj 1987.godine koji je završio 3:3, a prisjetit ćemo se i kako je to izgledalo 1990. godine na Poljudu, uz 3:2 trijumf Zagrepčana. Sve su te utakmice odigrane pred najmanje, vjerovali ili ne, pedeset tisuća gledatelja.
Rivalstvo Dinama i Hajduka naslijeđeno je od rivalstva Građanskog i splitskog kluba još prije Drugog svjetskog rata. Dinamo i Hajduk bili su u ligi bivše Jugoslavije članovi takozvane velike četvorke u koju su spadali još beogradski klubovi, Crvena zvezda i Partizan. Dvoboji zagrebačkog i splitskog kluba uvijek su bili prepuni dinamita, uzbuđenja, sjajnog nadmetanja. Nećemo se ovdje baviti podrobnom statistikom, tek ćemo istaći da je pedesetih godina Hajduk znao u Zagrebu trijumfirati čak sa 6:0, osamdesetih je Dinamo zaskočio Hajduka u Splitu i dobio sa 4:1. U derbiju nikad ništa nije značio položaj na ljestvici, razina forme, derbiji su se igrali na strast, zanos, nadahnuće. Nekad...
Pogledajte dobro ove video snimke i usporedite ih s današnjim atmosferama na stadionu, s današnjom kvalitetom nogometaša. Razlika je to enormna, doslovce nas ulovi tuga kada se to započne uspoređivati.
U veljači 1982.godine u Splitu, u čuvenoj Dinamovoj šampionskoj godini, u Splitu je na utakmici ovih klubova postavljen rekord stadiona na Poljudu. Bila je prodana 51.723 ulaznica, a gledatelja je bilo šezdesetak tisuća, na stajaćim mjestima pucale su i svijale se metalne ograde postavljene protiv valova po tribinama, tolika je, naime, gužva bila. U skraćenoj snimci koju možete pogledati, vidjet ćete da je to bila nevjerojatno uzbudljiva utakmica, sa sjajnim kvalitetnim igrqčima s obje strane, briljirali su Kranjčar, Zajec, Bručić, Vlak, Mlinarić, Deverić, Slišković, Zoran i Zlatko Vujović, Gudelj, Pudar...
Dinamo je u prvom dijelu poveo s 2:0 golovima Zajeca i Deverića, Hajduk je smanjio golom Zorana Vujovića. Pa je Ivan Gudelj zapucao jedanaesterac, pogodio je stativu. Još u prvome dijelu bili su isključeni Bračun i Zlatko Vujović. A sve je bilo, pogledajte, začinjeno vrhunskim nogometnim potezima.
Pet godina kasnije u Zagrebu, na maksimirskom stadionu na kojem je bilo šesdesetak tisuća gledatelja, od toga dvadesetak tisuća gostujućih iz Splita odigrana je izvrsna utakmica koja je završila bez pobjednika, s konačnih 3:3. U nenadmašnoj atmosferi Dinamo i Hajduk odigrali su utakmicu za pamćenje, evo i danas se je s radošću prisjećamo. Dinamo je poveo golom Beseka. Potom je Hajduk postigao tri gola u nizu.
Najprije je izjednačio bivši Dinamov igrač u Hajdukovom dresu, nekad Štef, potom Stipe Deverić. Na 2:1 povisio je Zoran Vulić iz slobodnog udarca sa čak - 35 metara. Bio je to nenadmašan pogodak, godinama su se kasnije Vulić i Ladić u stručnom stožeru reprezentacije, pod Ottom Barićem, zadirkivali oko tog pogotka. Kadgod bi ušli u raspravu oko tog pogotka Vulić se hvastao, Ladić je uzvraćao "kako je jednom morao i pomoći prijatelju Zoranu", te "zbog toga nije postavio živi zid". Na 3:1 za Hajduk povisio je mladi Asanović sjajnim majstorijom. Takvu danas na hrvatskim nogometnim terenima godinama nismo vidjeli.
Dinamo je tada stisnuo iz sve snage i uspio izjednačiti, golom Munjakovića. Pa je hajdukovac Čelić pogodio stativu, a izjednačujući pogodak za Dinamo je dao Malbaša iz jedanaesterca. Prethodno je Tipurić u kaznenom prostoru oborio Mlinarića. U zadnjoj minuti Hajduk je pogodio stativu, bilo je tu još i sumnjivih sudačkih odluka, no gledatelji su ipak svjedočili savršenoj nogometnoj utakmici.
Prepun Poljud je u ožujku 1990.godine dočekao Dinamo. Bilo je to vrijeme zajedništva Dinamovih i Hajdukovih navijača, u iščekivanju prvih parlamentarnih izbora navijači su bili jedinstveni u želji za samostalnom Hrvatskom. Dinamo je u toj utakmici pobijedio 3:2, strijelci za Plave bili su Šuker, Shala i Boban, pogotke za Hajduk dali su Asanović i Vučević. Svaki gol na ovoj utakmici vrhunsko je nogometno djelo! Vrijedi pogledati nekoliko puta.
Uživajte u starim danima, kada ne možete u današnjim!
