Hrvatska, Engleska, Francuska i Belgija sretne su jer su u polufinalu. Znaju da mogu osvojiti Svjetsko prvenstvo i zauvijek se upisati u povijest ove planete koja ne podsjeća slučajno na nogometnu loptu, a svakako će, bez obzira na rezultate polufinala, odigrati još dvije utakmice. Sve ostale reprezentacije su, bezbeli, nesretne.
Brazil je nesretan jer Neymar nije uspio izboriti jedanaesterac, a onaj Renato i nešto kasnije Coutinho zabiti mrtve šanse. Rusija jer je kao domaćin ispala, pa iako ne mora ići kući jer je, eto, već tamo, nije uspjela napraviti čudo pred svojom publikom kojemu se toliko nadala. Urugvajci su nesretni jer se Cavani ozlijedio pa nije igrao u četvrtini finala, a Šveđani jer nisu uspjeli ponoviti uspjeh iz '94.
Schmeichel je nesretan jer je njegova sjajna obrana jedanaesterca u posljednjoj minuti drugog produžetka pala u drugi plan zbog loše izvedenih jedanaesteraca njegovih suigrača, a njegov tata Peter jer je poraz bio baš od njemu mrske Hrvatske. Pri tome, a zbog toga je posebno nesretan, ni Davor Šuker nije sjedio daleko od njega...
Senegal je tužan zbog kartona, Talijani jer nisu sudjelovali
Senegalci su tužni jer su napravili previše žutih kartona, a čistačice svlačionica i tribina na ruskim stadionima jer su Japanci ispali i sad oni moraju čistiti. Srbi su, da spomenem i naše susjede, nesretni jer sudac nije konzultirao VAR tehnologiju u utakmici protiv Švicarske, a nisu, usput budi rečeno, sretni ni načinom na koji su Švicarci proslavili svoju pobjedu.
Nesretni su Poljaci s učinkom i stavom svog kapetana, Talijani i Nizozemci jer nisu ni sudjelovali, a Nijemci zato što jesu. Bilo bi im, naime, i ovaj put bolje da nisu ni krenuli prema Rusiji... Sve sretne reprezentacije sretne su, dakle, na isti način, svaka nesretna reprezentacija - bio je Tolstoj u pravu kada je komentirao, valjda, nogomet - nesretna je na svoj način.
Alkohol, konkubine i nogomet
Taj ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca, Lav Nikolajevič Tolstoj, vodio je poprilično neuredan život, odlazeći na partije zadovoljstva kod svog brata Sergeja, čija je kuća uvijek bila puna lijepih konkubina. Tako je polako počeo otkrivati porok po porok. Prvo alkohol, a zatim kocku na kojoj će izgubiti veliki dio posjeda i nekoliko kuća.
Ona će ga držati godinama. Napuštajući balove i šarmantne djevojke, odlazio je u krčme po predgrađima Petrograda. Krčme pune konkubina, šampanjca, svađa, polupanih čaša, glazbe, pjesme bile su za Tolstoja nezaboravne. Tamo je, čini se, otkrio i nogomet. Svoj možda i najveći porok...
Bio je veliki navijač engleskog Sheffield Uniteda, a na prvu nogometnu utakmicu pod službenim pravilima Engleskog Saveza, koju su odigrali Barnes F.C. i Richmond F.C. 19. prosinca 1863. godine, nije otputovao samo zbog blage vrućice koju je pred put osjetio. Sreća da je završila bez postignutog pogotka jer si to Tolstoj, kažu oni koji su ga bolje poznavali, inače nikada ne bi mogao oprostiti.
Galerija
Minuta šutnje u Tolstojevu čast
Dvije godine nakon njegove smrti, kao rezultat i mnogih njegovih nastojanja, osniva se Ruski Nogometni Savez te njemu u čast održali su minutu šutnje prije početnog udarca na njihovoj prvoj službenoj utakmici i podsjetili na ovu njegovu legendarnu, ranije spomenutu misao.
Njegova Rusija je na ovom prvenstvu, Bogu hvala, ispala i to upravo od nas, ali bez obzira na to napravili su dobar i neočekivan uspjeh te odigrali hrabru posljednju utakmicu. Njihova nesreća je, međutim, time samo još veća.
Sutra i prekosutra odigrati će se polufinalne utakmice nakon kojih će još dvije reprezentacije biti sretne na isti način, onaj koji pripada finalistu koji se raduje potencijalnom osvajanju Svjetskog prvenstva, ali dvije će, jebatga, biti nesretne. I to, eto, svaka na svoj način. Kako je dobri Lav i rekao. Ne znam koji će to biti način kod Belgijanaca, ali Englezi će biti nestetni jer se nogomet još uvijek ne vraća kući.
Putuje, naime, prema Hrvatskoj!
