Alexander Graham Bell, bio je američki fiziolog i izumitelj škotskoga podrijetla. Bavio se istraživanjem mehanike govora pa je tako 1872. osnovao u Bostonu školu učitelja za gluhonijeme. Od 1873. predavao na sveučilištu u Bostonu vokalnu fiziologiju, a zatim je izumio 1875. godine prvi široko upotrebljivi električni telefon, koji je s pomoću elektromagnetske indukcije prenosio govor, a koristi se od 1877. godine pa sve do danas. Godine 1880., zajedno s Charlesom Sumnerom Tainterom, konstruirao fotofon, aparat koji djeluje na načelu pretvaranja promjena intenziteta svjetlosti u zvuk, preko promjena električnog otpora selenske ćelije. Recimo, na tom načelu zasniva se reprodukcija zvuka u zvučnom filmu.

Bell, zgodno je za znati, potječe iz obitelji slavnih govornika, a on sam je za života izrekao mnoge rečenice koje se citiraju i do dana današnjeg. Mi ćemo, eto, jednu njegovu možda i najslavniju izreku iskoristiti kao uvod u komentar. Bell je jednom prilikom rekao sljedeće: "Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. No, veoma često, i to tako dugo i s toliko žaljenja, gledamo prema zatvorenim vratima, da na kraju ne vidimo ona koja nam se otvaraju".

Blackberry, Samsung ili iPhone?

Jedna takva vrata izbornik Zlatko Dalić zatvorio je u srpnju 2018. godine. Hrvatska je tada osvojila srebro na Mundijalu sa generacijom igrača kakvu vjerojatno više nećemo imati, generacijom koja je desetak godina bila na okupu i čekala svoj trofej, čekala nešto veliko i koja je svoj kulminat, svoj zenit, dosegla upravo te 2018. godine pod izborničkim vodstvom Dalića. Bio je to savršen spoj svega, puno sreće, gomila kvalitetnih igrača, neki su čak bili i svjetska klasa, konačno se stvorila neka kohezija (ili kako to u reprezentaciji vole reći nacionalni naboj), makar i trenutna, dečki su zasluženo osvojili drugo mjesto, ali činjenica i teško ju je osporiti, kako su se nakon tog SP-a jedna vrata ipak zatvorila, a druga otvorila.

Da sada ne seciramo i ne vraćamo se na svaki detalj, od SP-a pa naovamo Hrvatska je izgledala poprilično loše. Tek u pokojoj utakmici bi se vidjele natruhe neke smislene igre, nekog jasnijeg sustava, tu i tamo bi se vidjela ta kohezija kakvu smo imali na nekim utakmicama Mundijala, ali većinom je to izgledalo poprilično neuvjerljivo, da ne kažemo i razočaravajuće. Neki rudimentaran sustav, bez ikakvih uvježbanih i iskoristivih mehanizama, bez jasne filozofije i stila igre...

Dalićeva reprezentacija, čak i nakon tri i pol godine njegova stolovanja, izgleda kao da se "traži". On i dalje eksperimentira s nekim, katkada čak i zanimljivim, idejama pa od njih olako odustaje, i dalje ne daje prilike mlađim igračima, i dalje se vodi nekim arhaičnim postulatima poput onog "da se u reprezentaciju teško ulazi i da se iz reprezentacije još teže izlazi" i time automatski blokira ulazak nekih mladih talenata u reprezentaciju, i dalje daje prednost nekim svojim "srebrnim" reprezentativcima, iako su oni već na samom zalasku karijere i realno ima puno bolje i mlađe opcije na njihovim pozicijama. Izgleda nam to baš kao što Bell kaže, da Dalić jednostavno ne može prestati gledati u ona zatvorena vrata. I to još dugo nakon što su se ona nova otvorila. Da malo karikiramo, eto i našalismo se, Dalić nas podsjeća na onog tipa koji forsira i ne odustaje od Blackberry uređaja dok svi ostali koriste Samsung i iPhone.

Seksi Gvardiol

Okrenimo se sada onome što dolazi, onome što je Dalić pripremio za Euro i igračima koje je odlučio voditi sa sobom. Dakako, Dalić niti ovaj put nije odustao od svojih senatora, iako dio njih ove sezone doista nije u bog zna kakvoj formi i igre koje pružaju u klubovima, vjerojatno, u nekim drugim elitnim reprezentacijama ne bi bile dovoljne da se osigura poziv u A selekciju. Na popisu nije bilo nekih većih devijacija, iz Dalićeve perspektive dakako. Ali ugodno iznenađenje bili su pozivi Jošku Gvardiolu i Luki Ivanušecu. Moramo priznati da nas je izbornik tu čak malo i zatekao.

Očekivali smo da će na popisu biti Dario Melnjak, lijevi bek turskog Rizerspora kojeg je Dalić svo ovo vrijeme forsirao, iako Melnjak, uz dužno poštovanje, nije niti blizu razine za reprezentaciju, a nije se niti u jednom svom nastupu baš iskazao. Poziv Gvardiolu svakako je bio odličan potez, usuđujemo se reći kako je mladi Dinamov branič trenutno najbolji hrvatski obrambeni igrač i kako je poziv u reprezentaciju već odavno trebao dobiti, ali eto, nikada nije kasno. S Gvardiolom Dalić dobiva jednu sasvim novu dimenziju na stoperskoj poziciji jer Joško je igrač koji obožava igrati s loptom, sklon je iznositi loptu i preko centra, sudjeluje u igri u napadu, sjajno igra zonsku obranu, motoričan je, dobar tehničar, ima sjajan dugi pass i dijagonalu, a o tome što može na bekovskoj poziciji to je tek bolja strana priče. Gvardiol bi lako mogao odmah u prvi sastav kao stoper, ali mogao bi ležerno i kao bek. Joško je kao tenk, probija napadu, radi sjajan presing i napada loptu u obrani, sjajno surađuje s krilnim igračem, ima osjećaj kada treba ući na "overlap", a opasan je i po gol u završnici.

Hoće li ga Dalić uopće koristiti, e to je pravo pitanje. Borna Barišić na lijevom beku je praktički zacementiran, dakle tamo Joško možda može ući kao zamjena i to ako Domagoj Bradarić ne bude raspoložen ili ako ga prekomandira u krilnog igrača. No, veće šanse Gvardiol ima na stoperskoj poziciji. Dejan Lovren sigurno će igrati vjerojatno i do 38. godine ako Dalić i tada bude izbornik, ali zato je Domagoj Vida već neko vrijeme na ivici izlaska iz prve momčadi. Malo ga je mijenjao Duje Ćaleta-Car, nekada i Filip Uremović, Mile Škorić, ali Gvardiol je seksi igrač kakav nam je trebao i bi u ovom trenutku bio idealna stoperska opcija za prvu postavu reprezentacije. Samo što, nekako se ne možemo oteti dojmu da će na kraju ipak Domagoj Vida biti u prvoj momčadi, ako ni zbog čega onda zbog prijašnjih zasluga.

Ima li mjesta za Ivanušeca?

Nadalje, Ivanušec. Hrvatska se već godinama muči s pronalaskom igrača koji može odraditi koliko toliko dobar posao na desnom krilu. Nema tko nije pokušao nešto tamo napraviti, od Rebića, Kramarića, Brekala, Perišića, Kovačića, pa čak i Brozovića, ali niti jedan se igrama nije proslavio na densoj strani. Iako po vokaciji nije krilni igrač, već ofenzivni veznjak ili u najmanju ruku "half space" igrač, Ivanušec je, de facto, nešto najbliže desnom krilu što Dalić u ovom trenutku može dobiti, a dakako govorimo o igračima koji igraju na visokoj razini u jakim ligama i respektabilnim klubovima. Dalić je poziv Ivanušecu objasnio ovako...

"Ivanušec igra jako dobro u Dinamu, bio je jedan od najboljih, ako ne najbolji igrač mlade reprezentacije na Europskom prvenstvu. Ono što je meni trebalo - to je ta desna strana, gdje imamo jedan mali problem. I prije sam govorio o tome da svi vole igrati lijevo, Ivanušec igra tu poziciju i veliku trkačku moć ima, igra dobro u Dinamu i on je taj poziv zavrijedio. Kažem, bio je najbolji na Europskom prvenstvu mladih reprezentacija i mislim da može biti od koristi i mladoj i prvoj reprezentaciji", rekao je Dalić. Međutim, opet nekako sumnjamo da će Dalić izbaciti Perišića ili Rebića s krila i ubaciti u igru Ivanušeca ili da će izbaciti iz napada Andreja Kramarića ili Brunu Petkovića, tamo postaviti Rebića, a na desno staviti Ivanušeca. No, eto, možda nas iznenadi, a možda i ne.

Kako će igrati? I tko?

Što se iznenađenja tiče to bi bilo to i sada prelazimo na ono što uglavnom svi žele znati, a to je kako će Hrvatska izgledati na Euru. Bilo bi sjajno kada bismo vidjeli neku novu varijantu s mladim igračima, s igračima koji su u top formi, možda u nekom novom sustavu, u nekoj novoj formaciji, ali bojimo se da će Dalić odigrati ziheraški i da će nekako pokušati nagurati sve ove svoje senatore u momčad, pa što bude.

Dakle, vjerojatno će to biti klasični 4-2-3-1, a na vratima bi trebali vidjeti Livakovića, ispred njega Šimu Vrsaljka, Lovrena, Vidu i Barišića. Na centralnim veznim pozicijama Luku Modrića i Marcela Brozovića, kao isturenog veznog Nikolu Vlašića, a s lijeve strane trebao bi biti Ivan Perišić, dok će s desne onda vjerojatno Ante Rebić. Pozicija centarfora trebala bi biti rezervirana za Andreja Kramarića ili Brunu Petkovića.

Međutim, ne možemo ne primijetiti da Dalić među ovim rezervama ima zaista igrače koji bi već trebali i koji su svojim fantastičnim igrama ove sezone zaslužili biti u početnoj postavi. Počevši baš od tog Gvardiola, pa onda do Mislava Oršića, Matea Kovačića, a da ne pričamo da su na pretpozivu igrači poput Nikole More i Lovre Majera, koji bi već sada mogli dati golem doprinos i neku novu dimenziju Dalićevoj reprezentaciji.

No, izbornik ostaje vjeran uglavnom ovim svojim senatorima i teško, ali zaista teško, je za očekivati da će biti bilo kakvih većih "tweakova" po udarnoj postavi.

Ništa dobro na Euru?

Što možemo očekivati od te postave na Euru? To je već sfera prognoziranja, ali prema dosad viđenom, pogotovo kada je igrala ova "senatorska" postava, baš ništa dobro. Iako je Dalić demantirao Lovrenove navode da postoje nekakve razmirice između senatora i ovih novih, mladih igrača, na terenu nam se ipak čini da je Lovren u pravu. Neke jasne kohezije tu nema i čini se nama kako i Dalić i cijela ta njegova "srebrna" generacija, zapravo ne vidi dalje od onih Bellovih "zatvorenih vrata". Djeluje nam, ovako iz promatračkog kuta jer stvarno stanje u svlačionici doista ne možemo znati, kako doista postoji jaz između starije i nove generacije, a sada je li problem kako Lovren kaže u tome što ih mlađi ne poštuju ili se možda ovi "senatori" drže, ha, pomalo senatorski? To ne možemo znati, ali prema svemu dosad viđenom neki problem očito postoji i ako se stabilizira situacija i ako se do Eura ne stvori taj famozni "nacionalni naboj", teško da će se ponoviti bilo što slično onom SP-u 2018.

Dečki koji se kriju iza "novih vrata" nose sa sobom nešto novo, nešto uzbudljivo i dinamično, ali u ovom trenutku nije realno očekivati da će itko od njih zauzeti mjesto u prvoj postavi, a bojimo se da Dalić, isto tako, još neko vrijeme neće prebaciti fokus na njih, to jest, da neće imati petlje zahvaliti se pojedinim "senatorima" na odrađenoj službi. Da, vjerojatno će neki dobiti šansu već na Euru, neki će sigurno zaigrati u nastavku kvalifikacija za SP 2022. godine, ali dojma smo da će izbornik i dalje forsirati ekipu, sustav i postulate, koji su vjerojatno trebali ostati iza zatvorenih vrata.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.