Jako važnu ulogu u reprezentaciji do sada je odigrala TeaPijević. Sjajna vratarka ima 29 godina, hvata žive lopte, a nakon prolaska u polufinale simpatično je objavila: Ženski rukomet u Hrvatskoj je konačno živ! Za RTL otkriva planira li izluditi i francuske rukometašice.
Njemačka ju je posebno dobro upoznala. Doslovno svaki drugi pokušaj nije prošao iza njenih leđa, a na svojih 16 obrana iz 32 šuta, odnosno nestvarnih 50 posto, Tea će skromno.
"Iskreno i ne pratim tu statistiku, to je sve bilo nakon utakmice, pročitala sam u novinama i to sto puta naglašavam da ta statistika nije bitna, da nemamo tu obranu dobru ne bih ni ja mogla branit."
Stalno se čuju
Pijević je na vrata stala umjesto ozlijeđene IvaneKapitanović, inače i cimerice iz Metza.
"S Ivanom sam na vezi 0-24 i evo sad kad se vratim s treninga idemo na videopoziv. Prije svega prijateljica, kolegica, cimerica. Sigurno da jako puno fali i mislim da će poduplat sad ove pozive prije Francuske".
Crna mačka
A što reći o Francuskoj? Birajte sport, Francuska nam je crna mačka. Nogomet, rukomet osobito, ali Pijević nema straha.
"To smo danas pročitali da se provlači kroz razne sportove kako nas Francuzi izbacuju i kako nas Francuzi pobjeđuju. Ne mislimo na to, pripremamo se za normalnu žensku rukometnu utakmicu. Mi se nadamo da ćemo popraviti taj hrvatski niz u raznim sportovima."
S Teom, Hrvatska je upoznala i mjesto iz kojeg dolazi. Ali i poseban stil branjenja. Ona hvata žive lopte, a napade s krila čeka na sredini gola. Mnogi su baš zato kritizirali njezin stil branjenja. No, Tea im je odgovorila na najbolji način.
"U neku ruku postajemo sve više svjesni. Te pripreme ovdje s medijima, fotografima, od doručka do navečer. Ne znam, fokusirane smo na rukomet i na tu utakmicu protiv Francuske i idemo još jednom obradovati cijelu Hrvatsku naciju"
Obitelj o njezinom nastupu
A u obitelji Pijević u Stablini ovo Europsko prvenstvo prati se s posebnom pozornosti. Ništa čudno, Tea briljira na vratima i igra u formi života. Obitelj ne propušta nijednu utakmicu, ali isto vrijedi i za prvog Teinog trenera FranuBožića koji priznaje da ima neobičan stil branjenja, ali vrlo uspješan.
"Pa evo iskreno da vam kažem, kad me lopta pogodila u glavu morala sam se što prije dignit. Sjetila sam se majke da gleda utakmicu".
Roditelji su joj najveća podrška, a sve je kažu ostvarila sama. U domu Pijevića u Stablini, svaka se Teina obrana slavi, svaki pokret proučava. Zna se i koja je greška najviše boli.
"Kad si sama da gol. Kad od stative pogodi u leđa i tako", kaže njezin otac Ivica.
"Htjela je biti nogometašica, rukomet se dogodio sasvim slučajno", dodala je njezina majka Jasna.
S trenerom Franom Božićem, kao osmogodišnjakinja prvi je put stala na gol. Od tada pa do danas ništa se nije promijenilo.
Što će s nagradom?
"Ne, ja nisam vidio ovakvog golmana. Nekada protiv zakona fizike ide, al te lopte njezine koje ulaze u njezin gol, ne ulaze u gol pa sad evo", kazao je Božić.
Na treninzima neizostavna članica ekipe, osvajali su trofeje, a iz ove dvorane otišla je 2012. godine.
"Ona polako i temeljito gradi svoju karijeru i još će ona dugo, dugo godina braniti" smatra trener RK Dalmatinka Ploče IvanJerković.
Sa 16 obrana i 50 postotnim učinkom dovela je Hrvatsku u polufinale. Zaradila je titulu najbolje igračice utakmice.
"Rekla je da će je sigurno ostaviti u gradu jer da joj je prevelika, da je neće ni ponit. Haha", poručuje njezina majka.
