Utakmice za treće mjestu uglavnom budu jedne od najboljih utakmica na prvenstvu i, nota bene, s najviše golova. Rijetko kada padne manje od tri gola. Tako da je to, dokoni kvartovski kladioničaru koji gledaš gdje i kako da oplodiš svoj kapital, svakako prvi savjet koji ćeš danas pronaći u ovoj rubrici koja otpočetka predviđa da će Hrvatska igrati važniju i, po rasporedu za dan kasnije zakazanu utakmicu od ove današnje.
Ono drugo što ova rubrika ima za ponuditi, a odnosi se na današnju utakmicu, je da je to idealna prilika napadačima koji se bore za Zlatnu kopačku da podebljaju svoj učinak i tako dođu u laganu prednost nad konkurentom koji možda igra u finalu i ima težu zadaću postići gol jer je to mnogo zatvorenija utakmica. Od takvih, u ovoj današnjoj utakmici imamo HarryjaKanea koji je do sada postigao 6 golova, a za kojega smo u ovoj rubrici na samom početku prvenstva prognozirali da će osvojiti Zlatnu kopačku, i RomelaLukakua koji mu puše za vratom sa četiri pogotka.
U finalu, uzgred kazano, imamo KylianaMbappea koji je do sada postigao tri pogotka, te si možda sasvim neopravdano utvara kako bi, eto, i on mogao Kaneu pomrsiti račune, ali to mu ne treba uzimati za zlo jer je momku tek 19 godina i prebalav je da bi shvatio kako pokraj Vide i Lovrena - dva najbolja obrambena igrača na ovom Svjetskom prvenstvu - ne bi mogao postići pogodak ni da se igra pet dana...
Bolju utakmicu uglavnom odigraju autsajderi
Elem, bitka između Kanea i Lukakua za Zlatnu kopačku rezultirat će, kao što sam već naveo, mnoštvom prilika i golova, ali ono što se ipak neće dogoditi - to je promjena na vrhu ljestvice strijelaca. A, ta nagrada će, evo, biti jedino što će Englezi sa sobom ponijeti na povratku kući s ovoga prvenstva.
Treći i posljednji savjet za današnji dan je, naime, da ovakve utakmice uglavnom pobjeđuje reprezentacija od koje se nije očekivalo da će ovako daleko dogurati pa oni u pravilu odigraju bolju utakmicu od onih koji su očekivali da će igrati finale bilo zbog svoje kvalitete ili, poput Engleza, najobičnije prepotencije i bahatosti koja se zapravo ni na čemu ne temelji.
Za reprezentacije koje se rijetko kada nađu u ovako kasnoj fazi natjecanja, ne moram to nama posebno isticati jer ste i sami '98. bili dio toga, to je povijesni uspjeh. Reprezentacijama poput Njemačke, na primjer, a koja ima više trećih mjesta od bilo koga drugoga, to i ne obilježavaju nešto posebno. S druge pak strane, Švedska, Turska, Hrvatska, a sada će, evo, i Belgija, aktiviraju vojsku i policiju, angažiraju redatelja nacionalnog teatra da osmisli proslavu, taj dan proglase nacionalnim praznikom i na ulicama organiziraju doček i slavlje koje traje do sitnih noćnih sati...
Sjećam se kada je Hrvatska, prije dvadeset godina, igrala ovu utakmicu protiv jedne od najboljih nizozemskih reprezentaciha ikada. U trenutku kada je Prosinečki okrenuo onu dvojicu Nizozemaca u prostoru manjem od amsterdamskog izloga u Red light districtu, te potom i u onom kada je DavorŠuker uputio jedan nevjerojatan felš oko Van Der Sara, a koji se još uvijek izučava na prirodoslovno matematičkim fakultetima diljem ove planete koja ne podsjeća slučajno na nogometnu loptu, bio sam vjerojatno najsretniji dječak na svijetu. Mislio sam da ne može bolje od toga, a nije mi bolje, ni više, uopće trebalo.
Luzerska utakmica
Time sam dobio sve što želim i u sportskom i navijačkom smislu, te sam bio u potpunosti zadovoljan. Mogao sam dakle, na tom uspjehu mirno živjeti do kraja života i onda bih umro sretan jer sam, eto, doživio to povijesno treće mjesto.
Nedavno sam, međutim, dobio dijete i moram iskreno priznati da ne bih bio sretan da je njen život limitiram s time da se zadovoljavamo gledanjem utakmica za treće mjesto kao što je to ova luzerska danas, a koju, usput budi rečeno, neću ni gledati. Umjesto toga, neizmjerno sam zahvalan ovoj generaciji reprezentativaca predvođenom ZlatkomDalićem - genijalnom kombinacijom ĆireBlaževića i Brace sa Srebrnjaka - a koja je napravila taj jedan korak dalje i, svima nam pokazala da bez obzira koliko smo mali, čime se u životu bavimo, kakve uvjete imamo, te protiv koga ili čega se natječemo - možemo biti najbolji na svijetu!
Ljestvica je dakle, za sve naredne generacije postavljena nešto više. Neka se Englezi i Belgijanci od sada pa nadalje i u buduće bore za ove utješne nagrade...
