Nakon duge i teške bolesti na današnji dan prije godinu dana je u Splitu u 81. godini preminuo legendarni trener Hajduka i bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Stanko Poklepović. Legendarni šjor Špaco već neko je vrijeme imao zdravstvenih problema, a umro je u splitskoj bolnici na Križinama u prvim satima 24. prosinca.
Ostat će upamćen po tome što je odgojio brojne generacije Hajdukovih igrača i trenera, a u dugoj karijeri osim Hajduka vodio je i RNK Split, Osijek, Budućnost iz Podgorice, Borac iz Banjaluke, Dubrovnik, radio je u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Iranu.
Izbornik Hrvatske 1992.
Bio je i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije 1992. godine. Vodio je reprezentaciju četiri puta, na tri utakmice u Australiji, te protiv Meksika u Zagrebu pritom je ostvario pobjedu, remi i dva poraza nakon čega je smijenjen.
S Hajdukom je osvojio prvenstvo (1992), kup (2010) i superkup (1992), a s Osijekom kup (1999).
Poklepović je rođen 19. travnja 1938. godine u Splitu i igrao za RNK Split i Jadran iz Kaštel Sućurca dok je trenersku karijeru započeo u Hajdukovim juniorima. Bio je blizak suradnik najpoznatijeg hrvatskog trenera Tomislava Ivića i uveo je mnoge novine u proces treniranja.
Prvu Hajdukovu momčad vodio je od 1984. do 1986. godine, nakon toga Budućnost iz Titograda od 1987. do 1989. godine, a potom banjalučki Borac od 1989. do 1990. godine. Slijedi treniranje Apoela iz Nikozije da bi 1991. godine ponovno preuzeo treniranje Hajduka s kojim 1992. godine osvaja prvo prvenstvo Hrvatske i superkup. U sezoni 1992./93., u kojoj je Hajduk osvojio prvi Kup Hrvatske u jednom dijelu vodio ga je i Poklepović.
Od lipnja 1992. do travnja 1993. godine izbornik je hrvatske reprezentacije. Od 1994. do 1995. godine izbornik je reprezentacije Irana. Nakon reprezentacije trenirao je jedan od najboljih iranskih klubova Pirouzi od 1995. do 1997. godine. S njim je osvojio dvije titule prvaka Irana.
Osvajač kupa s Osijekom
U Sloveniji od 1997. do 1998. godine trenira Publikum iz Celja. Vraća se u Hrvatsku i preuzima Osijek s kojim osvaja kup Hrvatske 1999. godine. Bio je i trener mađarskog Ferencvarosa, iranskog Isfahana, kod nas je još trenirao GOŠK Jug, Dubrovnik, Mladost 127, u dva navrata Solin.
Krajem osmog i početkom devetog desetljeća 20. st. neko vrijeme obnašao je dužnost izbornika B reprezentacije Jugoslavije. Od 2006. godine koordinator je Hajdukove omladinske škole, a od 2007. do 2009. godine šef je škole. U veljači 2010. godine ponovno postaje trener prve momčadi Hajduka, koju dužnost obnaša do listopada iste godine. Hajduk je ponovno preuzeo 2015. godine i to mu je bio zadnji trenerski posao.