Sastajalište skoro svih osječkih nogometnih klubova na službenim utakmicama tijekom 20. stoljeća u razdoblju između dva velika svjetska rata bilo je igralište smješteno nedaleko od povijesne Tvrđe, smješteno stotinjak metara od desne obale Drave. Nosilo je ime Ambrozijevo pa onda Tomislavovo igralište, a nakon Drugog svjetskog rata gradište 'Kraj Drave' čiji je teren po uzoru na engleske objekte bio postavljen u smjeru istok-zapad. Nogometaši Proletera su od osnutka 1947. do 1958. igrali u Prvoj saveznoj ligi, i 1953. do 1956. i u Drugoj ligi bivše države, a rujna ’58. preselili su na tada novoizgrađeni stadion u Gradskom vrtu.
I glavni i pomoćni teren imali su usmjerenje tamo sjever – zapad. Glavni teren je od početka bio oivičen atletskom stazom, jer je Osijek oduvijek imao i solidnu atletiku. A u gledalište desetak tisuća duša na najvećim utakmicama natiskalo bi ih se na utakmicama i mnogo više. Od 1958. do 1977. Gradski vrt koristili su ponajbolji osječki nogometaši u klubu koji je od 1947. do 1962. nosio ime Proleter, a od 62' kao dio sportskog društva nosio ime Slavonija, a od 1967. godine postao, ono što je danas, nogometni klub Osijek.
Najbolji drugoligaški strijelac NK Osijek bio je Ljupko Petrović
Do ljeta 1977. nastupao je u drugoligaškom natjecanju skupine Sjever i Zapad da bi se te godine plasirao u Prvu saveznu ligu. S iznimkom jedne sezone 1980./1981., osječki je klub neprekidno prvoligaš. Prvo u SFRJ, a nakon domovinskog rata u samostalnoj Hrvatskoj. Na mjestu starog gledališta u rekordno kratkom, ljetnom razdoblju ’77. zahvaljujući nadasve klupskom predsjedniku pok. Željku Huberu, izgrađene su kompletne nove tribine koje su prvi put primile gledatelje kolovoza 1977. na prvoj prvoligaškoj utakmici s tuzlanskom Slobodom.
S jedne atletske priredbe sedamdesetih godina na starom stadionu Gradski vrt. Na čelu utrke je Drago Adam.
U početku objekt nije imao današnju veliku zapadnu tribinu koja je postupno nadograđivana, da bi i taj veliki prostor bio "prisilno otvoren za gledatelje" 4. travnja 1982. Tog poslijepodneva gostovao je zagrebački Dinamo, koji je lovio naslov prvaka, predvođen Miroslavom Blaževićem, kad su njegov čuveni "bijeli šal" došli vidjeti zvani i nezvani, koji su nahrupili i na veliku tribinu zapad koja još nije imala uporabnu dozvolu tako da je susret pratilo gotovo 40 tisuća promatrača s tim da je prodano 24 682 ulaznice. Svi ostali su odjurili na tu tribinu pa je postojala opasnost i od urušavanja.
U više navrata na tom se objektu kasnije okupljalo i 30.000 ljudi, a otkako su na tribine ugrađene sjedalice, službeni je podatak, da tribine Gradskog vrta (sada je travnati teren s nešto proširenim atletskim stazama) primaju oko 18.000 gledatelja, a kompleks, uz glavni travnjak, ima pomoćni sjeverni, te dva travnata južna terena.
Kuriozitet je, treba reći, da je spomenutog kolovoza '58., Proleter u drugoligaškoj utakmici prvi puta igrao protiv tuzlanske Slobode i izgubio. A dvadesetak godina kasnije, ’77. godine opet, sada u prvoligaškoj konkurenciji, suparnik je bila baš Sloboda iz Tuzle. Prvu je utakmicu osječki klub izgubio, a drugu dobio.
U najkraćem na igralištu 'Kraj Drave' najbolji osječki klub igrao je do 58.', tada je prebačen na stadion Gradski vrt koji je ’77. dobio novi izgled, s novim tribinama koje su nadograđene i upotpunjene na sadašnjih 18 tisuća gledatelja. S tim što sadašnji kompleks ima i tri pomoćna travnjaka.
U Osijeku se, inače, s golemim nestrpljenjem, već mjesecima očekuje završetak novog, modernog stadiona na Pampasu, upotpunjenog terenima za rad čuvene i priznate škole nogometa NK Osijeka. S tim da je za tu posve novu lokaciju vezana, također, jedna zanimljivost. Nekada davno, 50-ih i 60-ih godina, na istome mjestu u zapadnom dijelu Osijeka koji graniči s kvartom zvanim Retfala, bila je nepregledna livada na kojoj su se tijekom ljetnih mjeseci odigravale brojne, takozvane divlje utakmice, pa će se u stvari osječki nogomet, u prenesenom smislu, vratiti na svoj početak.
Spomenuto igralište 'Kraj Drave', kao utočište onih službenih nogometnih susreta bilo je koji kilometar istočnije od Pampasa, a Gradski vrt je smješten na posve drugom, jugoistočnom dijelu grada nadomak današnjoj južnoj obilaznici. Tako je priča o nogometnom prostoru Osijeka dobila gotovo romantičan završetak.
3. Gradski vrt (17 061) - Malo tko neće osjetiti nostalgiju kada jednom Pampas bude završen, a NK Osijek napusti svoj Gradski vrt. Lijepo zdanje koje je godinama služilo kao kulisa za velike dvoboje slavonskog prvoligaša uskoro odlazi u povijest s treće pozicije najvećih stadiona u Lijepoj našoj.
