Uoči utakmice u Madridu veliku je i zanimljivu priču o Modriću i njegovom dolasku u Tottenham objavio engleski dnevni list Independent. Spursi su dugo pratili Luku, ali u travnju 2008. su klupski čelnici postali nervozni jer su se bojali da bi mogli ostati bez željenog pojačanja na koje su oko bacili i Manchester City, Newcastle, nekoliko talijanskih klubova pa čak i Barcelona. Sportski direktor Tottenhama Damien Comolli jednog je dana s parkirališta nazvao predsjednika Daniela Levyja i objasnio mu da bi klub mogao izgubiti utrku za Modrića.
Posao dogovoren u 3 sata ujutro
"Smatrali smo da će se povećati šanse da ćemo ostati bez igrača ako budemo dulje čekali. Ako ne završimo posao u sljedeća dva ili tri dana, godina dana truda će pasti u vodu. Daniel kao Daniel, spustio je slušalicu, pospremio stvari u kofer, sjeo u privatni avion i odletjeo u Zagreb. Nazvao me te noći u 3 sata i rekao mi da je okončao posao i da imamo Modrića", prisjetio se Comolli.
Luka je do danas ostao jedno od najvećih pojačanja u Levyjevoj eri, a velike zasluge za to pripadaju skautu Riccardu Peciniju koji je bio zadužen za Italiju i Balkan. On je prvi primijetio Modrića i obavijestio Comollija koji se zaljubio u Luku čim ga je prvi put vidio na terenu. Nisu ga pritom pokolebali ni teški pregovori s Dinamovim gazdom Zdravkom Mamićem koji nije htio spustiti cijenu.
"Bili smo uvjereni da je Luka čudesan mladi igrač i da bi mogao postati jedan od najboljih veznjaka u Premier ligi. U to su me vrijeme 'ubijali' ocjenama da je prenizak, preslab, da ne zabija golove, da ne asistira... No, mi smo ga željeli jer se uvijek nudio na terenu, igrao između linija, stalno imao dodavanja neposredno prije asistencije za gol...", dodao je Comolli.
'Mozak mu je radio brže nego drugima'
Modrića se prisjetio i Jamie O’Hara koji je u to vrijeme također igrao u veznom redu Tottenhama.
"Na treningu mu niste mogli oduzeti loptu. Iako je bio nizak, listovi su mu bili poput cigle, bio je tako jak i imao nisko središte gravitacije. Ali najvažnija stvar je bio njegov prvi dodir. Znao je što će s loptom bez obzira s koje mu strane prilazili, uvijek je pronašao prostor. Znao je što će napraviti tri dodavanja prije nego što bi lopta došla do njega. Njegov je mozak radio puno brže nego kod drugih", prepričao je O'Hara.
