Hrvatska je bila na milimetar od polufinala EURA 2008., Ivan Klasnić je u 119. minuti zabio za vodstvo protiv Turaka, a onda se dogodio Sentürk i lutrija jedanaesteraca koja je otišla na tursku stranu.
"I danas, kad se sjetim te utakmice, tog raritetnog raspleta, zaboli me u prsima, kao da me nekakav div steže, a ja mu se ne mogu oduprijeti, ni otrgnuti iz čeličnog zagrljaja! Užas jedan... Dogodi mi se i da sanjam tu utakmicu, a kad se probudim, cijeli mi je dan 'šugav', ne mogu iz glave izbiti ta ružna sjećanja. Taj je dan svakako bio najgori i najteži u mojoj igračkoj karijeri, ne može se ni s čime usporediti. Kad sam zabio gol, mislio sam da je cijeli svijet moj, svi smo bili tako sretni. Mislio sam da je gotovo, da ćemo otići do finala! A onda nas je onaj Turčin 'polio hladnom vodom', bilo je to strašno! Samo želim da se Hrvatskoj više nikad ne ponovi takva utakmica, teško je živjeti s tom traumom...", smatra Klasnić koji očekuje uzvrat u Parizu nadolazećeg ljeta:
"To je valjda sudbina! Više od svega želim da im uzvratimo za bečki poraz. Lijepa je pobjeda bila u dodatnim kvalifikacijama, ali ipak su to bile dvije utakmice. Pravi će uzvrat biti na EURU, tamo ih moramo pobijediti, u Parizu im moramo naplatiti bečku patnju!
Na pitanje hoće li biti na Parku prinčeva, Klasnić će za Večernji list reći:
"Pozove li me Hrvatski nogometni savez, sigurno ću se odazvati! A možda i ovako odem, kao navijač, u vlastitom aranžmanu..."
