Postoji dojam da su tendencije vremena, barem u kontekstu medijskog polja koje definira suvremeni europski nogomet, vrlo jasne, barem kada je riječ o nekolicini najmoćnijih superklubova. Momčadi poput Real Madrida, Barcelone, Bayerna ili Manchester Uniteda, ako je za vjerovati diskursu koji proizvode blogeri, novinari i bivši igrači/komentatori, funkcioniraju isključivo unutar dva moda - krize i trijumfa.
Tako je, poslužimo li se primjerom s početka sezone, Madridov niz od pet utakmica bez pobjede pod Julenom Lopeteguijem stavljen u prvi, a Liverpoolov impresivni start pod Jurgenom Kloppom drugi mod. Nijanse ne postoje, kontekst se ignorira, vremena za dokazivanje nema gotovo niti jedan trener velikog kluba. Ili konstantno pobjeđuješ ili si u krizi. A direktori velikih klubova, što se najbolje vidi u liku i djelu Madridovog despota Florentina Pereza, krize redovno nagrađuju uručivanjem otkaza. Uostalom, Lopeteguiju je uručen otkaz nakon samo nekoliko mjeseci na Santiago Bernabeu.
Od genijalca do neznalice u nekoliko tjedana
U sličnu klopku se na početku sezone dao uhvatiti i Niko Kovač, bivši hrvatski izbornik i sadašnji trener Bayerna. Nakon što je pobijedio sedam prvih utakmica na klupi Bayerna, hrvatski trener je bio hvaljen kao mladi, moderni trener koji je bogatstvu i sredstvima Allianz Arene pridodao metodologiju koju je razvio tijekom uspješnog vođenja Frankfurta. Međutim, onda su uslijedile četiri utakmice bez pobjede, uključujući dva uzastopna poraza u Bundesligi - posebno je bolan bio onaj od Borussije M'Gladbach, koja je došla u Munchen i pomela Bavarce sa tri pogotka u mreži.
Zvona za uzbunu su se upalila - Bayern je unutar nekoliko tjedana iz neprikosnovenog europskog giganta postao klub u krizi, a Kovač je od mlade trenerske zvijezde postao čovjek koji nije dorastao pritiscima i zahtjevima vođenja kluba poput Bayerna. "Nije ti ovo Frankfurt", rekao mu je tada navodno James Rodriguez. Munchen svakako nije Frankfurt, ali Rodriguezova izjava je simptomatična za generalni stav medija i publike prema Kovačevom poslu u Bayernu. Hrvatski stručnjak je, za razliku od Lopeteguija, preživio svoju krizu s početka sezone te i dalje uživa povjerenje čelnika na Allianz Areni.
Prva kriza je prevaziđena
Od navedenog poraza od Gladbacha, u naredna četiri mjeseca, Kovač je upisao 16 pobjeda u 21 utakmici – poražen je još samo od trenutno vodećeg Dortmunda na Westafalenu i pomalo iznenađujuće od Leverkusena. Od Kovača više nitko ne pravi diletanta, niti trenera koji nije dorastao jednom od najzahtjevnijih poslova u Europi – kriza je prevaziđena, brod je stabilan – momčad igra osminu finala Lige prvaka protiv Liverpoola, a zaostatak za Dortmundom u prvenstvu pao je na samo tri boda, nakon što je mjesecima bio između pet i sedam.
U tom kontekstu, nije teško priznati da Niko Kovač radi dobar posao u Munchenu – štoviše, da radi bolji posao nego što su mnogi od njega očekivali. Europski uspjesi pod Juppom Heynckesom i neviđena dominacija u Bundesligi zamaskirali su ozbiljne strateške i organizacijske probleme u Bayernu, a upravo je Kovač čovjek koji se s njima mora dugoročno sučeliti.
Prije svega – Bayernova jezgra je ostarjela. Nekolicina igrača je već u poznim godinama - Muller i Hummels imaju 29, Lewandowski i Martinez 30, a Ribery i Robben 35 i 34. Kovačeva strategija koja je početkom sezone rezultirala tolikim kritikama imala je smisla - rotacijom se ne samo čuvaju ostarjele noge veterana, nego i daju važne minute za sljedeću generaciju Bavaraca – igračima poput Goretzke, Gnabryja ili Tollisoa.
Bayernova jezgra je ostarjela
Postoji dojam da je problem u Munchenu širi od loše forme ili taktike, da je riječ o strukturnim problemima. Uostalom, Bayern je u posljednjih pet, šest godina skupljao plodove jedne van-serijske generacije koja je sada na svom zalasku. Schweinsteiger i Lahm su se umirovili, Tonija Kroosa više nema, a Muller, Robben i Ribery su na odlasku. Postoji mogučnost da su godine dominacije, što u Europi, što u Njemačkoj, pod jednom iznimnom grupom igrača dovele do prevelikih očekivanja. Nogomet se vrti oko ciklusa, a Bayernov je možda pri svom kraju, što nikako nije krivnja mladog trenera koji je naslijedio ostarjelu jezgru igrača.
Međutim, postavlja se pitanje – po kojim kriterijima će se Kovaču suditi u Bayernu? Bavarci su u posljednjih nekoliko godina od svakog trenera očekivali domaću titulu i konkuriranje u Europi. Ako je suditi po šuškanjima iz Munchena, Kovač neće imati taj imperativ. Bundesliga je i dalje prioritet, ali uspjeh u Europi ove godine nije prioritet. Drugim riječima – Kovač je dugoročni projekt na Allianz Areni.
Statistika kaže da Kovač radi dobar posao
Jer, Niko Kovač je radom u Frankfurtu pokazao da je trener sa planom, koji zna motivirati i podići razinu igre velikom broju svojih nogometaša, te sa ograničenim resursima igrati atraktivan nogomet. S druge strane, Bayernova prva prepreka u Ligi prvaka ove godine upravo je europski doprvak i jedna od najboljih momčadi europe: lider Premier lige – moćni Liverpool Jurgena Kloppa.
Pogled na statistiku u domaćem prvenstvu otkriva kako je Kovač, barem što se tiče Bundeslige, na dobrom putu. Bayern je trenutno uvjerljivo najbolja momčad Bundeslige po broju očekivanih golova (xG – statistička procjena količine golova koju bi određena momčad trebala postići po utakmici s obzirom na kvalitetu i kvantitetu udaraca/šansi) – 52,46 – te po broju očekivanih primljenih golova (xGA – ista statistika za količinu primljenih pogodaka) – 19,55.
Bayern je, u odnosu na te brojke, ove sezone postigao 50 pogodaka i primio 26, što sugerira da je riječ o krizi realizacije, a ne o dubokim strukturnim problemima Kovačeve momčadi. Kao i obično, te devijacije od norme uglavnom se izjednače kroz sezonu, te je sasvim realno očekivati da će Bayern biti pri samom vrhu Bundeslige do kraja sezone.
Kovač treba vremena
Što se tiče Europe, situacija je nešto drugačija. Utakmice u elitnom kup natjecanju poput Lige prvaka puno manje ovise o konzistentnosti i dugoročnoj kvaliteti pojedine momčadi, a više o trenucima inspiracije pojedinaca i kvalitete u napadačkim redovima. Današnja utakmica na Anfieldu mnogima će sjajno poslužiti kao svojevrsna batina nad glavom hrvatskog trenera. Međutim, je li pošteno suditi Kovačevoj sezoni isključivo kroz eventualni neuspjeh protiv Liverpoola?
Uostalom, Redsi su lani pokazali da se mogu bez problema nositi s bilo kojom momčadi Europe, a ove godine u leđa im gleda čak i Guardiolin Manchester City. Ali do ovoga Liverpoola nije se došlo preko noći – on je proizvod dugog procesa kojega je Jurgen Klopp u Engleskoj započeo prije više od tri godine.
Kovač bi trebao biti Bayernov dugoročni projekt
Drugim riječima - Kovačev posao nije samo donijeti kratkoročni uspjeh, već i biti arhitekt potpune rekonstrukcije bavarskog projekta. Pod njegovom palicom Bayern mora stvoriti temelje za novu momčad, zamijeniti veterane mladim igračima i izgraditi stil igre s osobnim pečatom (kakav god on bio). A da bismo procijenili je li on pravi čovjek za taj pothvat, moramo mu dati više od jedne polusezone. Garancije za uspjeh u modernom nogometu ne postoje
Ako Bayern želi stvoriti momčad koja će ponovo konkurirati na svim bojištima, njegova uprava mora vjerovati svom odabranom kandidatu, kao što su u Liverpoolu vjerovali Kloppu. Niko Kovač, prije svega, treba vremena. Nažalost, upravo je vrijeme stvar koja je sve manje i manje dostupna trenerima velikih klubova.
