Teško je analizirati utakmicu s tako malo prilika kao što je bila ona jučerašnja. Tvrda igra, taktičko nadmudrivanje i strogo poštivanje trenerskih uputa. To je bilo ono što je lomilo utakmicu, odnosno na što su se bazirale i jedna i druga momčad.
U takvoj utakmici teško do izražaja dolazi individualna kvaliteta igrača. Dinamo je nekako više pokušavao pokazati tu individualnu kvalitetu forsirajući igru na lijevoj strani. Tamo su Oršić i Bočkaj pokušavali napadati Matu Miloša i Slavka Bralića.
Bočkaj i Oršić glavne Dinamove uzdanice
Bralić je na papiru izgledao kao najslabiju karika Osijekove obrane i razumljivo je zašto se Dinamo odlučio na to. No sam Bočkaj koji je trebao stvarati višak nije odigrao na razini. Iako se nudio, dobivao loptu i stalno napadao, u ovakvoj utakmici se očekuje da svojim potezom napravi razliku. Vidjela se kvaliteta i želja, zasigurno su ga i zvižduci svaki put kad primi loptu motivirali, no jednostavno ga nije išlo. Obrambeno je Bočkaj odradio jako dobar posao, presijecao je lopte i izvrsno pokrivao svoju stranu protiv odličnog Fiolića. Rano je zamijenjen u drugom poluvremenu iako bi možda mogao raditi razliku da je ostao na terenu.
Čim prva opcija zakaže jako će teško i ona druga, u ovom slučaju Oršić, moći napraviti razliku. Oršić nije bio na razini, no još je više izgubio na kvaliteti kada je Kopić izvadio Bočkaja i dodatno opteretio Oršića. Iako je Oršić individualac koji može sam riješiti utakmicu, to je nešto na što se Dinamo ne smije oslanjati. Sve ekipe u HNL-u, a i šire, znaju odakle prijeti najveća Dinamova opasnost i na što trebaju obratiti pozornost. Znao je Bjelica da Petković nije više toliko opasan i da na njega ne treba obraćati toliko puno pažnje kao nekada
Sindrom Brune Petkovića
Za Brunu Petkovića polako svi gube strpljenje. Više ne izgleda nezainteresirano ali sada na naplatu dolaze mjeseci nezainteresiranosti za nogomet. Shvatio je očigledno Bruno da se mora trgnuti i počeo se truditi na terenu. Primjer za to smo mogli vidjeti već u četvrtak kada je požrtvovno trčao za očigledno izgubljenom loptom. Svjestan je i Bruno svoje klase i kvalitete. Zna koliko je dobar igrač i koliko mu ne treba trenutni negativni kontekst. Petković se diže u formi, želi i ako tako nastaviti doći će mu ono što želi. Ne smije mu se događati da se gasi i nestaje kao u određenim trenutcima jučer. Kada je u fokusu on postaje najopasniji igrač na terenu.
Problem Brune Petkovića je sljedeći. Ako Dinamo ne osvoji naslov, smatrat će ga se jednim od glavnih krivaca. To je realnost. Najbolji igrač igra ispod svojih mogućnosti i javnost će ga razapeti. No Bruno je frajer, on zna igrati nogomet i sigurno si neće dopustiti da se njegovo ime veže uz pridjev "kriv". Polako to pokazuje i ako tako nastaviti vratit će se na pravi put.
Igrač koji mora igrati
Napokon je minute kod Kopića počeo dobivati Marko Tolić. Igrač kojeg su toliko zazivali svi navijači Dinama i ljubitelji nogometa. Tolić je opravdao minute protiv Seville, pokazao nekoliko sjajnih poteza, izbacio Gojaka u onu situaciju kada su Dinamovi igrači tražili penal. Sada je ponovno pokazao nekoliko maestralnih poteza. Tolić mora više tražiti, ali i dobivati loptu. Mora se više nuditi jer je on igrač koji je najopasniji kada ima čoptu u nogama. Ima sjajan potez s loptom i mora više to koristiti. Marko Tolić mora nastaviti igrati i biti u prvom planu Željka Kopića ukoliko želi osvojiti prvenstvo.
Kod Osijeka najveću ocjenu zaslužuje Nenad Bjelica. Pogodio je s igrom od početak do kraja. Pogodio je prije nekoliko mjeseci kada je vratio u klub Antonija Mancea koji mu se već drugi vikend za redom odužuje. Pogodio je Neno i s izmjenama na jučerašnjoj utakmici.
Majstor Neno
Izvadio je Caktaša u 73. minuti i uveo Mancea, te uveo Lovrića umjesto Miereza. Pokazao je da se ne želi zatvarati nego je obnovio napadačku liniju. Mierez i Caktaš su stvarali dosta problema obrani Dinama. Morali su biti stalno fokusirani jer se Mierez konstantno odlično kretao između linija, a Caktaš odličnim pozicioniranjem konstantno bio u nekoj polušansi. Zapravo je iz jednog njegovog odličnog pozicioniranja ispala i najveća šansa za Osijek kada je Caktaš krenuo jedan na jedan s Livakovićem, ali ga je Ristovski odlično stigao i Livaković odlično reagirao.
Mile Škorić pokazao je da je možda i najbolji obrambeni igrač HNL-a. Mile posjeduje sjajno čitanje igre, fizičke predispozicije i igru glavom. Nije dopustio niti malo prostora Dinamovim napadačima. Posebno je dojmljiv bio period od posljednjih pet minuta utakmice kada je u nekoliko Dinamovih naleta za redom očistio loptu ispred svojeg gola.
Zanimljivo je bio vidjeti Kristijana Lovrića na terenu. Posebno je lijepo bilo vidjeti koliko se trudi, koliko mu je stalo. U jednoj situaciji pred kraj utakmice našao se u odličnoj situaciji gdje je mogao i asistirati, no odmah se vidjelo da Lovrić to želi sam završiti, na kraju ipak bezuspješno. Vidjela se želja i mogućnosti i sigurno će biti veliko pojačanje za Osijek.
Zahuktava se...
Osijek trenutno izgleda kao najbolja momčad lige. Izgledaju konkretno na svim pozicijama, imaju odličan raspored do kraja sezone i s razlogom su na prvom mjestu. Zapravo i dalje ne ovise samo o sebi jer Dinamo ima utakmicu manje, no moraju razmišljati kao da ovise sami o sebi.
Osijeku sada slijede tri utakmice koje bi morao dobiti ako ozbiljno misli napasti titulu, a zatim im slijedi Hajduk. Prije toga Dinamo igra s Hajdukom i te dvije utakmice bit će odlučujuće za prvenstvo. Sve tri momčadi računaju na tri boda u tim utakmicama. Dinamo je i dalje prvi favorit za naslov, Osijek je odmah do Dinama. Osijek izgleda bolje, no Dinamu nije loš, Dinamu treba jedan kratki period da se vrati u formu i ponovno postane najbolja momčad lige. HNL ulazi u novo poglavlje. Još malo je do kraja.
