Goran Kvalić, igrač NK Plomina, preko noći je postao 'junak našeg doba'. Jedini je u cjelokupnom hrvatskom nogometu pokazao hrabrost i usudio se dići glas, dok su oni kojih se to najviše tiče gledali u pod i pravili se da nemaju pojma što se događa. Kvalić je jedini prijavio Dinamova napadača El Arabija Hilela Soudanija disciplinskom sucu Saši Pavličiću Bekiću i prisilio ga da suspendira Alžirca jer drugog izbora zapravo nije ni imao.
Okretanje glave
Kad je već sudac Tihomir Pejin tijekom utakmice protiv Lokomotive mirno gledao kako Soudani namjerno i izvan borbe za loptu nogom udara suparničkog igrača i za to mu nije pokazao ni žuti karton (!), a morao je crveni, jedina preostala nada u pravdu je bila da netko iz nogometne organizacije prijavi Dinamovu bahatu zvijezdu i omogući disciplinskom sucu da odradi posao i donese kaznu. Što je u tom trenutku bilo jedino logično za očekivati? Da će prijavu podnijeti Hajduk koji je sljedeći Dinamov suparnik i odgovara mu da Soudani bude suspendiran ili Rijeka koja se sa Zagrepčanima bori za naslov i također joj ide na ruku da Modri u dvoboju protiv velikog rivala budu bez najboljeg igrača. A što se dogodilo u stvarnosti? Dogodio se muk i na Poljudu i na Rujevici.
El Arabi Hilel Soudani
Licemjerna šutnja iz Hajduka i Rijeke zapravo najbolje opisuje svu tragediju hrvatskog nogometa. Hajduk je prije samo mjesec dana, nakon što je kažnjen zbog izgreda svojih navijača, poručio da će se "nastaviti svim legitimnim sredstvima boriti za čišćenje i ozdravljenje hrvatskog nogometa". I sada kada se pojavila prilika da poduzmu nešto, da barem malo pokažu zube potpuno legitimnim sredstvima, što su Splićani napravili? Odabrali su šutnju, odabrali su okretanje glave na drugu stranu, odabrali su politiku 'ne bi se šteli mešati'. Hrabro, nema što.
Predsjednik Rijeke Damir Mišković je nakon maksimirskog okršaja u prosincu i još jednog sudačkog 'poguranca' za Dinamo napravio igrokaz i objavio kako podnosi ostavku na sve funkcije u HNS-u. Rijekin trener Matjaž Kek je nakon istog dvoboja poručio kako bi volio imati vjetar u leđa kakav ima Dinamo. Kroz različite izjave s Rujevice stalno emitiraju strah da će Dinamo u završnici prvenstva imati pomoć sa svih strana. I sada kada se pojavila prilika da poduzmu nešto, da barem malo pokažu zube potpuno legitimnim sredstvima, što su Riječani napravili? Odabrali su šutnju, odabrali su okretanje glave na drugu stranu, odabrali su politiku 'ne bi se šteli mešati'. Hrabro, nema što.
Kada ako ne sada?
Istina je da prijavljivanje Soudanija ne bi donijelo ozdravljenje hrvatskom nogometu. Ne bi nestalo kaljuže u koju je zaronio naš nogomet, niti bi prestalo sudačko dodvoravanje Dinamu. Ali ako nećete reagirati kada imate potpuno pravo na to, ako nećete reagirati kada vam je za to dovoljan jedan kratki e-mail disciplinskom sucu, ako nećete reagirati kada se cjelokupna sportska javnost digla na noge i osudila Pejinovu pomoć Dinamu, pa kada ćete?
Nagađanja da su Splićani i Riječani izabrali muk jer se boje odmazde su priče za malu djecu. Koje odmazde? I nije li svojevrsna 'odmazda' ionako već na djelu? Kako drukčije nazvati izmišljeni jedanaesterac za Dinamo nakon Soudanijeve glume u Vinkovcima ili ovu posljednju lakrdiju s istim igračem u Kranjčevićevoj?
Kad sljedeći put iz Hajduka počnu trubiti kako se bore za ozdravljenje hrvatskog nogometa, kad sljedeći put iz Rijeke krenu mahati ostavkama, neka se sjete ovoga tjedna. Svojim su okretanjem glave na drugu stranu izgubili legitimitet da govore o nepravilnostima i da se žale na Dinamove povlastice. Jer, kao što kaže Balašević - "krivi smo mi koji smo ćutali". Hajduku i Rijeci je očito dobro. Taman kako su zaslužili...
