Vatreni su se ugasili, Argentina je razbila Hrvatsku, a Leo Messi došao je korak do nogometne besmrtnosti. Ukratko tako možemo prepričati prvi poraz izabranika Zlatka Dalića na Svjetskom prvenstvu u Kataru.
Poraz je to koji je neugodan i visok, ali došao je protiv objektivno bolje momčadi u utorak navečer.
Prije nego što se dodirnemo detektiranju detalja koji su presudili, moramo napisati par rečenica o 'spornom' penalu. U 34. minuti Julian Alvarez se sjurio prema Livakoviću, Livi je istrčao, ali argentinski ofenzivac je prvi stigao do lopte i prebacio je prema golu nakon čega je došlo do sudara.
Marić i Beusan se ne mogu usaglasiti
Važno je naglasiti, da je 12 sati nakon dvoboja konsenzusa u svjetskim i domaćim okvirima po ovom pitanju nema.
Tako je Bruno Marić, šef hrvatskih sudaca, zgrožen kaznenim udarcem.
"Livaković nije napravio prekršaj. To je mogao biti samo prekršaj na golmanu. Žao mi je što svjedočim jednoj nevjerojatnoj odluci suca Orsata, odluci koja ima izravan utjecaj na rezultat. Nepravedno i neprihvatljivo," kazao je Marić za Sporske novosti, ali s njim se ne slaže nekadašnje Oko sokolovo, Mateo Beusan.
"Ovo je 100 posto penal. Objasnite mi što Livaković radi svojom desnom nogom? Stavlja je u putanju napadača Alvareza. Bez obzira koliko jak start bio, to je penal ko kuća. Možemo biti zahvalni da Livaković nije dobio i crveni karton", izjavio je za Index iskusni sudački ekspert.
Kao ni Shearer i Neville
Nisu podijeljena mišljenja samo u Hrvatskoj. Tako legendarni Alan Shearer smatra da je kazneni udarac nedvojben.
"Bio je to prekršaj, za mene je to ispravna odluka," kazao je Shearer u studiju BBC Five Live.
"Bio je to sjajan Alvarezov bijeg, za njega je sve bilo otvoreno, a Livaković ga je sapleo", dodao je Shearer, a s njim se slaže i bivši engleski vratar Rob Green.
S druge pak strane, Gary Neville, bivši bek Uniteda, ne vidi razloga za odluku koju je donio sudac Orsato.
"Nije to bio prekršaj. Vratar je izašao, zaustavio se i Alvarez je naletio na njega. Što još možete učiniti', upitao se Neville, a slično su razmišljali i Roy Keane i Ian Wright.
Livi je zakasnio
Ukratko, mišljenja jesu i bit će podijeljena. Potpisnik ovih redaka slaže se s Beusanom i Shearerom iz jednog prilično jednostavnog razloga.
Livaković je istrčao no nije došao do lopte, Alvarez je u punom trku i prebacuje loptu te nastavlja svoje prirodno kretanje. Vratar Hrvatske je ušao u tu putanju i zbilja u trenutku sudara nije imao što učiniti no ni Alvarez koji je prvi došao do lopte nije imao izbora već po inerciji nastaviti kretanje.
Prekršaj nije namjeran no ako na ovu loptu istrčava onda vratar do nje mora prvi doći, u protivnom je sam kriv za to 'što nema što učiniti' i takav kontakt je prekršaj za kazneni udarac.
Meki trbuh Vatrenih
Ipak, dojma sam da penal zaslužuje mnogo manje pažnje od čitavog niza detalja koji su Hrvatsku doveli u situaciju da pokunjene glave ode u borbu za treće mjesto.
Upravo u toj akciji u kojoj je dosuđen penal vidjeli smo prvo pucanje hrvatske zadnje linije na utakmici. Naime, Vatreni su se, za razliku od utakmice protiv Brazila, nametnuli posjedom i naoko stisnuli Argentinu no iz tranzicije je jedna dubinska lopta ostavila Alvareza na širokom prostoru licem u lice s Livakovićem.
Do tog je došlo nakon što Dejan Lovren nije uspio držati liniju s preostalim igračima posljednje linije te je Alvarez izbjegao zaleđe, jer je stoper Vatrenih bio par metara bliži Livakoviću od Gvardiola i Juranovića. Uz to Lovren je u toj situaciji bio i okrenut na kontra stranu te nije bilo mogućnosti da stigne nadirućeg Argentinca.
Niz vezanih grešaka
Naivno je Hrvatska primila i drugi pogodak. U svega desetak sekundi od kornera za Vatrene došli smo do pogotka Argentine, a kada se takvo nešto dogodi jasno je da nije zakazala samo jedna linija. Loše izvedena kombinacija kod udarca iz kuta rezultirala je slabim centaršutom na prvog igrača u obrani. Odbijena lopta bila je okidač za munjevitu kontru koju Hrvati nisu uspjeli povratnom trkom ispratiti no veći je problem što ista nije zaustavljena prekršajem na 30-ak metara.
Vezale su se na to i dvije individualne pogreške kod pokušaja čišćenja, a naposljetku je Argentinca pomazila i sreća no ovo je definitivno najnaivniji pogodak koji su Vatreni primili na ovom prvenstvu.
Momčad Zlatka Dalića je vjerojatno mentalno najsnažnija reprezentacija na svijetu u posljednje četiri godine no iz ovakve rupe se nisu mogli iščupati ni oni. I najjači imaj točku pucanja. Istini za volju nije im ni izbornik u ovom slučaju baš pomogao.
Zamjena koja je Vatrene ostavila bez motora
Jedva se Hrvatska sačuvala do kraja prvog dijela da ne primi i trećeg, a u nastavku kad su svi očekivali drugačije i konkretnije Vatrene, nije se dogodilo ništa pozitivno.
U svlačionici su u nastavku ostali Mario Pašalić i indisponirani Borna Sosa, a na njihovo mjesto su ušli Mislav Oršić i Nikola Vlašić, a samo pet minuta kasnije izlazi i Marcelo Brozović umjesto kojeg Dalić uvodi – Brunu Petkovića.
Sa zamjenama na poluvremenu je izbornik uzeo formacijski rizik razumljiv u situaciji u kojoj lovi rezultat no uvođenjem Petkovića umjesto Brozovića u potpunosti je izgubio sredinu terena. Lako je biti general poslije bitke no dojma smo da su u ovom slučaju puno bolje opcije bili Majer, Sučić ili pak Jakić.
Igra mačke i miša
U situaciji u kojoj su Modrić i Kovačić ostavljeni na milost i nemilost brojnijoj veznoj liniji Argentine, njihova kreativnost je kopnila. Gaučosi su naizmjence tjerali Hrvatsku na preskakanje ovog dvojca i navlačili Vatrene da izlaze visoku u njihovu polovinu te im prijetili iz kontre.
Posljednji gol u Livakovićevoj mreži je kombinacija je genijalnosti Lea Messija i reakcije tad već raštimane hrvatske obrane. Gvardiol je sasvim korektno zatvorio argentinskog genija, izgurao ga do korner linije no pomoć suigrača je izostala. Još se jednom Lovren našao 'ni na nebu ni na zemlji'. Drugim riječima, nije imao igrača u kaznenom prostoru, a nije ni priskočio Gvardiolu u borbi s Messijem.
Objektivno gledano, Argentinci su bili bliži četvrtom pogotku nego što su naši reprezentativci bili smanjenju vodstva.
Senator na vjetrometini
Dejan Lovren iza sebe ima odličan turnir i njegova slaba partija u jučerašnjoj utakmici nije njegova krivica i ne umanjuje njegov doprinos na putu do polufinala.
Naime, Dalić je nizom odluka – od izbora početne taktike do promjena tijekom utakmice – svog najiskusnijeg defanzivca stavio izvan zone konfora. Lovren je i u prijašnjim utakmicama u kojima su Vatreni imali veliku nadmoć u posjedu i visoko postavljenu obranu imao tendenciju da stoji nekoliko koraka iza ostatka defanzivne linije.
Ranije se u tim situacijama Vatreni nisu suočavali s ekipama koje posjeduju individualnu kvalitetu da to iskoriste. S druge pak strane, Lovren je briljirao kada se Hrvatska branila u niskom bloku.
Paradoks Dejana Lovrena
Dalić je u ovom susretu izabrao i Lovrena i visoko postavljanje zadnje linije te se očigledno prevario.
Činjenica je da je bilo teško očekivati da će nakon niza dobrih izdanja izbornik ostaviti senatora na klupi, a na njegovo mjestu u polufinalu SP-a staviti Erlića ili Šutala koji bi fizičkim i tehničkim karakteristikama lakše čuvali prazan prostor iza leđa. No u tom se slučaju nije trebao zaletjeti na ovakav način.
Argentinski strateg Lionel Scaloni namjestio mu je mač, a Dalić se s Vatrenima sam na njega nabio.
Vatreni odigrali fantastičan SP
Usprkos svemu što smo sinoć gledali, treba još jednom podvući kako su i izbornik i momčad odradili fantastičan turnir. Taj fakt neće promijeniti ni ishod utakmice u subotu. Vatreni su svjetska nogometna sila, a ovakve se utakmice događaju, jer to je nogomet.
Za kraj, hrvatska nogometna reprezentacija je još jednom pokazala klasu i na terenu i van njega. Nakon teškog poraza, sportski su stisnuli ruku i čestitali pobjednicima. Nisu pobjegli s terena i inicirali incidente kao što su to njihovi jučerašnji protivnici napravili prije četiri godine.
Hrvatska ima razloga biti ponosna na predstavu Vatrenih u Kataru.
