Nekad ste bili nogometaš o kojem je pričao cijeli svijet. Te 1986. godine Vas je tražilo pola Europe, trebali ste prijeći u Real Madrid, a onda ste se srušili nasred Poljuda i saznali da imate hepatitis... Više nikad niste zaigrali. Krenut ću nekako kronološki... Kao dečko iz Zmijavaca počeo sam igrati nogomet u Runovićima, to je jedini klub koji je sedamdesetih godina postojao u Imotskoj krajini. Danas ih ima šest. U tim malim Runovićima su ponikli Iko Buljan, Stanko Mršić, Zvone Boban, Branko Tucak... Dakle, tri kapetana reprezentacije Jugoslavije, Zvone, Buljan i ja. Uglavnom, u 15. sam godini došao u Hajduk i moja karijera je krenula jednim strelovitim usponom. Bio sam najmlađi igrač koji je zaigrao za seniore Hajduka, s juniorskom reprezentacijom Jugoslavije sam osvojio naslov prvaka Europe 1979. godine, proglašen sam najboljim juniorom Europe, 1980. godine smo na Olimpijskim igrama u Moskvi bili četvrti i onda je potpuna afirmacija došla 1982. godine na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Bio sam najmlađi kapetan jugoslavenske reprezentacije u poratnoj povijesti, a francuski L'Equipe me uvrstio među najboljih 11 igrača SP-a. U svim anketama sam bio i najbolji nogometaš tadašnje Jugoslavije, a meni je posebno značilo što sam po odabiru čitatelja bio proglašen najboljim sportašem Dalmacije. Godine 1986. sam bio kapetan Hajduka, kapetan reprezentacije, imao sam ponude svih najvećih klubova Europe, mogao sam gdje sam htio, u Real, bilo gdje. Za mene su govorili da sam prototip nogometaša...
I onda šok... Da, 1986. godine, deveti mjesec, na utakmici mog Hajduka i Zvezde ja sam se u drugom poluvremenu srušio na travnjak. Prvi put u životu da je meni publika na Poljudu zviždala, a ja sam bio ljubimac publike. Ali, naravno, u tako jednoj važnoj utakmici, meni je nestalo snage, a nitko nije znao što mi je, pa ni ja sam. Šezdeseta minuta, izašao sam s terena i nikad se više nisam vratio. Tjedan dana poslije sam doznao da imam hepatitis. To je bio ogroman šok, zamislite samo, za tako mladog čovjeka.
Dvadeset i sedam godina poslije ste uspješan trener, objavili ste ove godine i priču o svom životu – Hajdučka priča. Da, što se tiče knjige, bilo je nogometaša koji su napravili i veću karijeru, a nisu napravili autobiografiju. Međutim, želio sam na taj način prikazati priču jednog vrhunskog sportaša kojem su se do 26. godine ostvarili svi snovi i maštanja, znači da je cijeli svijet bio ispred njega na dlanu, da može birati klubove koje hoće, i da u jednoj sekundi sve izgubi. A to je bila bolest. I sad se našao u situaciji kako to pobijediti. Taj moj drugi dio života, iza 26. godine, bila je jedna katarza za mene, jedan preobražaj, jer ste bolesni i ne možete raditi nešto što najviše volite i obožavate – igrati nogomet. I ta druga priča je meni danas jako bitna, jer sam i nakon toga uspio u životu i stvorio jednu novu sportsku priču. U 35. godini sam upisao Kineziološki fakultet, stekao zvanje profesora kineziologije, sretan sam što evo već 16 godina vodim kadetsku reprezentaciju Hrvatske i ponosan sam što vodim jednu takvu selekciju.
http://www.youtube.com/embed/CkkaxxOfnmo Ivan Gudelj - Hajdučka priča
Po čemu ste bili posebni, zašto ste toliko odskakali od ostalih nogometaša? Pa nezahvalno je pričati o samome sebi, ali evo ovako... Igrao sam zadnjeg veznog, ali mogao sam igrati i na bilo kojem drugom mjestu u momčadi, što je tada bilo neuobičajeno. Sve sam igrao, i bekove, čak i u napadu. Ja sam bio igrač, tako su govorili, koji može igrati u sve tri linije, razgrađivati igru protivnika, graditi igru svoje momčadi i zabijati golove. Sad kad sam promovirao svoju knjigu, onda sam vidio i tu statistiku, za koju nisam ni znao. U 362 odigrane utakmice sam zabio 93 gola. Ja sam treći najbolji strijelac u povijesti Hajduka kad su u pitanju europske utakmice, iza Žungula i Zlatka Vujovića. A igrao sam zadnjeg veznog, nisam bio napadač. I to je bilo to što me je izdvajalo.
S kime biste se usporedili, je li bilo uopće tako svestranog igrača? Pa ne znam, teško je raditi takve usporedbe, ali recimo Gerrard, koji je vezni igrač, a daje dosta golova, pa Lampard, jedan Zanetti, koji možda nije zabio toliko golova, ali je obilježio jedno vrijeme, toliko je discipliniran, toliko je utakmica odigrao...
A Modrić? Moje je razmišljanje da se Modrića može puno bolje iskoristiti, da je još bliže golu. U Realu je, naravno, uklopljen u kolektiv. Modrić, a šta ćemo to govoriti, klasa. Možda mu fali malo više golova, ali kad se više trošite u veznoj liniji kao on, onda dolazite u jednu tešku situaciju... Zato je to kod mene bilo posebno, ti zadnji vezni igrači daju malo golova, a ja sam davao stvarno puno golova. Ali drago mi je da se Luka sve bolje adaptira u Realu. Znate, rijetko je tko došao u Real i odmah proigrao. Pa evo pogledajte kako se on podredio momčadi, utakmica protiv Srbije je njegova najbolja u nacionalnom dresu, uklizavao je, oduzimao lopte, gradio igru... I onda još u toj situaciji treba biti opasan za gol. To je ono što jednog igrača izdiže i pretvara u svjetsku klasu. Pokojni Biće Mladinić je govorio da jedan vezni igrač mora zabijati osam do dvanaest golova u ligi, a pazite, u njegovo je vrijeme jugoslavenska liga bila među 5 TOP liga u Europi.
http://www.youtube.com/embed/Atl7WH4QeQ0 Mlade nade: Alen Halilović
Danas je situacija drugačija, ali Hrvatska je puna nogometnih talenata. Vi to najbolje znate... Da, pa kroz moje ruke je prošlo 95 posto igrača koji danas igraju za hrvatsku A-selekciju. Trenirao sam Olića prije puno godina, a danas mladog Kovačića, Halilovića, Bašića, Roguljića... Mogu reći da sam najdugovječniji izbornik u Europi, a to danas baš i nije lako biti.
Kakva je ova generacija koju sad vodite? Mnogi su ostali u nevjerici kad ste ovih dana pobijedili i Španjolsku i Francusku na kvalifikacijskom turniru i plasirali se na EURO... Evo ovako, te sam dečke preuzeo prije godinu i pol dana i uhvatio sam se za glavu na prvom okupljanju u kampu u Umagu. Bilo je dosta teško, nisu bile neke prognoze da je to generacija koja može napraviti nešto veliko. Halilovića tada praktički nije ni bilo, imao je probleme u Dinamu, hoće li potpisati, hoće li trenirati, pa suspenzije, nije imao ni riješen status... Bašić iz Hajduka je glasio za talent kakav i je, a mali Roguljić, koji je sada potpisao za Salzburg, u reprezentaciju je došao ne iz nekog kluba, nego iz privatne nogometne škole. Pazite koja je to rijetkost da tako mladi igrač dođe u reprezentaciju iz privatne škole. Međutim, napravili smo selekciju i brojke sve govore. Ova je generacija od tada odigrala 30 utakmica – 25 utakmica prvog kruga kvalifikacija za EURO, dvije prijateljske i ove tri zadnje utakmice kojima smo izborili Europsko prvenstvo. Znači, igrali su puno, radili smo dodatnu selekciju i treba reći da smo od prve utakmice s Crnom Gorom sve pobjeđivali. Osvojili šest od sedam turnira, ja ne znam tko nas je pobijedio i mislim da je ova generacija kroz to stasala, pronašli smo im prava mjesta, stabilizirali ih psihički. I pazite, sada možemo reći da ti momci na terenu izgledaju kao seniori, a oni su još uvijek u pubertetu na prelazu u adolescenciju. I ono što ih posebno krasi je jedna zajednička atmosfera, to je jedno veliko prijateljstvo iako igraju u različitim klubovima.
http://www.youtube.com/embed/d5_5eQ4fRVk Mlade nade: Ante Roguljić
Nema onih podjela 'ti si iz Dinama, ti iz Hajduka'? Ne, ne! Ma nema šanse! Prvo, ako me išta može iritirati... Ja mogu nekoga više voljeti, naravno da sam hajdukovac, ali to meni ništa ne znači kad je u pitanju igranje za Hrvatsku. To je nešto posebno, njima je nacionalna svijest na jednoj visokoj razini i tu se zaboravlja odakle tko dolazi. Moram reći da su se njihovi životi u ovih tjedan dana promijenili, na sve moguće načine. Više od stotinu skauta je bilo na kvalifikacijskom turniru, mislim da to u povijesti nije zabilježeno. Jer ta naša skupina je bila 'skupina smrti'. Pazite, tu je jedna Španjolska, jedna Francuska, koja bi, da je prošla na EURO, bila najveći favorit, i Belgija. A mi smo pobijedili i Španjolsku, i Francusku, i odigrali neriješeno s Belgijom. Zato sam rekao, bio sam i treći u Europi i četvrti, ali ovo je za mene najveći uspjeh do sada.
EURO će se održati u lipnju u Slovačkoj. Što možemo očekivati? Prvi cilj nam je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Emiratima u listopadu. Dakle, da od osam reprezentacija na EURU budemo među prvih šest. Drugi cilj je ulazak u polufinale, što znači da u skupini moramo biti među prve dvije momčadi koje idu u polufinale. Treba reći da nijedna hrvatska reprezentacija dosad, ni seniorska ni ostale, nije ušla u polufinale jednog europskog natjecanja. Naravno da ćemo probati otići što dalje, makar su mnogi i dosad sumnjali u nas. Ali ja drugačije razmišljam, nitko na svijetu ne može biti favorit protiv Hrvatske! Bez podcjenjivanja, a mi smo to i pokazali. Pazite, ova generacija je u posljednjih godinu i pol dana pobijedila i svjetskog prvaka Meksiko na turniru, pobijedila je Njemačku i pobijedila je Italiju. A sada Španjolsku i Francusku. I to dovoljno govori.
http://www.youtube.com/embed/IR4yjdhtYII Mlade nade: Josip Bašić
Nadate li se naslovu prvaka Europe? Priželjkujete li potajno senzaciju? Ja sam optimist, sigurno da možemo. Nema reprezentacije u Europi koju mi ne možemo dobiti. Naravno, nogomet je nepredvidljiv, ali ja vjerujem ovim dečkima. Uvijek se postavljam tako da ne znam tko može biti bolji na svijetu. Bez obzira, poštujem svakoga, ali idemo mi na teren fino, pa da vidimo, neka nas pobijede, jel'. Pa evo, recimo Francuzi, oni imaju pet svjetskih talenata u momčadi, koji igraju za PSG, za Nicu, a mi smo ih pobijedili bez pet ponajboljih igrača. Pa to je čudo!
Koja je trenutačno najkvalitetnija reprezentacija Europe? Od momčadi s kojima smo igrali, mislim da je to Francuska. Da su prošli, mislim da bi bili prvi favorit za osvajanje EURA.
Znači, u ovom su godištu jači od Španjolaca? Jesu, jesu.
Koje su buduće zvijezde hrvatskog nogometa? Dajte par imena... Pa osim Bašića iz Hajduka i Halilovića iz Dinama, tu je mali Roguljić, koji je izvanserijski talent, u samom vrhu Europe, sada je potpisao za Salzburg. To su sve momci koji mogu igrati na više pozicija, kreativci. Treba istaknuti i malog Frana Brodića, koji je bio već i na pripremama Dinama, priključen je prvoj momčadi, pa tu je mali Jedvaj, Kovačić je otišao u Inter...
Je li dobro da igrač sa 16 godina već bude u seniorskoj momčadi? Ma gledajte, danas je nogomet tržište i tu nema nikakve diskusije. To nije kao što je nekad bilo i apsolutno se pomiču granice igrača što se tiče ulaska u prvu momčad. Znači, vrhunskim talentima treba dati priliku u prvoj momčadi već sa 16, 17 godina. Tako je svugdje u svijetu, samo treba biti pametna politika prema tom mladiću, ne samo od strane trenera, nego i vodstva kluba. Njih treba usmjeravati na pravilan način i ja sam za to da im se pruži šansa. Pa evo, ovi moji dečki od 16, 17 godina su zreli kao seniori. Znači, ako je netko talentiran, kao što je Bašić, evo sada se ponovno potvrdio, onda bi bez ikakve diskusije trebao biti vođen prema prvoj momčadi, na način da jednoga dana bude milijunska vrijednost.
