Bivši nogometaš i reprezentativac Belgije, nekadašnji igrač NK Špansko, legenda Genka, napadač Derby Countyja, Dinama, sinonim Prečkog i zagrebačkog nogometa Branko Strupar, oporavlja se još uvijek nakon što ga je prije dva mjeseca pogodio srčani udar zbog čega je i hitno operiran.
Sad je za Net.hr odlučio otvoriti dušu i ispričat kakav život vodi, što mu se dogodilo, kako sad gleda na sve...
Život mu se u potpunosti promijenio
Život se Branku Struparu u potpunosti promijenio, doslovno je gledao smrti u oči i nikad nije mogao ni zamisliti da bi mu se nešto takvo moglo dogoditi...
Ne njemu. Bivši je profesionalni sportaš, stalno se bavio nekim sportom i nakon karijere - "Ma di bi se meni takvo što moglo dogoditi" - mislio je Branko.
No, kolo sreće prestalo se okretati i Branko se našao u pogibeljnoj situaciji. Sad na sve gleda drugačije... I ovaj Uskrs bio mu je poseban. Kao dar s neba. Ništa više za njega nije isto, ali kako Branko govori - nema predaje!
"Dobro sam, oporavljam se. Bio sam za Uskrs na televiziji, ne znam jeste li vidjeli. Ja i doktor koji me operirao, tako da smo se nas dvoje povezali životno u svakom slučaju. To vam je ta igra sudbine. Doduše, ne bi ja ni išao da mi doktor nije htio ići. Šećem svakog dana 10 do 15 kilometara, to odrađujem bez problema. I ove neke glupe promjene vremena, sve vam je to psiha. Pijem devet tableta na dan. To nikad nisam mogao ni zamisliti. Privikavam se još na sve", kazao nam je u utorak ujutro Branko Strupar koji nam se u potpunosti otvorio...
"Da, privikavam se na ovaj novi život. Da, baš me pogodilo. Sve sam ispunio što sam trebao. Prvo je tu genetika, pa i moje neke loše životne navike. Pa ja ne znam, barem osam godina, ako ne i deset, nisam bio na sistematskom a znao sam da imam kolesterol. Onda nakon toga taj silan stres. Roditelji su mi umrli u mjesec dana oba i počeo sam pušiti. Nikad u životu nisam pušio. Sad sam prestao pušiti. Kavu pijem samo jednu ujutro, ali bijelu, onako, više da pojedem jer moram popiti 4 tablete. Nije mi bila dobra ni ta navika da nikad nisam doručkovao. Znao sam popiti dvije-tri kave, popušiti prtom deset cigareta. Kužiš ti koji je to nesrazmjer?! A sad više pijem kave da si pojedem komad nečeg, samo da te silne tablete mogu staviti u sebe. Onda odmah šetnja".
Drugačija prehrana
Bio je Branko baš u šetnji nakon koje se javio za portal Net.hr.
"I onda sam otišao po blitvu. Da, prehrana mi je isto drugačija. Supruga mi kuha samo zdravo, lešo... Doduše, malo sam se opustio za Uskrs. Je***ti miša malog, jeo sam francusku salatu i sve pa mi baš nije bilo dobro. Iznenadio sam želudac. Ma i to slatko me uvijek mučilo, mama mi je radila u Krašu i uvijek sam imao slatkog doma. To mi je najteže znate, ali nekad si slatkog malo priuštim " .
Sad nakon svega, kakvu bi poruku poslao ljudima?
"Gledaj, u svakom slučaju, iz mog iskustva, prvo što je bilo loše je to što se nisam zdravstveno kontrolirao. Znate ono, vječno ću biti zdrav i te fore. Aha, hoću hoću... Ako kažem da osam godina nisam bio na sistematskom, a znao sam da imam povišen kolesterol. Bio sam u najmanju ruku neodgovoran. Treba se baviti bilo kakvom rekreacijom, sportom, tko može... Ma svi mogu samo lagano. Evo vidite, ja sam mogao pod navodnicima sve. Sad se mogu samo šetati. Ali, šećem se i to mi je obveza,glavna... Kod mene su vam bili atipični simtomi. Obično ljude udara kad je visoki tlak, akod mene je bio izuzetno nizak da mi doktor nije mogao kroz arteriju na ruku ući nego na preponi. To je netipično. U trenutku toga sam imao mrtvački hladan znoj. Pobijelio sam", priča nam svjedočanstvo skoro pa blisko smrti Branko Strupar.
'Supruga me spasila'
Tvrdi Branko pritom da ga je supruga Sanja spasila...
"Nisam ja to ni znao, supruga Sanja me spasila, ona mi je rekla i vidjela kako izgledam. Istina, bilo mi je loše, vidio sam da se znojim, ali ne sad tako da bi pomislio da sam gotov... Mislio sam si što mi može biti to, ma nije ništa ozbiljno. Nije mi bilo niti na kraj pameti. Bol u grlu, ja mislio to benigno ono boli grlo, a to je meni bilo da mi se pritisak od prsa dizao gore. Pritisak od srca - ajde vi to zamislite. Mislio sam si ma nema teorije, ne može se meni to dogoditi. Ali, najgore je ta genetika, tu si uvijek izložen. Mislio sam neće me još, iako sam se znao zezati da će me ćuka baciti odjednom. I zbilja me mazne. Samo, nisam se nadao još. Mog oca je srčani pogodio sa 62. - a ja sam deset godina mlađi i pogodilo me. Ma, nema vam tu pravila. Pogotovo nema pri godinama. Godine nemaju veze. Kad te pogodi - pogodi! Da, to je jedna od mojih poruka sad - moraš se paziti, koje god si godište. Sve je postalo čudno. Čovjek se mora bolje i češće kontrolirati, pogotovo ako si genetski predodređen za neku bolest".
Branko nadalje priča da je njega srušilo najviše, osim genetike, kolesterol - "Onaj zločesti, ružan kolesterol" - kako nam ga opisuje.
"Zbog njega mi je žila bila devedeset i nešto posto zaštopana. To je uzrok. E, da sam to kontrolirao, da sam više išao na dopler vena, ultrazvuk, bilo čega... E, da sam išao. "
Kad Branko ovako otvoreno priča o svemu, stječemo dojam koji nije pogrešan niti je imalo nabrijan. Gledao je smrti u oči....
Dobio sam žuti karton, ne i drugi žuti odnosno crveni'
"Pa da, jako je opasna situacija bila, baš jako jako granična. Zbog tog tlaka. U nogometnom žargonu dobio sam žuti karton, nisam crveni. Nisam dobio ni drugi žuti i sad moram biti oprezniji u toj igri života. Bio sam blizu, ali nisam bio svjestan toga. Jedino mi je žao što sam sve u obitelji šokirao - suprugu i troje djece. Oni su tako bili preplašeni, pod stresom, šokirani... Ja, hej čovječe, pa da se meni to dogodi?! Igrao sam padel s vaterpolistima, pa znate li koje su to životinje, zvijeri? Sve sam igrao, tenis, nogomet, s duplo mlađima od sebe. Najmanje sam igrao nogomet. I baš mi se na nogometu to dogodi, ali to je sudbina. Supruga mi je govorila Branko, pa ti nisi normalan! Stvarno Branko nisi normalan. Dođem doma i bijel od umora, ne mogu se sageti. Ha, koji sam ja pacijent, išao sam ekstremno, pristupao sam rekreaciji ekstremno. Kad se igra onda se igra, nisam odustajao niti u jednom trenutku, bez obzira što su protiv mene igrali neki duplo mlađi. Nisam gledao niti gledam na godine kad sam na terenu."
Da, bio je Branko ekstreman što se tiče sporta. Nije se bojao nikog niti u jednom sportu, a trebao je...
"Koji god sam sport igrao, išao sam maksimalno. To je meni ljubav, sport mi je ljubav. Nogomet mi je prva ljubav, ali volim sve sportove. Evo, zaljubio sam se u padel. A, ne mogu igrati svaki dan, a igrao sam dan za danom. Sav sam izoperiran, koljeno, trbušni zid ali nema, previše sam se opustio. Zaključak svega je da sam se previše opustio i otišlo je u dobro upozorenje, 'samo' u to, moglo je i u smrt ne dao Bog. Ali dobro, možemo pričati, tu sam još. Svega će biti samo nas neće biti."
'Sad slušam tijelo'
I za kraj je Branko Strupar kazao:
"Sad slušam sve, slušam tijelo i veselim se odlasku liječniku. To je sad obveza. Jedva čekam ići doktoru, da prekontroliram srce. Sve vam je jasno onda kakva je situacija - devet tableta na dan, nisam nikad ništa uzimao, a gledajte sad ovo... Doktor mi kaže da ću to vjerojatno korigirati. Neke ću morati piti do kraja života, neke ću prestati valjda s vremenom. Ma ima tu neku za****nu aritmiju. Srce mi je sigurno oštećeno od udara. Znate što, još ću vam ovo kazati - kad uz krunicu i to što nosim u novčaniku, sad u posebnom džepiću imam Andol 300. Znate onda koliko je sati. To uvijek sad nosim. Je*emti sunce, da moram psovati... To me spasilo na Hitnoj. Odmah ga zagrizeš i to je ono, valjda, za mene spas. Da, kod mene se dosta toga poklopilo. Iako, sport je dobar u svakom slučaju. Ma, bitno je da se čovjek kreće, da se ne zapusti doma. Da mogu, sad bi otišao na teren i napucavao se. Daj Bože da ću dobiti zeleno svijetlo. Ipak je ovo sve friško, treba mi još oporavak u svakom slučaju. Nadam se da će sve na kraju biti dobro".
