Svi smo se emotivno ispraznili, posebno dinamovci koji su jedva stajali na nogama nakon prolaska u grupnu fazu Ligu prvaka. Ali, sve je to stvar karaktera. I kad su noge teške, karakter izvlači situaciju. Dinamo je protiv Bodo/Glimta, nošen pogonskim gorivom u obliku 120 minuta konstantnog navijanja svog Sjevera, uhvatio skupinu elitnog natjecanja. I pokazao karakter!
Pero teško poput olova, a kako je tek igračima
Može li se ili ne može u takvoj jednoj utakmici, ma tko te takvo što pita. Ako se nama ovako ruke tresu, ako nam je pero poput olova, a emocije učinile svoje i srušile nas, možete samo zamisliti kako je nogometašima Dinama nakon nezapamćene drame i produžetaka koji su bili iscrpljujući za dušu i tijelo.
I upravo to navijanje, pa i ono sramežljivo sa Zapada "Dinamo, Dinamo" u kriznim trenucima u drugom dijelu, motiviralo je i igrače i autora ovog teksta. Zajedno smo poput kakvog Popaja dobili svoj špinat, snagu da odradimo posao do kraja kako spada. Jer, utakmica je bila velika, ulog je bio previsok.
"Je, ovo je velika stvar, pogotovo još u ovako infarktnoj utakmici, pa pojačava i taj dojam i važnost. Način na koji je utakmica odigrana ipak je na kraju pobjeda i ulazak u Ligu prvaka Dinama, praktički jedinog predstavnika u Europi iz Hrvatske, velika je stvar i za klub i za hrvatski nogomet", kazao nam je poznati hrvatski nogometni autoritet, sad trener i sportski direktor Kustošije Ilija Lončarević, nakon utakmice za pamćenje i infarkt istodobno. Lončarević je, između ostalog, i bivši trener Dinama u dva mandata (jednom i kad se klub zvao Croatia, 1999. vodio ju je do naslova prvaka). Znači, ukupno tri puta je kao trener vodio prvu momčad Dinama i hodao maksimirskim odajama u ulozi glavnog arhitekta Dinamove igre.
'Imali su 1-0 i stali, trebali su to riješiti kad su Norvežani bili grogirani'
"Teško je reći što je odlučilo, možemo mi pametovati je li trebalo ovako ili onako. Malo je simptomatično da praktički Dinamo uvijek kad povede brzo 1-0 da stane. Dinamo je trebao riješiti utakmicu u prvih 10-20 minuta kad su Norvežani bili zbunjeni i grogirani. Prva velika greška je bila što su igrači sami stali. Imali su 1-0, a to ne rješava ništa nego donosi produžetke. Pogotovo je trebalo iskoristiti grogirano stanje suparnika. Čim su Plavi dozvolili, pogotovo u drugom dijelu Bodo/Glimtu da dođu do 16 metara, to je onda bila voda na njihov mlin. Tu nema nikakve dileme, Dinamo je i večeras pokazao svoje stanje u obrani u toj posljednjoj fazi gdje se dobro ne snalaze. Tu će biti problem u susretima u Ligi prvaka. Međutim, pustimo sad mane. Dinamovci su na puno momenata pokazala veliku vrijednost i kvalitetu, kao i znanje u kombinatorici, suradnji i shvaćanju nogometne igre i to je nešto što čovjeka veseli".
Ilija Lončarević promatra utakmicu s klupe
'Petkoviću treba čestitati na golu, ali Oršićev je jednako lijep i poseban'
Veseli i igra nove Dinamove desetke Martina Baturine, veseli i čudesni, nadamo se come-back Brune Petkovića i onaj njegov briljantni gol škaricama za 2-0.
"To je nešto što se dogodi i što takav igrač zna iskoristiti. Treba mu čestitati i ti golovi su kruna nečeg što se događa u toj utakmici i što se očekivalo da će se događati. Za mene ništa manje nije lijep gol Oršića koji je iz nemoguće pozicije zabio gol slabijom nogom. To je isto nešto što se rijetko događa. Škare preko glave su, ovog puta iz mjesta, iz ne nabačene lopte, to je posebnost u nogometu. Zato je taj gol od Petkovića je rijetkost. Martin Baturina je, pak, pokazao budućnost kluba. Neću uopće i pričati da je trener (Ante Čačić, op.a) pogriješio kad je vukao prve izmjene. Od tog trenutka Dinamo je nestao. Izašao je za mene jako važan igrač večeras, a to je Špikić. Jako važan igrač koji je bio jedan od najuočljivijih nogometaša. Igrač koji nije gubio lopte, koji je izlazio iz jako teških situacija, koji je pokazao moć i dominaciju i tehnici, driblingu, svemu tome. Pred njim je isto velika budućnost, razvija se odlično", objašnjava nam Ilija Lončarević i nastavlja:
Ilija Lončarević prima nagradu ZNS-a, Dijamantnu plaketu
'Kad su Baturina i Špikić izašli, Dinamo je počeo kašljucati'
"Kad su Baturina i Špikić izašli, i još netko, u tom trenutku je Dinamo počeo kašljucati. Izgubili su ritam i onda je to ličilo na njihovo stanje grogiranosti. Umor ili kriza, ili su se igrači možda čak prepustili pa se nisu imali volje izvući iz toga, ne znam, ali definitivno da je to bilo razdoblje koje, kako se ono kaže, spasio nas je dragi Bog. Bili smo dosta nemoćni. Nismo mogli ni pošteni napad složiti, a oni su nas igrom skoro pa dotukli. Tako da, Dinamo se izvukao iz krize i to je snaga momčadi. I sreća. Ako je nemaš u datom trenutku, onda ćeš izgubiti. No, ako imaš karakter koji momčad Dinama ima, onda je to uz sreću pobjeda", zaključio je Ilija Lončarević.
