Ako tko zna što znači izgubiti voljenu osobu, što je tuga zbog smrti bližnjeg, šok i nevjerica, to je sigurno Igor Pamić. Dobri naš Div iz Žminja, ljudina, čovjek velike energije, posebnog karaktera, doživio je tragediju kad je ostao bez sina Alena (23.), doživio je najgore za svakog roditelja. Jako dobro zna Igor što je tuga, borba, ali to je nešto samo njegovo što ne želi dijeliti s nikim. Čuli smo se maloprije s njim kako bi nam kazao koju lijepu o Tončiju Gabriću, svom nekadašnjem suigraču u Pazinki i Hrvatskoj. Igor je poznavao Tončija Gabrića, pogodila ga je njegova smrt. Nije nam pričao samo o Tončiju, nego je poslao i dubokoumnu, tako iskrenu i zahvalnu poruku čitavoj Hrvatskoj...
'Imao sam tu sreću i čast da sam ga osobno poznavao i igrao s njim'
"Sućut obitelji. Uf, što reći... iznenadna smrt našeg Tonče jedna je vijest koja sigurno nije ugodna, koja boli i ostavlja bez daha, koja stišće u prsima, tjera na teško disanje. Imao sam tu sreću i čast da sam ga osobno poznavao i igrao s njim u jednoj dobi od 23. godine, da bude jedan od članova moje ekipe, kad sam otišao na posudbu iz Dinama u Pazinku i zajedno smo proveli tih skoro godinu dana. Sad ću vam ispričati nešto o njemu", kazao je za Net.hr u uvodu razgovora Igor Pamić i nastavio:
Tonči Gabrić bio je veliki domoljub. Branio je i na Lapadu u specifičnoj situaciji, u predvečerje rata u Hrvatskoj, kad su srpski pobunjenici zlokobno zveckali oružjem u Hrvatskoj. Ne možemo zaboraviti povijesnu utakmicu koja je odigrana 21. studenog 1990. godine. Hajduk je bio kažnjen, nije se smio približiti svom Splitu 200 kilometara, te je izabrao Lapad za svoj dom. I tako je uzvratni susret četvrtfinala Kupa Mašala Tita protiv Rijeke odigrao kao domaćin u domu GOŠK Juga. Na Kantridi je dobio prvo poluvrijeme 1:0, uzvrat je završio 1:1, te se plasirao u polufinale.
"Znači, meni je on puno pomogao, pazite kako i na koji način. Jednostavno, njegov prvi kontakt prema meni je bio poseban, očinski, bio je ekstra stariji od mene, ali pristupio mi je kao da mi je vršnjak, prijatelj od prije, generacijski prijatelj, pristupio mi je s puno savjeta, s puno ljubavi, profesionalnosti, to se ne zaboravlja. Bio sam mlad, u situaciji da sam došao na posudbu iz Dinama gdje sam htio biti standardan, pa je vladalo, neću reći razočarenje, ali sam bio malo down, što je i normalno u takvoj situaciji kod mladih igrača."
Nije tu stao. Igor nam se otvorio...
"Tonči Gabrić bio je jedan od igrača golmana od kojeg sam puno naučio u tom periodu koji je bio strašno bitan za mene. Hvala Bogu, nakon toga smo se sretali i u reprezentaciji, bili smo zajedno dio reprezentacije Hrvatske kod Ćire Blaževića. Sretali smo se i na utakmicama jedan protiv drugog. Uvijek je odnos bio isti, uvijek je taj odnos bio prijateljski, s puno ljubavi, s puno poštovanja. Hvala mu za sve što je dao svima nama koji smo imali sreću s njim provoditi određeno vrijeme, pogotovo to nogometno, hvala mu za sve što je dao hrvatskom nogometu."
Tončijev sin Drago također je igrao za Hajduk te je upisao pet nastupa za Hrvatsku, čime su njih dvojica jedan od rijetkih tandema očeva i sinova koji su igrali za hrvatsku reprezentaciju. Reprezentativka Hrvatske bila je i Tončijeva kći i Dragina sestra blizanka Paškvalina. Tonči je obožavao i svoju kćer, djeca su mu bila sve.
Pamić je naglasio i kako je zbog Gabrićevih savjeta bio bolji nogometaš, postao bolji u tom vremenu posudbe u Pazinki...
"U tom momentu, to je bio jedan od stvari koje su utjecale na moj nogometni razvoj. Kao što sam rekao, bio sam mlad, nije puno igrača imalo takvu šansu igrati u Dinamu. Bio sam nezadovoljan što nisam bio standardni član, moja je odluka bila otići u Pazinku na posudbu, to sam tražio upravo ja. Bio je to dobar potez. On je jedan od tih jer je bio strahovito iskusan profesionalac s puno iskustva. Mi smo bili mladi, ludi, međutim toliko je toga ostalo od njega, da si poslije shvatio da je to baš njegovo. Nije on toliko previše ni pričao, nego je svojim radom, djelima, bio primjer i utjecao na sve nas. Nije previše kritizirao, radio je na taj način da si ti morao prihvatiti i upit, da ti to bude neki put za dalje. Još jednom ponavljam - jedno veliko veliko hvala Tončiju Gabriću za sve".
Često kad netko umre koga si znao, a tko ode tako iznenada, ne star, jer 62. godine nije neka starost, dođe čovjeku u glavu - eh, što ti je život. Sad te ima, sad te nema.
"Svakako, sigurno je to svatko od nas izustio, došlo mu bar 100 puta u životu. Nažalost, takve stvari se događaju sve češće. Jednostavno, ta sreća u životu koju imaš s čovjekom, bilo kojim koga sretneš u životu, koji ti na ovaj ili onaj način uđe u život, podijeliti. To je jedan od razloga da budemo prijatelji, puni ljubavi, da se poštujemo, da se cijenimo, a ne samo da jedan drugog kopamo, da rovarimo jedan protiv drugog, pa čak i u nogometu. Dosta više takvih stvari. To su ti razlozi i mi bi iz poštovanja prema svim tim ljudinama koji su nas napustili morali malo promijeniti način razmišljanja, imati svi skupa puno više ljubavi, poštovanja jedan prema drugom", zaključio je Igor Pamić i na poseban, jedinstven način završio razgovor.
Bravo, Igore! Neka ova vaša izjava bude poruka svima!
POGLEDAJTE VIDEO: Naslijeđe Tonči Gabrića je ogromno, Toplak nam je u podcastu Net.hr-a rekao: 'Na to bogatstvo njegova obitelj treba biti ponosna'
