I ako do večeras put možda i nije bio impresivan, Francuska je u polufinalu izbacila prvaka svijeta, najbolju momčad planete i vjerojatno povijesno najvećeg rivala, Njemačku.
Löw i njegovi izabranici jesu pomogli, ali Deschampove trupe su zaslužile prolaz; ne sjajnom, ne impresivnom, ali dovoljno dobrom igrom koja im je donijela ono što je čitava nacija tražila i očekivala – veliko finale na Saint Denisu. Još jedno veliko finale.
Na ovom Euru nedostajali sudari velikana
Ima nešto u romantičnim pričama o malim zemljama, nogometnim patuljcima koji na velikim natjecanjima idu daleko, rade iznenađenja, pobjeđuju bolje.
Priče o borbenosti, zajedništvu, pozitivnom naboju i borbi do posljednje kapi krvi. Međutim, ono što je ovom prvenstvu nedostajalo je ono na što smo na Europskim prvenstvima navikli - sudari velikana. Tek su se međusobno nadmetali Španjolci i Talijani, odnosno Talijani i Nijemci; ostale utakmice nikada nisu bile preodređene da postanu klasici, veliku većinu ćemo zaboraviti do početka nove sezone.
Polufinale ponudilo uzbuđenje
Nije ni večerašnji dvoboj domaćina Francuske i svjetskog prvaka Njemačke bio impresivan kada je u pitanju kvaliteta nogometne igre, ali je barem ponudio brži, agresivniji, energičniji nogomet. Što je najvažnije, ovo polufinale je ponudilo uzbuđenje, ostavilo dojam velike utakmice.
Dobar start Francuske, bolja Njemačka u prvom dijelu, bizaran jedanaesterac za domaće, onda i netipični, nervozni i nestrpljivi Elf, kojeg je na kraju sahranio fantastični Griezmann; utakmica koja nije bila savršena, ali je bila zanimljiva.
Didier Deschamps je prije nego što je izdiktirao početnih jedanaest sasvim sigurno imao nekoliko dilema, ali čini se da ga je izdanje protiv Islanda uvjerilo da ne mjenja mnogo. Rami je ostao na klupi, a Samuel Umtiti na terenu. Kante je također ostao van početnih jedanaest, a Pogba i Matuidi bili su par zadnjih vezni. U praksi će to doduše izgledati malo drugačije, u defanzivi se ekipa transformirala u 4-4- 2 i disciplinirano branila.
Francuzi krenuli agresivno
No, prije svega, krenuli su Francuzi agresivno i u prvih desetak minuta napravili svojevrsni pritisak, ali kada on nije donio ništa konkretno, plan se sveo na vraćanje iza lopte i kontranapade. Muke po Löwu bile su muke s ozljedama i kartonima. Hummels je morao preskočiti utakmicu zbog suspenzije, a prvenstvo je bilo gotovo za Khediru i Marija Gomeza zbog ozljeda. Na zadnjeg veznog pored Schweinsteigera je upao Can, Kroos je zaigrao iza, u svakom smislu, lažnog napadača Müllera.
Nova glupost Nijemaca
I za Nijemce je, nakon već spomenutih početnih deset minuta, većina toga izgledala solidno. Znali su da će bez pravog napadača teško praviti prilike, ali kontrolirali su prvo poluvrijeme, i djelovali kao ozbiljnija i opasnija ekipa, iako je i Francuska svoje prilike imala preko kontri i prekida. Međutim, onda se Nijemcima dogodila još jedna velika glupost.
Bastian Schweinsteiger je loptu zakačio rukom u vlastitom šesnaestercu, a nakon malo premišljanja Rizzoli je pokazao na bijelu točku. Djelovalo je pomalo bizarno, ali ponovljeni snimak pokazao je da je kapetan igrao rukom, pa je Griezmann dobio priliku Neuera poslati u suprotnu stranu od lopte i donijeti veliko vodstvo Francuzima.
Zaigrali onako kako Francuzima najviše odgovara
I onda kada smo očekivali strpljivu, discipliniranu i upornu Njemačku, dogodilo se upravo suprotno; Nijemci su zaigrali onako kako je Francuzima najviše odgovaralo. Od trenutka kada su istrčali i krenuli na sve ili ništa djelovali su frustrirano, bezidejno i usiljeno; znali su što žele, ali nisu znali i kako. Gubitak Boatenga, od kojeg je u prvom poluvremenu Njemačka počinjala izgradnju napada nije pomogao; njegov izlazak potpuno je razbio Njemačku.
Njemački horuk bio je ništa više od kratke zabave
Takvo stanje stvari vodilo je samo ka jednom, a to je nova greška koja će Francusku poslati u finale. Kimich je bio taj koji je pogriješio prvi, Pogba je fantastično centrirao, Neuer je bio taj koji je dodao još jednu grešku, a Bastian Schweinsteiger se pretvorio u potpunog tragičara. Statično je pratio kako Neuer loptu spušta na Griezmanna koji mu je bio iza leđa; Bastian, koji možda nije ni trebao biti na ovom prvenstvu ako je suditi prema njegovom učinku u prošloj sezoni, Francuzima je u ruku predao čekić kojim su zakucali posljednji čavao i prvake svijeta poslali kući.
Njemački horuk bio je ništa više od kratke zabave; djelovalo je kao da gol visi u zraku, ali nije to bilo ništa više od pokušaja očajnika. Iako je bilo teško povjerovati u to, Joachim Löw priuštio je slike koje bi mogle zamijeniti one koje su prikazivale njegovu nekulturu– lice duboko među dlanovima, onda i potpuno šok, te Munchov Krik koji će ući u povijest. Löw apsolutno nije znao što da uradi i kako da promijeni stvari i Francuska je gotovo pa rutinski iskoristila njemačke mane i zaslužila finale.
Griezmann - nacionalni heroj
Antoine Griezmann – koji je svoj nogometni put od djetinjstva gradio u Baskiji i Madridu – prometnuo se u nacionalnog heroja. Bila je to još jedna izvrsna partija Atleticovog nogometaša, kojeg je bilo posvuda i koji je nosio Francusku na leđima veći dio utakmice. Njegovo vamos još jednom je Francusku odvelo u predvorje raja i odškrinulo vrata. Mogu li ih potpuno otvoriti? Još jedno veliko finale čeka Francusku.