Napadač Šahtara, koji je u Hrvatsku došao sa 16 godina, zasad je na dobrom putu da i ostvari zacrtano. Naša je reprezentacija u šest utakmica u kvalifikacijskoj skupini A osvojila 16 bodova i drži vrh ljestvice s Belgijom.
"San mi je zaigrati na svome prvom, a možda i posljednjem SP-u, u rodnom Rio de Janeiru, blizu prijatelja koji me podržavaju. Uzbuđen sam i pun motiva da to ostvarim u svome, za očekivati je, posljednjem pokušaju i zato ću učiniti sve što mogu za plasman u Brazil. Svima bi nam puno značilo da se kvalificiramo, ali pred nama je još dosta posla", kazao je 30-godišnji napadač.
O dominantnoj igri Hrvatske u dosadašnjem dijelu kvalifikacija Eduardo je dodao:
"Dosad nam je išlo iznimno dobro u skupini. Bit ćemo u najmanju ruku drugi, ali to je još uvijek samo drugo mjesto i zato ćemo se nastaviti boriti za izravan plasman u Brazil. U dobroj smo poziciji, ali i Belgiji ide dobro, mala je razlika između nas. Bit će vrlo zanimljivo u skorašnjoj utakmici protiv njih, taj će dvoboj imati značajnu ulogu u odluci o tome tko će na SP."
"Pred nama je i uzvratna utakmica protiv Srbije u Beogradu, te dva ogleda sa Škotima, a s obzirom da najlošija drugoplasirana reprezentacija neće u dodatne kvalifikacije, ne smijemo se opustiti. A ako i uđemo u dokvalifikacije, mogli bismo igrati protiv Francuske, Španjolske, Engleske ili Portugala, tako da moramo pokušati biti prvi u skupini."
Osvrnuo se potom Eduardo još jednom i na zagrebačku utakmicu punu naboja protiv Srbije u kojoj je naša nacionalna momčad slavila s 2:0.
"Ja sam tu utakmicu tretirao kao i svaku drugu. Igrali smo za tri boda, kao i protiv Walesa ili Belgije. Mislim da su mediji napravili veću strku oko te utakmice nego što je bilo potrebno. Svi su igrači bili korektni jedni prema drugima tijekom dvoboja. Očekujem da ćemo se u Beogradu znati nositi s atmosferom jer svi igramo u velikim klubovima i puni smo iskustva."
Kratko se Eduardo osvrnuo i na prilagodbu na novu domovinu u koju je došao kao tinejdžer.
"Naravno da mi je bilo teško prilagoditi se u početku, ali s vremenom je Hrvatska postala moj dom. Moje je srce u Hrvatskoj, ali uvijek ću voljeti i Brazil."
Nije Eduardo na kraju odbacio mogućnost da zaigra u nekom brazilskom klubu poput mnogih njegovih sunarodnjaka koji su se posljednjih godina vratili kući (Pato, Ronaldinho, Lucio…).
"Postoji mogućnost povratka jednog dana. Radi se o uzbudljivoj ligi i mislim da bih svojim stilom igre mogao ponuditi nešto."
