Istraživački novinar Declan Hill godinama se bavio skupljanjem dokaza protiv nogometne mafije te upoznavao njezin način rada, a većinu toga objavio je 2008. godine u knjizi The Fix: Soccer and Organized Crime.
Krajem prošle godine, baš dok je Europol završavao istragu vezanu za čak 680 utakmica diljem svijeta, u Ottawa Citizenu objavio je zastrašujuće detalje vezane za način rada nogometne mafije čija je glava Dan Tan Seet Eng, kriminalac koji i dalje bezbrižno živi u Singapuru.
Kako tvrdi Hill, priča o rasplitanju najvećeg skandala u povijesti nogometa počela je u veljači 2011. godine u Rovaniemiju, gradiću na sjeveru Finske, kad je 'druker' pokucao na vrata policije te izjavom zakotrljao istragu koja je razotkrila aferu.
Arttu Granat bio je jedan od policajaca kojem je nepoznata osoba rekla da se u gradu nalazi Singapurac Wilson Raj Perumal, desna ruka glavešine Dana Tana, te da namješta ishod utakmice Rovaniemen Palloseura.
Policija nije mogla vjerovati u tu tvrdnju informatora, koji je nakon toga nestao budući da se radi o jako malenom klubu, no pratila je Perumala i zaključila da je informator bio u pravu. Perumal je putovao s lažnom putovnicom pa ga je policija strpala u zatvor.
No, čovjek koji je namještao utakmice od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća poznat je i po brutalnosti i nasilju, te je nakon svega tri dana pokušao pobjeći iz zatvora, što je rezultiralo tučnjavom s trojicom čuvara. Koliko je bio okrutan u 'poslovanju', dovoljno govori činjenica da je lomio noge igračima koji nisu htjeli pristati na prljava posla.
Perumal je, tvrdi Hill, znao da su ga izdali i prokazali jer se s gazdom posvađao oko novca te da neće preživjeti ako ga puste iz finskog zatvora i prebace u Singapur. Zato je progovorio, a njegova priča je šokirala istražitelje.
Rekao im je da je dio kriminalne organizacije koja namješta utakmice diljem svijeta, te da je njegovo uhićenje smislio i organizirao njegov šef Dan Tan, koji je nastavio sa svojim 'hobijem' jer se singapurska policija baš i nije polomila da ga uhiti uz objašnjenje da "treba još informacija prije nego što poduzme određene korake".
Talijanskim, mađarskim i njemačkim vlastima, koje su se suočile i sa samoubojstvima vezanim za kriminalne radnje u nogometu, to objašnjenje i nije najjasnije jer su samo Talijani prikupili i na preko 800 stranica objasnili nedopuštene aktivnosti Tana i društva. Ti dokumenti sadrže i fotografije na kojima se Tanovi suradnici prije važnih utakmica nalaze s njihovim sudionicima i predaju im novac.
Model poslovanja bio je sljedeći: ako bi Tanovi ljudi uspjeli potplatiti samo suca, ta bi utakmica dobila jednu zvjezdicu. Ako bi na prijevaru pristala dva ili više igrača jedne momčadi, susret bi dobio dvije zvjezdice i tako se ljestvica sigurnosti ulaganja penjala do pet zvjezdica, što je značilo da su upleteni igrači obiju momčadi, ali i vlasnici klubova.
Neki od onih koji su se pokušali boriti protiv kriminalne hobotnice su si iz očaja oduzeli život. Tako je okončao Robert Kutasi, predsjednik REAC-a, koji je u Mađarskoj bio jedan od vodećih ljudi u borbi protiv korupcije u nogometu. Nakon što je početkom prošle godine shvatio da je njegov klub optužen za namještanje utakmica te da su šestorica njegovih nogometaša uhićena, bacio se sa zgrade i ubio.
"Moj život je gotov. Raspalo se sve za što sam se borio. Ovaj klub je pobijedila prljavština i zlo. Ono za što sam se borio uništili su ljudi kojima sam vjerovao", izjavio je Kutasi prije nego što je otišao u smrt.
Trener i legenda finskog kluba s početka priče Jouko Kiistala nije skončao tako tragično, no udaljen je od svoje najveće ljubavi. Prije dvadesetak godina je tražio način kako da zada sportski udarac sportskim rivalima iz Helsinkija te je počeo dovoditi igrače iz Zambije. Nalazio im je smještaj, dobro plaćao i na kraju zažalio jer su poklekli pred nogometnom mafijom.
"Vjerovao sam im, bili su mi kao obitelj. Kad ih je policija uhitila, bio sam ljut na njih i branio sam igrače", prepričavao je u suzama Kiistala, kojeg su čelnici kluba usred policijske istrage zamolili da podnese ostavku. Nitko ga nije optužio za sudjelovanje u namještanju utakmica, no postao je kolateralna žrtva skandala.
Što je sve nogometna mafija bila spremna učiniti kako bi ostvarila svoje ciljeve, govori i slučaj iz 2011. godine, kad je u Cremoni nakon prometne nesreće u razbijenom automobilu pronađen grogirani nogometaš. Policija ga je testirala i otkrila da je prije utakmice ošamućen tabletama za spavanje.
U Kini i Južnoj Koreji su zabilježena brojna samoubojstva uzrokovana ovim zlom, dok su u Njemačkoj policajci 'presreli' telefonski poziv mafijaša koji je tužitelju prijetio ubojstvom kćeri.
Perumal u svom iskazu tvrdi da je ta organizacija imala podijeljen teritorij, te da je njemu pripala većina Afrike i Srednja Amerika. Priznao je da je namještao utakmice reprezentacije Zimbabvea te da je cijela momčad radila za njega.
Dan Tan i njegovi pomagači su bili toliko uspješni u Europi da je talijanski premijer Mario Monti čak predlagao prekid prvenstava na godinu dana dok se ne iskorijeni korupcija, a Perumal je iz zatvora poručio da je Tan najtraženiji čovjek u Italiji te da s njim nije u ratu.
Iako je Interpol zatražio od singapurskih vlasti da ga uhite, te tamošnjoj policiji čak poslao njegovu adresu, datum rođenja i broj telefona, nije se dogodilo ništa. Navodno su neki dokazi protiv Tana, na čemu je temeljen zahtjev za uhićenjem, prikupljeni prisluškivanjem, što u Singapuru nije dopušteno.
Hill tvrdi da je jedan od razloga zbog kojih je Tan na slobodi činjenica da su iza njega i suradnika stajali i još uvijek stoje bogati moćnici čiji im je novac trebao za namještanje jakih utakmica. Perumal nije želio otkriti njihova imena jer se boji za živote članova svoje obitelji u Singapuru. Navodno ni tamošnjoj vlasti ne odgovara da se glave nogometne mafije pojave na europskom sudu i 'propjevaju'.
Kao drugi razlog navodi činjenicu da su Tan i društvo namjestili neka velika sportska natjecanja, te da se čelnici sportskih organizacija boje objavljivanja popisa utakmica i njihovih sudionika koji su sudjelovali u kriminalu. U prilog tome navodi činjenicu da čelnici velikih sportskih federacija govore o tome da je kladioničarska mafija zlo i da se protiv nje treba boriti svim sredstvima, ali da nitko od njih nije javno prozvao singapurske vlasti zbog gledanja kroz prste Tanu.
Tvrdi da nogometna korupcijska hobotnica i dalje jaše, te sarkastično primjećuje da Međunarodna nogometna federacija (FIFA) planira izgradnju edukacijskog centra za borbu protiv nogometnog zla vrijednog 20 milijuna dolara.
Pogađate gdje – u Singapuru.
