"Nakon svake službene utakmice u sezoni 2019/20. u kojoj GNK Dinamo ne bude kažnjen do strane nadležnih nogometnih tijela za ponašanje svojih navijača koje uključuje upotrebu pirotehnike, korištenje rasizma, govora mržnje i diskriminacije, klub će izdvojiti određeni novčani iznos za potrebe djece, mladih i socijalno ugroženih osoba", poručili su to iz Dinama prije mjesec dana, a klub se potrudio snažno naglasiti kako je ova akcija zapravo borba protiv huliganizma.
Na kraju prvog dijela sezone od svake utakmice Hrvatski Telekom Prve lige, Hrvatskog kupa i UEFA natjecanja koja prođe bez kazne za ponašanje navijača Dinama prikupljeni će iznos putem službenog natječaja i odluke komisije biti dodijeljen određenim udrugama djece, mladih i ugroženih socijalnih skupina kojima je potrebna pomoć. Iznos koji će GNK Dinamo izdvojiti za svaku domaću i gostujuću utakmicu HT Prve Lige i Hrvatskog kupa bit će deset tisuća kuna, dok će za pojedinu UEFA domaću i gostujuću utakmicu klub izdvojiti pet tisuća eura.
"Projekt se odnosi na ponašanje navijača Dinama za vrijeme utakmica, a vrijedi na domaćim utakmicama na stadionu Maksimir, kao i na gostovanjima u domaćim i europskim natjecanjima", kazali su iz Dinama.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Kako bi navijači trebali reagirati?
Najavljeno je to uoči početka prvenstva, a u međuvremenu su odigrana četiri kola u kojima je Dinamo tek u onoj posljednjoj prošao nekažnjeno te je uspio donirati deset tisuća kuna, a time se i ponosno pohvalio na svojoj službenoj stranici. Dakako, brojni su domaći mediji prenijeli ovu informaciju te usput pozvali navijače na uzorno vladanje i red i mir na tribinama.
Prosječnom gledatelju, derbi navijaču ili paušalnom promatraču nogometa ova se akcija čini plemenitom, simpatičnom, čak i hvalevrijednom, ali kako bi navijači na to trebali gledati?
Postavimo li se u navijački kut, što bi si netko od preostalih 'hardcore' pristalica Dinama trebao misliti o ovome? Svaki put kada se pokrene uobičajeni folklor na tribinama, koji je, naglasimo, uvriježen u većini uljuđenih europskih pa i svjetskih zemalja, poput Njemačke, Poljske, Italije, Argentine, netko će upirati prstom u navijače i govoriti: "Zbog njih je sada jedna potrebita obitelj ili dijete ostalo gladno".
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Kradu siromašnima
Tko to brani Dinamu, koji je kako Zdravko Mamić non-stop ponavlja, "pun kao brod", da nakon svake utakmice donira deset tisuća kuna? Ma baš nitko. Ali puno je lakše istrijebiti ono malo istinskih navijača Dinama koji njeguju tradiciju ma kakva ona bila time da ih javnost percipira kao "one koji otkidaju kruh iz usta gladnoj djeci".
Eto, netko je u Dinamu, pitamo se tko, ocijenio kako je bolje da se navijače suptilno priveže na kratak povodac, ocrni u medijima, da ih se pripitomi, posjedne i ušutka ovakvim pasivno-agresivnim akcijama. Je li mu uspjelo? Kako smo imali prilike vidjeti u Groupama Areni u Budimpešti kada je 1300 navijača Dinama nadglasalo 20-ak tisuća domaćih pristalica, BBB-ovaca još ima, ali pitanje je hoće li ih biti i koliko na njihovom Sjeveru. Sumnjamo da se dečkima da svakog tjedna čitati kako su krivi za glad neke obitelji, a još više da im susjedi ili prijatelji dobacuju da se malo primire na tribini.
Podsjećamo, tribina, posebice ona gradskog stadiona, mjesto je na kojem navijači smiju izraziti svoje mišljenje. Ne vrijeđati na rasnoj ili nacionalnoj osnovi, ne pozivati na linč, ali smiju iskazati svoj stav. Što se tiče upotrebe pirotehnike, ona je, htjeli mi to priznati ili ne, dio navijačkog folklora diljem svijeta, ali Hrvatska uredno kaska za svijetom u gotovo svakom pogledu pa zašto ne bi i u ovom. E sada recite, ne bi li bilo ljepše vidjeti toliko broj Bad Blue Boysa kako grme na Sjeveru Maksimira pa makar i uz pokoju baklju i pogrdnu pjesmicu?
