Mathias Chago, nekadašnji vezni igrač Dinama, danas radi kao nogometni skaut, tražeći talente koji bi mogli kročiti profesionalnim putem.

EKSKLUZIVNO /

Bivša zvijezda Dinama o bolnom porazu od Lokosa: 'Greška je napravljena na početku, evo o čemu se radi'

Chago je nakon bogate igračke karijere odlučio ostati u nogometu, ali iza kulisa, i sada svoju strast prenosi na mlađe generacije. Bio je gost novog izdanja Net.hr-ovog specijala Karijera nakon karijere, koji možete pratiti svakog utorka prijepodne.

Kako ste krenuli u skautski posao?

Pa, recimo, nakon završetka karijere išao sam na akademiju kako bih imao B licencu jer sam znao što želim biti i kako bi neke stvari prepoznao. Kada si igrač, drugačije vidiš neke stvari nego u školi za trenera. Dobivao sam i jedinice i čak dva puta padao jedan ispit pa sam prestao... I eto, tako sam se odlučio da ću na kraju raditi kao skaut.

Znači, trenerski posao ste stavili sa strane. Recite mi, kako Vama kao skautu izgleda tipičan dan? Koliko se često putuje i kako često gledate utakmice...?

Recimo, gledam bar tri-četiri utakmice cijele, po 90 minuta. A za većinu stvari koristim mobitel. Postoje i ljudi s kojima surađujem pa šaljem i te ljudi s kojima ja radim da pogledaju neke igrače koje pratim. Imamo tri aplikacije gdje se mogu gledati cijele utakmice. Dosta pažnje obraćamo na U-17 i U-23 turnire. Takve utakmice su popularnije i ponekad se dogodi da igrač koji nam je interesantan već jest u Europi, ne po Africi, Južnoj Americi ili negdje. To puno olakšava. Razgovaram sa svojim direktorima i razglabamo o tome kakav profil tražimo i što nam je interesantno. Sve je na kraju zajednička odluka. Ja sam više, recimo, zadužen za Afriku. Međutim, ne isključuje se da ponekad, ako ima tu igrača u Europi, da ih ja idem gledati i ovdje. Ali, što se tiče Afrike, ja sam taj koji je zadužen za taj dio.

Koliko koristite video analizu?

To je temelj svega. Ako neki igrač ostavi dobar dojam nakon dvije-tri utakmice koje pratimo, onda tek ga idem gledati uživo. Poanta je da nam se isplati i onda prelazimo na razinu praćenja igrača uživo.

Kamo ste najdalje morali putovati kako biste gledali nekog igrača?

Uff, teško pitanje, ne znam. Bio sam u Gani, u Senegalu, Kamerunu, u Maliju, u Nigeriji sam bio. A preko Pariza smo uvijek putovali preko bare.

Na što prvo morate obratiti pažnju kad vidite nekog mladog igrača?

Znam da to sada dosta varira od igrača do igrača, ali ono što ti najviše volim vidjeti na igraču je da te na neki način privuče da ga gledaš. Prvo što ja gledam je to da vidim ima li igrač smisla za igru. Bez nogometne inteligencije, jako teško će mi zapasti za oko.

Možeš, na primjer, biti jak na početku, da imaš brzinu i sve, ali ako nemaš te inteligencije nogometne, onda ja znam da će teško doći do neke veće razine. Tako da ja prvo to gledam i onda idem gledati druge stvari, brzina, tehnika, kako je građen... Ali isto treba vidjeti kako se on ponaša, recimo mentalno sa suigračima na terenu, npr. ako zabije neki suigrač gol, kako se on ponaša, da li ide za igračima, je li on timski igrač ili ne. Uvijek je meni najbitnije da popričam s njim da vidim kako razmišlja. Volim npr. doći do ljudi koji su njegovi prijatelji, familija, treneri i porazgovarati s njima. To se česti radi da on, na primjer, niti ne zna, a cilj je saznati mnoge detalje o njegovom karakteru.

Foto: Igor Soban/pixsell

Možete li navesti neki primjer nekog igrača kojeg ste baš Vi otkrili i doveli u Lokomotivu?

Recimo, Ibrahim Aliyu To je igrač kojeg sam ja, ovaj, doveo iz Kameruna. Imali smo tamo turnir koji sam ja organizirao i bio je sa mnom i Silvijo Čabraja. Trebala nam je godina dana otprilike da ga dovedemo u  Lokomotivu. Doveo sam ga tu malo da se vidi kako se on ponaša s našim dečkima iz U-19, to je isto bitno. I bio je dobar. Vratio se u Nigeriju i onda smo ga doveli u narednom prijelaznom roku. Međutim, on se vratio jer je bio jak u glavi. To je ono što kažem – da igrač mora imati karakter i znao sam da ima karakter. I napravio je dobru sezonu pa je prodan u MLS u Houston.

S kojim se izazovima susrećete? Je li teže biti skaut ili igrati nogomet?

Ma vidi, mene je bilo najlakše igrati nogomet, jer kad igraš nogomet, to ti je ono o čemu samo razmišljaš. Ako si ti bolji, i momčadi će biti bolje. A skautski posao nije lak, ponekad dođeš do igrača kojeg drži sto ljudi. Dođeš do agenta i on ti kaže 'Ja sam taj koji se brine o njemu' i onda nakon dva dana saznaš da ima još netko, da netko treći postoji. Psihički jako teško za izdržati. To je najveći izazov.

Ima li nekad problema s nekim menadžerima?

Ne, ne. Moraš biti samo normalan i pristojan i to je to. Kažeš stvari kakve jesu i to ti je to. Najbitnije je uvijek reći istinu. Ja nisam tip koji će ti reći ono što bi netko htio čuti, nego ja ti kažem istinu. To ne znači da sam ja u pravu, ali ja znam da sam ti rekao što ja mislim, i svatko ima pravo pogriješiti.

POGLEDAJTE VIDEO || Dinamovci ne skidaju osmijeh s lica: Velikani europskog nogometa gledaju u leđa Plavima