Počelo je obranom naslova prvaka na Poljudu, a iza ponoći, dakle 1. svibnja, igrači su s navijačima, već tradicionalno na Macoli proslavili novu titulu. Samo dan nakon, novi razlog za feštu. Igrači Futsal Dinama rutinski su odradili majstoricu protiv Vrgorca pobjedivši 3-0 i plasirali se u polufinale doigravanja.
Samo 4 dana kasnije gostovali su kod Novog Vremena iz Makarske, prve momčadi regularnog dijela prvenstva. Slavili su Plavi rezultatom 1-2, a junak utakmice bio je vratar Ante Piplica koji je na samom kraju utakmice obranio deseterac.
Tada je počelo malo žešće kuhati, odmah se znalo da će Dvojka Doma sportova biti premala za sve zainteresirane, a ta utakmica samo je bila početak plavog vikenda. Prvo su igrači Futsal Dinama u naelektriziranoj atmosferi preokretom slavili protiv Makarana i ušli u povijesno finale, a dan poslije su košarkaši Dinama u fantastičnoj utakmici svladali Zadar rezultatom 77-76. Pobjedničku tricu zabio je kapetan Hrvoje Garafolić samo 3 sekunde prije kraja, čime je izazvao ekstazu u ugodno popunjenoj dvorani Dražena Petrovića. Draženov dom tada još nije mogao ni slutiti što ga očekuje za dva tjedna, ali o tome nešto kasnije. Plavi vikend završio se u nedjelju pobjedom nogometaša Dinama nad Šibenikom, ostvaren je toliko željeni tri od tri.
Već je tada bilo jasno da će krajem mjeseca Dinamo svečano proslaviti novu titulu na Maksimiru, ali ''mali'' Dinamo imao je druge planove. U finalu ih je čekao Olmissum, a prve dvije utakmice igrale su se u Omišu. Prva utakmica otišla je na stranu Zeleno-plavih, da bi u drugom susretu tri dana kasnije Plavi suvereno slavili i uzeli toliko željeni 'break'.
Računica je bila jasna: s dvije pobjede u dvije utakmice na domaćem terenu, Futsal Dinamo postaje prvak po prvi puta u svojoj povijesti. Obzirom na nedostupnost matične dvorane, Dvojke Doma sportova, pronašlo se alternativno rješenje - Draženov dom. Popularna Cibona već je i tada bila poznata navijačima i igračima Dinama, igralo se tamo već u paklenim atmosferama, ali ono što je dočekalo igrače obje momčadi u finalu doigravanja teško je opisati riječima. Atmosfera puna pozitive, energija koja se osjećala u zraku i ta doza naelektriziranosti koja je davala štih cijeloj toj priči bila je nestvarna.
Plavi vikend, vol.2
Dinamo je tu, Dinamo je živ, pričalo se naveliko. Plavi su u grotlu Cibone pregazili Omišane, bilo je 6-2. ''Ajme meni nije mi dobro, zabili smo šest komada'' urlalo je preko 5 tisuća navijača. Subotu su igrači i navijači iskoristili kao dan za rekuperaciju, a Dinamovi kibici u nedjelju su imali feštu, na Maksimiru se protiv HNK Gorice okupilo gotovo 20 tisuća navijača i proslavilo novu, ukupno 34. titulu ligaškog prvaka u svojoj povijesti.
Najvjerniji Sjever predvodio je popunjene zapadne i južnu tribinu, orila se slavljenička pjesma, a igrači su fenomenalnim golovima zapanjili zagrebačku publiku. Prava rapsodija u plavom. Međutim, unatoč fenomenalnom nedjeljnom ambijentu, svima je u glavi bio taj ponedjeljak…dan kada Futsal Dinamo ima meč-loptu za povijest.
''Nema šanse da ovo izgubimo'', ''U ovakvoj atmosferi se ne gubi'' govorili su i navijači, ali i igrači. Količina pozitive i optimizma u zraku bila je nemjerljiva. Na utakmice u Cibonu došlo je i mnoštvo poznatih lica iz povijesti, ali i sadašnjosti Dinama i zagrebačkog sporta. Bili su tu Livaković, Ivanušec, Baturina, Ljubičić, zatim Igor Bišćan, Dario Šimić i Tomo Šokota, nezamjenjivi Velimir Zajec, ali i Marko Tolić, Andrej Kramarić i brojni drugi, jer da nabrajamo sve njih ovaj tekst bi bio puno duži. Grad je disao plavo, osjećala se ta dinamovština u zraku, osjećaj koji stariji pamte, a posljednjih nekoliko godina na dobrom je putu da se zaista vrati svima onima kojima je plava boja u srcu.
Futsal Dinamo je pobijedio, završilo je 3-1, zabijali su Postružin, Perić i Tihomir Novak i tako dvoranu držali u ekstazi gotovo dva sata. Nakon utakmice uslijedilo je veliko slavlje, utrčali su navijači u teren, a kapetan Ivan Pavlić na tribinu je donio pobjednički trofej i digao ga njima u čast, navijačima koji su pokrenuli ovaj klub i tu prekrasnu priču, ljudima koji su bili tu kada se činilo da izlaza nema, a sada, Dinamo kao pokret je u poziciji u kakvoj dugo nije bio.
Za portal Net.hr ponovno smo okrenuli broj Ante Piplice, mladog ''benkovačkog kamena'' kako ga je nazvao komentator utakmice, vratara koji je dao dodatni impuls cijeloj toj lavini kada je obranio deseterac u Makarskoj. Čestitali smo ga i provjerili kako se proslavio naslov i traje li još faza oporavka. Razgovor prenosimo u cijelosti:
Nakon poraza u Omišu uslijedile su tri pobjede u nizu…
''Oni su jako kvalitetna ekipa uz pregršt odličnih pojedinaca. U prvoj utakmici nismo iskoristili svoje prilike, a oni su zasluženo slavili. Mi smo se odmah okrenuli sljedećoj utakmici i u Omišu uzeli toliko željeni 'break', da nam je netko to ponudio 1-1 u seriji prije odlaska u Omiš objeručke bi to prihvatili.''
Anti je kako kaže, finalna serija bila najlakša za igrati: ''Naravno bez da ikoga uvrijedim, više je do toga jer znam da smo došli do finala i da smo zasluženo u toj poziciji. Pune dvorane bile su na svakoj utakmici što je bio ogroman gušt, ali maksimalan fokus prebacio sam na teren kao i ostalih 13 momaka iz momčadi, zato smo i ostvarili to što jesmo. Što se tribina tiče, taj huk i podrška je ono što svaki sportaš želi doživjeti.''
Futsal Dinamo je nakon rekonstrukcije momčadi i sa dosta upitnika u zraku krenuo slabo u novu sezonu. Iako se nije igralo loše, uvodnih šest utakmica Plavi su bili bez pobjede, bilo je jako turbulentno.
''To mi je bio najstresniji period otkad sam u futsalu, nije bilo lako. Otišli su nam stožerni igrači, a pojačali smo se s nekim novim igračima, međutim kockice se nisu posložile kako spada, rezultat nas nije nagradio. Bilo je tada i nervoze među nama, možda i malo upiranja prstom, ali skupili smo glave, ohladili se i kada je došao Tihomir Novak dobili dodatnu mirnoću išli smo utakmicu po utakmicu. Nismo si zadali nekakve velike ciljeve, samo je bio cilj igrati što bolje.''
Na tu temu dodao je i svojevrsni opis drugog dijela sezone: ''Sve ono što je u prvom dijelu sezone ulazilo protivnicima, a nama nikako nije htjelo u gol, kao da se u drugom dijelu preokrenulo i sve nam je išlo za nogom.''
U jeku odlične forme, Dinamo je bio domaćin Final Eighta hrvatskog kupa, bio je jedan od glavnih favorita za naslov. Međutim, u četvrtfinalu je na iznenađenje mnogih prošao drugoligaš MNK Šibenik 1983.
''Da, nekako tada, možda ne javno, ali interno smo kako bi rekao moj prijatelj Mateo Mužar - kuhali gulaš dok je zec još bio u šumi. Jednostavno su se dobro spremili za nas, za njih igraju i neki naši bivši igrači, došli su i do finala, a mi smo iz toga izašli još jači i ostvarili najveći uspjeh kluba dosad.''
Nakon šokantnog ispadanja, Dinamo je u prvenstvu i dalje nastavio odlično, do kraja regularnog dijela odigrali su još 5 utakmica bez poraza, a sa prvom pobjedom u play-offu Plavi su imali niz od čak 11 utakmica bez poraza. Ipak, nakon te pobjede, Vrgorac je brutalno spustio Plave na zemlju pobjedom 6-2, slijedila je majstorica.
''Ulazak u utakmicu nam je bio slab i oni su to uspjeli iskoristiti. Ja sam osobno imao jako loš dan što sam odmah javno i priznao. Do majstorice smo skupili glave i rutinski ju odradili, pobjedivši 3-0.''
Pobjede protiv Makarske već su ispričane i opjevane, atmosfera je obišla svijet futsala. Finale je zatim dalo još jednu dimenziju više na sve to, koliko ti se teško bilo isključiti iz svega što je uz teren i maksimalan fokus prebaciti samo na utakmicu?
''Imam neke svoje rituale kao i prije utakmica, pokušavam kratiti vrijeme na razno razne načine kako bi što manje razmišljao o svemu tome. Naravno, ta atmosfera svakog iznenadi, ali svakom sportašu to mora biti cilj. Mi smo, kao i igrači Olmissuma sa futsal utakmicom uveselili ogroman broj ljudi, što je nevjerojatno. Dosta poznatih lica i klubova diljem Hrvatske i Europe sudjelovali su u ovom prazniku futsala, bilo u dvorani ili putem prijenosa ili interneta.''
Obzirom da je hrvatska malonogometna liga u europskom vrhu, nije nemoguće da neki poznati stranci pomisle doći ovdje, što zbog atmosfere, što zbog sada šampionskog okruženja i nadolazeće Lige prvaka.
''Svakako, međutim ne znam kakva je klupska politika po tom pitanju, ali moram naglasiti da smo mi ovo ostvarili sa domaćim dečkima. Često se u futsalu znao pojaviti klub koji je želio instant uspjeh koji bi nestao dolaskom do zasićenja, a Dinamo je pokazao da se dugim i mukotrpnim radom može to postići na drukčiji način, zbog čega je sve ovo čemu sada svjedočimo još slađe. Bili mi iz Zagreba, Dalmacije ili nekog drugog dijela Hrvatske svi smo mi tu domaći, ali uzeo bi primjer Danijela Dekanića, domaćeg dečka s Rudeša koji je u play-offu pokazao što znači ginuti i živjeti za klub i on je po meni najugodnije iznenađenje ove završne priče.''
Plavi vikend se opet ponovio - tri od tri. Navijači žele da nova sezona što prije počne.
''Svi jedva čekamo da ponovno krene, vjerujem da će i navijačima sad biti draže doći. Sad smo ipak šampionski klub, ali nismo kao ''veliki'' Dinamo naviknuti na titule svake godine, međutim ne sumnjam da ćemo s ovakvim izvedbama nastaviti i da će publika nastaviti dolaziti u velikom broju. Iako, nama je dvorana uvijek bila ugodno popunjena, ali dodatnu draž svemu u play-offu dali su najvjerniji navijači koji su na prvim frontama bilo u Europi bilo u HNL-u.
Nogometaši još Ligu prvaka moraju izboriti, a vi ste već unutra, sigurno vam to godi?
''Da, jako je lijepo. Ali želim reći kako se nadam da će svi naši klubovi, bio on iz Zagreba, Osijeka, Splita ili Rijeke, izboriti natjecanje u europskim skupinama. I Omiš naravno, da ih ne zaboravimo. Za njih se ne bojim, to je dobra ekipa i klub je posložen. Uvjeti su vrhunski i vjerujem da će oni u Ligi prvaka kao i mi prezentirati hrvatski futsal u najboljem mogućem svjetlu. Uživat ćemo u toj Ligi prvaka, nadam se da ćemo biti domaćini.''
I predsjednik HNS-a oduševljen je spektaklom u dvoranama u Omišu i pogotovo Zagrebu.
''Piše se i o zagrebačkoj Areni i vjerujem da bi lijepo popunili Arenu. Iz tih top europskih ekipa i liga, koliko god imaju lijepo popunjene dvorane, smatram da oni ne mogu doživjeti ono što mi Hrvati možemo prirediti.''
Za kraj smo Anti poželjeli puno sreće i uspjeha u budućnosti. Naravno, osim futsala, Ante usporedno gura i fakultetske obaveze, a sreću smo mu i poželjeli na reprezentativnom planu, obzirom da su svi sada mogli vidjeti njegove kvalitete, kao i trener Olmissuma koji je izjavio da je Ante Piplica po trenutnoj formi najbolji vratar u Hrvatskoj.
Sve u svemu, ova godina svakako djeluje kao prekretnica u Dinamovoj povijesti. Borba navijača koja traje i predugo, napokon dobiva obrise onog što se godinama priželjkuje. Njihov Futsal Dinamo pokazao je da se poštenim i mukotrpnim radom uz iskrenu podršku navijača može i do najvećih uspjeha.
Dinamo kao pokret nikada nije nestao, samo se malo uspavao. I ne treba tražiti krivce u toj priči, jer se oni znaju. Nećemo ih ni imenovati, možemo samo reći kako su Bad Blue Boysi bili ti koji su održali Dinamo na životu. U zadnje vrijeme neki novi klinci s roditeljima sve su češća pojava na stadionima, iskreno uživaju u onome što brojne generacije nisu imale priliku doživjeti svih ovih godina.
Trener Dinama, Igor Bišćan: ''Drago mi je da se našla poveznica između tribina i terena, vjerujem da svi skupa možemo biti još povezaniji, a rezultati adekvatni tome i da će ih biti još više u budućnosti''. I da, to je ono što je nedostajalo svih ovih godina.
Sinergija terena i tribina, ono što bi trebalo biti sasvim normalno. Igrači Dinama, bilo nogometa, košarke ili futsala, sada redovito pri izlasku na teren pozdravljaju svoje navijače, tijekom utakmice ih animiraju, pokazuju da ih osjećaju uz sebe. Navijanje i podrška, slavlje ili tugovanje jedni s drugima već je postalo normalno. I na Maksimiru se dosta toga promijenilo, vidljivo je to i po novim marketinškim potezima kluba, vođenju društvenih mreža ili puštanju glazbe na razglasu. Velik doprinos tome treba naravno dati i Zoni Dinamo, na kojoj se često mogu vidjeti konstruktivni prijedlozi, rasprave i želje Dinamovih navijača.
Ova godina je za sve one koji su bili tu, a nažalost više nisu. Josip Kuže, Ivan Turina, Matija Capar, Mate Čuljak, Oskar Kadrnka, kao i brojni navijači čija imena bismo mogli nabrajati unedogled. Neviđene atmosfere i scene s europskih gostovanja, sa Maksimira i kultnih zagrebačkih dvorana, samo su početak nečeg velikog. A kada lavina krene, ništa je zaustaviti neće…
