Miroslav Ćiro Blažević preminuo je rano jutros u 88. godini u Zagrebu nakon duge i teške bolesti.
Velikan, ne samo hrvatskog već i europskog i svjetskog, nogometa proveo je vezan uz ovu lijepu igru gotovo šest desetljeća, što kao igrač, trener, izbornik i nogometni autoritet, te je na taj način nepovratno obilježio i promijenio hrvatski sport.
Od Ćire do trenera svih trenera
Atila Bič Božji, Blaž, Ćiro i naposljetku 'trener svih trenera', nadimci su koji su se vežu uz ovog velikog trenera.
Nadimak "Ćiro" dobio je još kao mali, na dječjoj predstavi u kojoj je glavni lik bio lutak Ćiro, koji je imao sličnu govornu manu kao i on. Njegovoj se majci nije to sviđalo i molila je da ga nitko ne zove Ćiro pa su ga nekako počeli zvati "Blaž", pogotovo kad se preselio u Zagreb. No onda su ga tamo prepoznali neki njegovi znanci iz Travnika, opet ga počeli zvati Ćiro i tako je nadimak ostao.
Božić '98
Ta je priča još donekle poznata no malo tko zna tko je i kako nadjenuo Ćiri epitet 'trenera svih trenera'. Riječ je o legendarnom novinaru Sportskih novosti Branko Stipković.
'Kako? Ovako. O Božiću prije 24 godine, ’98, redakcija nije dvoumila da ključni intervju pripada čovjeku koji je na Coupe du Mondeu osvojio veličanstveno 3. mjesto, i da su nijanse Hrvatsku dijelile od velikog finala s Brazilom. Dakle, u uredu HNS-a, Ilica 31, pitao sam Ćiru kako je bilo na upravo završenom kongresu izbornika svih europskih reprezentacija u Düsseldorfu. "Krasno", odgovorio je pa podvukao: „Meni je posebno imponiralo kad je za govornicu došao Aime Jacquet, selektor Francuske, da bi zahvalio na nagradi za trenera godine. Tada je istaknuo da razumije zašto je dobitnik on, lider novog svjetskog prvaka, ali da se ruka maga najviše ocrtavala u nastupima Hrvatske! Veći kompliment nisam mogao ni sanjati", prepričao je Stipković prije nešto više od mjesec dana za Kasonline.eu pa onda dodao.
Zaustio sam "Ispada, Šefe, da ste vi trener svih trenera". Blažević, legenda koja hoda i Atila Bič Božji, u hipu je zagalamio: "Tako je, nego što sam!" namjerno se čudeći napomeni', zaključio je ovu zgodnu anegdotu Branko Stipković.
