"Već dulje vrijeme nastojim napisati pismo i poslati ga u sve važnije redakcije, a sad sam napokon skupio vremena da to i napravim. Jer, kap je prelila čašu.
Obožavam sport. Od malih nogu pratim većinu sportova i odlazim na utakmice. Posebno volim Dinamo, klub za koji zajedno sa svojom užom obitelji navijam od malih nogu.
Ne javljam se kao netko tko voli ili mrzi Mamića. Svršeno me boli briga tko vodi ili će voditi klub, dok god ostvaruje dobre rezultate i ne propada kao pola naše države. Javljam se kao ogrčeni navijač (ne BBB), mladi čovjek s diplomom i pristojnim poslom, koji jednostavno voli sport i voli ići na utakmice. Ogorčen sam, ljut i teško je suzdržati psovke kada vidim koliko su država, njeni zakoni i oni koji bi ih trebali provoditi, inertni, glupi i slijepi.
Dosta mi je toga da na povratku s gostovanja moram paziti na kojoj benzinskoj postaji stajem i ima li negdje u blizini kombi s divljacima koji će svakog časa izletjeti i krenuti u haračenje trgovinom na postaji i izaći iz nje kao da ništa nije bilo. Dosta mi je da na utakmici gledam na koju ću stranu tribine otići u strahu da ne dobijem po glavi 'igrom slučaja'. Jer se netko zaigrao pirotehnikom i ostalim rekvizitima kojih već odavno ne bi trebalo biti na sportskim događanjima.
A koja je kap koja je prelila čašu?
Nedavno sam spojio privatni izlet u Istru s djevojkom i posjet utakmici između Dinama i Istre u Puli. Na povratku u Zagreb stali smo na benzinsku postaju. Ali sve je bilo u mraku, pa se nismo zadržali nego smo samo produžili. Lampica za rezervu je svjetlila na najjače i već nam je bila frka. Produžili smo do sljedeće postaje i naišli na istu sliku. Crpka je u mraku. Izlazim iz auta, već pomalo nabrijan, sa strane stoji policijski kombi i nadzire hrpu nazovi-navijača koji se muvaju oko svog klimavog kombija i ni sami ne znaju što bi htjeli. Pokucam na zatvorena vrata od trgovine, unutra nervozno šeću dvije prodavačice, mašu glavom u stilu 'nema ulaza' i pokazuju na grupu koju sam već spomenuo. U autima pred benzinskom ljudi zatvoreni u autima i svi čekaju isto. Vodu, kavu, sendvič ili benzin – da realno mogu nastaviti s planiranim putem. Odlazim do policajca i pitam ga pristojno u čemu je zapravo problem.
'Čekajte da prepratimo ovu bagru, onda možete ući u benzinsku', kaže on i nasmiješi se kao da je upravo prepričao vic.
Naravno, nisam bitanga pa da mu idem govoriti što ga stvarno ide, pa sam se okrenuo i ušao u auto. I čekao. Kada se gomilica razišla praćena rotirkama, sve se nastavilo normalnim tokom.
Iako, 'normalnim' je zapravo kriva riječ. Jer to nije i ne može biti normalno. Nije normalno da se voziš autoputom na dan utakmice Dinama ili Hajduka i pola crpki na kojima staneš su u mraku jer su 'gospoda' također odlučila stati na njima. I sve to dok ih nadzire policija. Nije normalno da se na ruti po kojoj idu navijači na utakmicu ili s nje moraš tresti hoće li ti se dogoditi nekakvo s**** dok staneš natankati auto. Nije normalno da se ljudi u trgovini moraju tresti i šutjeti dok im spomenuti majstori s ukradenom cugom izlaze iz trgovine čiji senzori ne prestaju tuliti. Jer bi inače dobili po glavi. Zamislite turista iz Njemačke da dođe natankati auto i vidi crpku u mraku. Pita u čemu je problem, a ovi mu kažu:
'Sorry, we have to wait for our fans to go. Then you can enter and buy something.'
Ljudi moji, pa gdje je polovici nas nestala pamet?? Putovao sam po pola Europe, velikim dijelom i kao navijač. Ne huligan – navijač! Jednom smo se vozili Austrijom i stali na crpki. Kad smo krenuli, zaustavila nas je policija nakon pet minuta. Policajci su ušli u bus, pristojni, ma da bi riječ rekao. Uredno su ispričali sljedeće.
'Poštovani, s crpke je nakon vašeg izlaska nestalo robe u vrijednosti od 60 eura. Molimo putnike ovog busa da skupite navedeni iznos i platite. Onda možete nastaviti s putovanjem. Krivci nas ne zanimaju. Ako ne skupite novac odmah, onda ćete morati još malo pričekati dok snimke s kamera u trgovini ne utvrde točni identitet počinitelja. Kako god odlučite, dok se dug ne podmiri, ne možete nastaviti dalje', rekao je i izašao van iz autobusa.
Novac je nakon silnog natezanja ipak skupljen, i od onih koji su krali i od onih koji nisu. Ali, skupljen je. I mogli smo nastaviti dalje. Nije bilo tučnjave, nije bilo prijetnji, ali znaju se zakoni. I oni koji ih provode su neumoljivi.
Gospodo draga, a što je s nama? Koliko je halabuke posljednjih godina napravljeno oko čuvenih zakona o neredima, protiv nereda, za navijače, protiv huligana, propisa ovakvih, zakona onakvih. Sad Đurđa, sad ministarstvo, sad predsjednik, pa MUP, pa HNS, pa neki klubovi, pa opet vlada, pa malo udruge ovakve i onakve... Svatko je u zadnjih pet ili deset godina rekao i napisao ponešto o huliganima, paljenjima stadiona, sigurnosti, zakonima, bla bla bla...
Znate što? Ništa se nije dogodilo!! N-I-Š-T-A!!!
Na utakmicama su i dalje glavne zvijezde oni koji ne znaju nabrojati ni pola momčadi Dinama niti znaju tko to tamo vodi ili gubi jer su do 15. minute već debelo pod maliganom. I je** im se za klub u koji se svi kunu. Na utakmicama se i dalje pale baklje, ubacuju u teren, čak lete i igračima iznad glava. Ali, utakmice se i dalje ne prekidaju. Nitko nema muda za taj prokleti zvižduk. Jer ponio bi titulu bad guya, iako bi u nekom normalnijem društvu, on zapravo bio good guy. I dalje ćemo se voziti autoputom na dan utakmice, zajedno s turistima, i raširenih očiju gledati u zatvorene crpke jer je cijeloj policiji i državi lakše ići linijom manjeg otpora nego stvarno reagirati. Ne dao Bog da istoga dana u Osijeku igra Hajduk, a u Zadru Dinamo. Ako ste u večernjim satima na autocesti, naje... ste žešće.
Dobra smo ekipa svi mi u Lijepoj našoj. Je... lud zbunjenog, imamo više zakona od Njemačke i Velike Britanije zajedno, a svi su oni jedno veliko i mrtvo slovo na papiru. I tako, zakoni se pišu, a tamo neka gomilica huligana drži za jaja pola države i njenih funkcionera. I smije se na sav glas dok gledaju kako im svi podilaze. Pale? Ma nema veze, pustite ih, pobacat će to malo baklji i onda su gotovi. Rugaju se tamnoputim igračima? Ma nema veze, ne misle oni to, samo izvikuju budalaštine jer su na utakmici. Pljačkaju postaje? Ma nema veze, zatvorit ćemo sve na toj ruti dok se malo ne raziđu. Hoće li netko od medija to spomenuti i ubiti ih u pojam tekstom? Ma pusti ih, pa novinari će zbog toga držati glavu u torbi, što mu treba da ga netko od njih negdje sačeka i zatuče? Ubijaju u pojam pola države i njenih pristojnih građana? Ma pustite ih, ne treba ih provocirati. To bi bio kontraefekt. Samo šutite i ne dirajte ih... Pssssssssssttt...
Kaže to majka država i njena korigirajuća tijela koje sve to također puno stoji i kojima će sve to doći na naplatu na najgori mogući način kad bude prekasno za sve."
(Podaci autora pisma poznati redakciji)
