Sport piše neobične i zanimljive priče, a jedna od takvih je ona Korčulanina Tomislava Denoblea. Tek što je postao prvostupnik sportskog menadžmenta ovaj je 23-godišnjak odlučio rodnu Korčulu i matični vaterpolski klub KPK zamijeniti jednom neobičnom i nadasve neočekivanom destinacijom. Naime, Denoble je odlučio oprobati svoju vaterpolsku sreću ni manje ni više nego na dalekom sjeveru Europe, točnije u finskom gradu Turkuu. Od kraja prošlog ljeta član je jednog od najjačih finskih vaterpolskih klubova - Turun Uimarita.
Perspektivnog dalmatinskog vaterpolistu je sportski put vodio iz Korčule do Zagreba gdje je tijekom studija neko vrijeme igrao za Medvešćak. Po povratku u KPK mu se zgodnim spletom okolnosti ukazala prilika da, kako sam kaže, ne samo igra omiljeni sport u Finskoj već da ga i promovira u zemlji u kojoj su hokej i drugi zimski sportovi svetinja, a nogomet jedini sport koji se po popularnosti može s njima nositi.
Denoble je u razgovoru za RTL podijelio svoje dojmove iz zemlje tisuću jezera te nam je otkrio kako je do ovog neobičnog angažmana uopće došlo. Također, je s nama podijelio i anegdote iz svog života u Finskoj te nas je pobliže upoznao s kvalitetom i specifičnostima vaterpola u ovoj 'nevaterpolskoj' zemlji.
Prije no što počnemo razgovor o tvome vaterpolo putu koji te vodio od Korčule preko Medvešćaka do Turun Uimarita moram te pitati kako si se prilagodio u Finskoj i niskim temperaturama kojima Mediteranci nisu baš vični?
Moram reći da mi je ovdje odlično. Domaći momci i svi u klubu su me prihvatili kao svoga i iako mi je apsolutno sve novo, zbilja mi je lijepo. Nova je okolina, nova je sredina, a i klima mi je novost. Inače je strašno zima. Trenutno nije tako strašno, jer je temperatura trenutno oko nule, ali mi suigrači kažu da je prošle godine u ovo doba bilo čak minus 28. Sad sam se već naviknuo na život u Turkuu tako da nema nikakvih problema.
To je uvijek lijepo za čuti. Sad kad smo to apsolvirali reci ti nama kako je započeo tvoj vaterpolski put. Poznato je da Korčula ima KPK koji je ozbiljan klub u hrvatskim okvirima, no kako si ti ušao u te vode ili bolje rečeno u vaterpolsko more?
Meni je kuća doslovno minutu od ljetnog bazena. Svako ljeto od šeste godine sam trenirao dok 2012. nismo dobili zimski bazen i onda je to postao ozbiljan vaterpolo. Generalno, sva djeca u Korčuli se upute ili na plivanje ili u vaterpolo, a onda kasnije ili nastave ili se opredijele za nešto drugo. Dok je to bilo na ljetnoj bazi, ja bih preko zime igrao rukomet i mali nogomet, a kad je stigao i zimski bazen onda sam se opredijelio za vaterpolo i nakon toga mi nije palo na pamet mijenjati sport.
Kako je uopće došlo do toga da ti iz jedne vaterpolske zemlje poput Hrvatske završiš u Finskoj koju generalno povezujemo više povezujemo sa zimskim nego s vodenim sportovima?
Kad sam otišao na fakultet u Zagreb neko sam vrijeme igrao za Medvešćak, ali onda je 2020. godine počela ova pandemija i meni se faks prebacio na online model tako da sam se vratio na Korčulu. KPK je tada igrao prvu ligu i tu sam sezonu odigrao tamo. Prošlo ljeto sam odlučio da bih htio igrati negdje vani.
Povezao sam se s jednim s Pasquale di Mattiom, sportskim novinarom iz Italije koji pomaže igračima koji traže nove angažmane. Inače, ima jako puno kontakata, veza s klubovima diljem Europe i moj je CD poslao na ne znam koliko adresa. Oni su se javili da su zainteresirani. Cijelo su ljeto trajali pregovori i dogovori. Kroz dva mjeseca smo sve realizirali i naposljetku sam otišao u Finsku.
Imao sam ponudu iz Bordeaux iz Francuske, ali oni imaju ograničenja broja stranaca i igrom slučaja su se odlučili za druga dva igrača. Zanimljivo ta dvojica su isto Hrvati, a i trener im je Hrvat, Hrvoje Kundid iz Splita.
Sad si već neko vrijeme u Turkuu i već možeš procijeniti kvalitetu vaterpola u Finskoj. Kako bi ti vaterpolo u toj zemlji usporedio s hrvatskim klubovima i ligom?
Usporedimo li vaterpolo u Finskoj s onim u Hrvatskoj treba biti iskren i reći da je dosta niža razina kvalitete. Možemo reći da je ovdje u razvojnoj fazi tako da ja na sebe gledam kao da promoviram vaterpolo u jednoj zemlji u kojoj ovaj sport nije pretjerano popularan. Mislim da im dosta pomažem, jer ljudi u klubu me često pitaju za mišljenje, a i dosta radim s juniorima.
Tvoj se klub osim u Finskoj natječe i u Nordijskoj ligi. O kakvoj se ligi radi i kako tvoj klub stoji u tom natjecanju?
Moj klub je jedan od tri najjača u Finskoj. Prvo mjesto drži Cetus Helsinki, a iza njih smo mi i Kuhat. Inače, taj Kuhat ima dvije ekipe u ligi, jer se s nama natječe i Kuhat Academy. Ta dva su kluba iz Helsinkija.
Nordijska liga je dosta jača od Finske lige, jer igraju najjači klubovi iz tih država koje se natječu. Tako da u Nordijskoj ligi igraju najbolji danski, finski, litavski, švedski i poljski klubovi, a prošle godine su prvaci su bili Poljaci iz Lodza koji su bili i domaćini završnog turnira.
Stavimo li na stranu sportski segment koji ti očigledno ne stvara probleme, kako si se naviknuo na život na sjeveru Europe s obzirom na brojne kulturološke razlike i potpuno drugačiji jezik?
Učim jezik na Doulingu i njih slušam svaki dan. Rekli su mi da imam odličan izgovor finskih riječi, a čak i polako hvatam neke stvari. Vaterpolske stvari sam pohvatao relativno dobro tako da sad već na treninzima kada se zadaje plivanje ili neke vježbe čak nešto i razumijem.
Naravno, Finska i Hrvatska se razlikuju u mnogo čemu. Ljudi su na prvu hladni. Ovdje se neće baš dogoditi da se nađeš u nekoj konverzaciji pa pitati čovjeka odmah di radiš, koliko zarađuješ, imaš li ženu, dicu i slično. Dok ih ne upoznaš zatvorena su knjiga, ali kad ih upoznaš stvarno su super. Evo na primjer ovi moji u klubu bi mi uletjeli i pomogli u svako doba dana i noći i samo lipe stvari mogu reći o njima.
Što te najviše iznenadilo tamo? Imaš li neku anegdotu za podijeliti s nama?
Ono što me najviše iznenadilo i mogu reći da su me oduševili njihovi vozači. Ne možete vjerovati koliko su pristojni. Moj prijatelj je jednom prilikom prešao cestu na divlje, tamo gdje nema zebre i žena mu je lipo stala, potpuno smireno i bez drame. Kod nas bi ga zgazili i još bi ga izvrijeđali.
Imali puno stranaca u tvome klubu i jesi li uspio ostvariti kakve kontakte s domaćim igračima?
Sad su u Turun, klub u kojem ja igram, stigla dvojica Mađara i uz mene su oni jedini stranci tu. U Cetusu, ovoj momčadi iz Helsinkija je trener iz Srbije tako da razmijenimo par riječi kad igramo protiv njih. No stvarno se jako puno družim sa suigračima koji su tu iz Finske. Zovu me stalno i gdje god oni idu idem i ja tako da se na taj segment života zbilja ne mogu požaliti.
Pitanje koje se samo nameće vezano za vaterpolo je može li se od tog sporta živjeti i nešto konkretno zaraditi u Finskoj?
Treba biti realan i priznati da se teško ovdje može nešto ozbiljno zaraditi od vaterpola. Oni manje-više sve daju u hokej i nogomet. Vaterpolo jednostavno nije na tom nivou, jer kao što sam rekao ovaj sport je u razvojnoj fazi kod njih.
Kakvi su ti planovi za budućnost ili bolje rečeno, planiraš li ostati vani ili ti je pak plan uskoro se vratiti u Hrvatsku?
Htio bih igrati vaterpolo dokle god je to moguće odnosno dokle mi tijelo dopušta. Nemam neke konkretne planove, ali svakako bih htio ostati u vaterpolu igrajući ili radeći kao trener u nekom klubu ili nekoj organizaciji. Gledam još negdje igrati u inozemstvu, vidjeti svijeta. Za razinu mi nije bitno, važno mi je samo da igram i putujem. Inače u Turkuu sam pod ugovorom do kraja 5. mjeseca, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje.
I za kraj reci nam kao mladom čovjeku što ti je najljepše, a što najteže kod profesionalnog bavljenja vaterpolom izvan Hrvatske?
Najteže je napuštanje svega poznatoga odnosno izlazak iz komfor zone, kulture, jezika i najviše obitelji i prijatelja. S druge strane koliko se teško maknuti od kuće toliko je i lijepo. Realno gledano najljepši dio je stjecanje novih kontakata koji će mi koristi u budućnosti, istraživanje novih mjesta i kultura.
