Blažević je u Osijeku imao zanimljivo izlaganje koje je trajalo 45 minuta, a u njemu je bilo viceva, anegdota... Popularni Blažević trenutno piše knjigu koja će, kaže, ugledati svjetlo dana tek nakon njegove smrti, a zvat će se “Pakao moga posla”.

"Moj posao je definiran kao mala satisfakcija kada nešto osvojiš i veliko razočaranje kada završiš na ulici. Biti trener nije posao, nego avantura, a ova formula pomaže da bude manja avantura", rekao je Blažević i ispričao studentima kako je njegova karijera mogla otići u druge vode. U potpuno druge vode u odnosu na trenerske, nogometne...

"Ja sam se zagledao u nju, a "Hasim" se digao. Tada sam shvatio da ne mogu biti svećenik"

"Majka me je poslala Franjevcima da postanem svećenik. U ratu je izgubila dva sina, mi smo bili na strani ustaša, pa je sve nade polagala u mene. Sve je bilo u redu, dok časna sestra nije krenula oblačiti svoju haljinu. Ja sam se zagledao u nju, a "Hasim" se digao. Tada sam shvatio da ne mogu biti svećenik, jer ne mogu bez žena, a majka mi je rekla da je to grijeh. Pa, kakav grijeh, ja sam muškarac. Zato i vama kažem. Prije nego što odlučite što želite biti, morate se testirati kako biste znali zašto ste talentirani", u šali i sa velikom dozom smjeha izjavio je Blažević koji je ponovno priznao kako je pogriješio u "slučaju Prosinečki".

"Da, za*ebao sam u tom slučaju".

"Čujem ja pornić, al’ klinac, nije pornić!"

A onda je ispričao jednu anegdotu iz doba kad je vodio Vatrene. Naime, Ćiro se prisjetio svojedobne scene iz jednog hotela, kada je hodao po sobama i “tražio priliku da istjera onoga tko ne spava u jedan sat u noći”.

"Čujem ja pornić, al’ klinac, nije pornić! Dreknem: “Otvori!” Bokšić viče: “Spavamo!” "Otvori, p… vam materina!" Otvori mi Štimac, ja odmah u kupaonicu i vičem i njoj da otvori. Htjela je zbrisati, ali ja joj ne dam torbu koju je zaboravila. Pitam ih jesu li platili. Jesu, a ja nogom u guzicu. Istjerao bih ja i njih, al’ zaljubljen sam u Bokšića. Štimca bih još i istjerao", kazao je Ćiro i istaknuo kako nakon toga nikome nije govorio o tome, a to ga je, prema njegovim riječima, kasnije spasilo, piše Večernji list. Pobunio se kasnije “dalmatinski klan”, a činili su ga Bokšić, Štimac, Bilić, Asanović i Jarni.

"Nisam htio nikome govoriti, odlučio sam šutjeti jer mi možda jednog dana taj potez bude i pametan. I bio je", objasnio je "trener svih trenera", kako mu u narodu tepaju.

Nosio je Ćiro svojedobno legendarni bijeli šal. Naglasio je kako je dobro da je bio bijeli jer to simbolizira čistoću.

"To je ono što Mamić i moj i vaš Šuker ne znaju. Oni ne znaju da je publika najvažnija", dao je Ćiro do znanja.