Shavarsh Karapetyan današnjoj sportskoj javnosti uglavnom nepoznat lik, 70-ih godina 20. stoljeća je bio velika plivačka i ronilačka zvijezda Sovjetskog Saveza. Rušio je, Karapetyan, do svoje 23. godine svjetske rekorde u raznim disciplinama čak 10 puta uz to je dodao 17 svjetskih i 13 europskih titula no tog je 16. rujna 1976. godine postao univerzalni heroj.
Tog je dana Karapetyan trčao pokraj akumulacijskog jezera u blizini Erevana i tek što je završio 20 kilometarski trening sa svojim bratom Kamom začula se strašna lomljava. Nedaleko od braće ronilaca s ceste na brani je u jezero izletio trolejbus s 92 putnika. Potonuo je na deset metara dubine na udaljenosti od oko 25 metara, a Sharvash nije ni trenutak oklijevao i odmah je skočio u vodu koja je bila blizu točke smrzavanja. Nogama je probio staklo trolejbusa i nevjerojatnom brzinom počeo vaditi onesviještene i ozlijeđene putnike.
Izvukao čak 30 putnika s dubine od 10 metara
S obzirom na nisku temperaturu znao je da mora brzo djelovati, a prema informacijama iz tog vremena uspio je izvući 30 od ukupno 92 no nažalost nisu svi preživjeli. Mediji su pisali kako mu je po osobi trebalo samo 35 sekundi, a stručnjaci su se složili da nitko ne bi bio u stanju učiniti to što je učinio on.
Nije taj herojski čin prošao bez posljedica po velikog šampiona. Naime, iz njegovog tijela su virili komadi stakla, bio je pothlađen i inficiran prljavom vodom te se naposljetku onesvijestio.
Intervencijom liječnika Karapetyan je na vrijeme stigao u bolnicu. Zaradio je sepsu i tešku upalu pluća, a prema nekim informacijama više od 40 dana je bio u komi. Kada se probudio postalo mu je jasno da se nikad više neće baviti ni plivanjem ni ronjenjem no Shavarshu ni u jednom trenutku nije bilo žao, a to je potvrdio i u razgovoru za medije godinama kasnije.
'To me sjedište progoni u snovima'
'Znao sam da mogu zaroniti ograničen broj puta i bojao sam se da ću pogriješiti. Dolje je bilo tako mračno, ništa nisam vidio. Jednom sam izvukao sjedište umjesto putnika…mogao sam spasiti još jedan život. To me sjedište još uvijek progoni u snovima', ispričao je Karapetyan prisjećajući se te 20-minutne agonije.
Zanimljivo je da za to herojsko djelo ni sovjetska javnost nije čula odmah. Naime, nemarni šef policije je dvije godine u fascikli držao fotografije s mjesta događaja, a kad su konačno došli do medija, Karapetyan je dobio niz medalja, nagrada i čak 60 tisuća pisama od obožavatelja.
E sad, jedno ovakvo herojstvo i više je nego dovoljno no ovaj nevjerojatni Armenac nije tu stao.
Ni tu nije kraj
Devet godina kasnije je Sharvash učinio još jedan nevjerojatan podvig. Naišao je dok je gorila stambena zgrada i još jednom su srce i ljudskost pobijedili strah i razum. Uletio je u zgradu u plamenu i ponovno spašavao unesrećene te je još jednom teško stradao. Zaradio je višestruke opekotine i dugotrajni boravak u bolnici.
Kasnije mu je UNESCO dodijelio Fair Play nagradu za herojstvo. Zanimljivo je da je jedan asteroid otkriven 1978. nazvan po njemu, a bio je i jedan od nositelja olimpijske baklje na ZOI 2014. godine no jedini ju je nosio dva puta.
'Nosio sam je za Rusiju i za Armeniju', objasnio je.
