Mirko Filipović je ekskluzivno za RTL poručio kako se vraća jer karijeru želi završiti u ringu. Nakon godine i pol dana će ponovno navući rukavice.
U velikom intervju legendarni Cro Cop objasnio je zašto je odlučio prihvatiti poziv iz Japana, ali i priznao kako će mu ovo vjerojatno biti zadnji i konačni turnir u životu te je po prvi put iznio neke – možda čak i šokantne detalje afere s američkom antidopinškom agencijom. Otkrio nam je da se mogao boriti i na UFC-u u Zagrebu, ali ponuđene uvjete nije htio prihvatiti.
Boris: Sjedimo ovdje, u tvojoj dvorani, osjeti se onaj miris treninga, opet se budi neki žar. Što se događa?
Mirko: Događa se to da idem opet u Japan, osmog kolovoza počinju završne pripreme. Tko to nije probao, ne zna kakva je to droga, koliko mi fali taj adrenalin. Dolazi mi Saša Milinković iz Osijeka, dolazi Stipe Drviš iz Pule, sparing partneri... Nastupat ću u rujnu i studenom u "Saitama" areni koja je meni definitivno najdraža. Nadam se da neće biti nikakvih ozljeda, borit ću se pa što Bog da. Konkurencija će se trgati za borbu sa mnom, ne zato što sam lak protivnik, nego da si "podebljaju" cijenu. Ako izgube, nije sramota jer ipak su izgubili od Cro Copa.
Boris: Kao što si sam rekao, osim ozljede, kraj tvoje karijere je na neki način uvjetovan USAD-om. Jesi li se sada, na neki način, htio riješiti tog tereta koji je došao na kraju?
Mirko: Cijela ta priča je bila vrlo nekorektna. Istina, bore se za čistoću sporta, što podržavam, ali mislim da nisu bili korektni. Sada ću vam reći što se zapravo dogodilo, to još nikome nisam ispričao. Javno to još nisam rekao.
Kao prvo, o dopingu nije bilo govora. Bio sam testiran pet ili šest puta. Nikad nisam koristio nikakav doping niti smatram da za to ima potrebe. Doping se u borilačkom sportu ne reflektira na isti način kao u nekim drugim sportovima, poput dizanja utega ili trkačkih disciplina jer je ovdje potrebna vještina. Ako nemaš vještinu, ti si "metla".
Kako je došlo do ozljede? Ja sam tu pogriješio. Krenuvši u pripreme, radio sam zgibove, sklekove... Ali neke specifične stvari nisam mogao jer sam bio ozlijeđen. Primjerice, nisam mogao raditi hrvanje. To se polako saniralo, UFC mi je ponudio borbu krajem sedmog mjeseca koju sam morao odbiti. Nakon toga sam prihvatio borbu rezerviranu za 11. mjesec pa su pripreme bile intenzivne. Odgađao sam početak završnih priprema da mi se noga što bolje oporavi. Onda je počelo preintenzivno hrvanje. Dolazio je Joso Matković, hrvač od 150 kilograma i njegov zadatak je bio da me pokuša srušiti. Zavukao sam mu ruku ispod ramena pa bi se on cijelom težinom "okačio" na moju ruku. Primao sam ga, dizao, okretao, a nakon nekoliko tjedana - to je jednostavno puklo. Mišić je bio preiziritiran i pukao je, tetiva je bila ozlijeđena. Liječnik je rekao da odmah prestanem s treninzima pa sam ih minimizirao, radio najviše koliko mi je to zdravlje dopuštalo. Zbog toga sam uzeo hormon rasta, što pravila USADA-e dopuštaju. Terapija je trajala 11 dana, doze su bile medicinske. To mi uopće nije pomoglo jer nisam stao s treninzima. Kao za vraga, iz Švicarske su nakon toga došli provjeriti moju krv i doping. Dao sam krv i urin, rekao što koristim. Znao sam da je hormon rasta zabranjen ako ih se pita, a ja ih nisam pitao za dopuštenje jer nije bilo vremena. To je lijek, to veze nema s dopingom - to ne poboljšava izvedbu, ne daje snagu, nego ubrzava iscjeljenje. Tek u većim količinama i u kombinaciji s drugim supstancama može biti dopinško sredstvo.
Ja to nisam spominjao jer sam se prvo htio konzultirati s poslodavcem. Doktor mi je dao nalaz, a u pravilima USADA-e stoji: ukoliko nema alternative, dopušteno je liječenje hormonom rasta, uz obavezno konzultaciju s njima. Nisam se konzultirao. Nazvao sam "časnika za vezu" u UFC-u i rekao što se dogodilo. Rekao je da je sve u redu te da, iako sam trebao tražiti dopuštenje, neće biti problema. Poslao sam mu svoj e-mail jer je on to tražio.
Tu sam, kao najveći naivac, "popušio foru". Stigao je poziv iz USADA-e i rekli su mi da je moje priznanje korištenja dopinga hvalevrijedan potez. Ništa mi nije bilo jasno. Moj e-mail je proslijeđen USADA-i i oni su to iskoristili kao moje priznanje. Dali su mi dvije godine suspenzije jer sam "bio fer". Oni su to izrabili, trebalo im je jedno veliko ime da bi pokazali da oni drže kontrolu i tu su me iskoristili. Pao mi je mrak na oči sve mi se zgadilo. Rame je bilo bolno, upitna je njegova funkcija i sad još ovo - sve mi je prekipjelo, mama mi je plakala, ljudi su se naslađivali, stavljali ljagu na moju cijelu karijeru.
Na kraju su mi ponudili ukinuti suspenziju ako cinkam nekog borca. Nisam mogao vjerovati da me idu tako poniziti do kraja.
Antidopinška agencija je bila u pravu jer je hormom rasta uzet bez pitanja, ali to nema veze s dopingom. Tada sam angažirao američkog odvjetnika koji je da imam pravo na žalbu, a agencija je tada javila da je upravo istekao rok za žalbu. Da sam nazvao ranije, to bi bilo to i oni bi ukinuli suspenziju, donio bih liječničku dokumentaciju. Ako bih se uspio oporaviti, to bi bilo na knap. No ja sam odustao, sve mi se zgadilo i rekao sam da više nisam za to. Oni se drže kao pijani plota i nisu mi htjeli ništa reći. Bili su korektni u komunikaciji, ali u mom slučaju - ako je nalaz negativan, nisu mi to smjeli napraviti. Bilo je slučajeva s Frank Mirom. On je odradio borbu pod utjecajem dopinga, ne nekog lijeka. Našli su mu dva anabolička steroida i dobio je istu kaznu kao ja. Ja sam potpuno čist i nemam nikakvih tragova dopinga, a ja ni borbu nisam odradio.
Boris: Mirko, bio si na Zagrebu u UFC-u, je li ti bilo žao što nisi mogao nastupiti?
Mirko: Imao sam izvrsnu suradnju s UFC-om i odličnu komunikaciju, to je odlična ekipa. U iznimno korektnim odnosima sam s njima, nemam niti jednu primjedbu na njih. Bilo je zadovoljstvo biti dio UFC-a. No kako se to dogodilo, USAD nije trebala reagirati kako jest, ali ja neću kukati - što je bilo, bilo je. Kad se podvuče crta, nisu smjeli na takav način reagirati. Da su me suspendirali na šest mjeseci ili upozorili, bila bi dovoljna kazna. Jednaku kaznu dati meni i nekome poput Franka Mira. Bio je to ružan period za mene od dana kad su objavili. Oni su rekli da sam ja prekršio antidopinšku politiku. Sad su zabranili i infuziju. Da sam uzeo infuziju od pola litre vitamina, oni bi rekli - priznao si infuziju i evo ti dvije godine. Borba protiv dopinga mora postojati, ali ne može se pretvoriti u lov na vještice.
Boris: Ljepša stvar - Japan, tvoja druga rodna zemlja praktički. Koliko se veseliš i hoće li to biti tvoja zadnja borba?
Mirko: Ne znam zašto ljudi misle da ja to radim zato što moram, ali ljudima je to teško objasniti
Nekidan sam se smijao karikaturi sebe kao starca i ispod komentar - još jedan povratak Cro Copa. Kamo sreće da to tako može biti, da mogu raditi dok sam živ posao koji volim. No biologiju i prirodu nitko nije uspio prevariti. Čovjek treba biti realan. Ja ću napuniti 42 godine za dva mjeseca i realno govoreći, sportski kraj je tu. Ljudi ne kuže da sam ja sretan jer to volim. Uz sve to mi je motiv bio što sam ispao nakon takve karijere „popišan“, a ni kriv ni dužan. Uvijek ima ljudi koji su se naslađivali, ali USADA nije postupila korektno. Ponuda iz Japana mi je prevagnula. Turnir će biti težak, ali bit ću maksimalno spreman.
Boris: Hoće li biti trema nakon godinu i pol otkako nisi stao u ring?
Mirko: Velika je to pauza. Ja ću odraditi sparinge, ali nikad nisam napravio tako veliku pauzu.
Borba me čini oštrim, kako kaže izreka. Bez obzira na rezultat ja neću kukati, to je bila moja želja. Svatko je gospodar svog života i ja radim što volim. Velika je to privilegija i želim da to traje što duže.
Možda sam subjektivan, moguće da se doživljavam opasnijim nego što jesam, ali imam veliku želju i dat ću sve od sebe da se maksimalno spremim
Boris: Kako ti se čini ideja kad kažemo - borba karijere. Je li to moguće?
Mirko: Svaka je borba najvažnija, a ovo će imati posebnu draž. Boljelo me sve živo i mislio sam da se neću vratiti. Zvali su me iz brojnih zemalja, ali me nije to zanimalo. Presudila je nostalgija za Japanom i korektni odnosi s tim ljudima. Treba li vraga vući za rep - ne znam, ali neće mi biti žao što god bude. Svemu je kumovao način na koji mi se sve ovo dogodilo. Želim puno uspjeha USADA-i u borbi protiv varalica u ovom sportu. Oni su bili prema meni korektni, ali drže se nekakvih svojih principa kao pijani plota.
Boris: Kada si najavio povratak, navijači su se odmah pitali bi li ti išta značio meč s Fedorom. Zašto to svi toliko žele vidjeti i bi li to tebi išta značilo?
Mirko: Ne znam je li to izgledna opcija. Fedor neće nastupiti u ovom turniru, to bi bio prevelik rizik za njega. Osobno mislim da kalkulira previše. On mi je iznimno drag i za mene je najveći borac slobodne borbe, ali mislim da kalkulira. Njegov pompozno najavljen povratak završio je tako da se borio s nedoraslim protivnikom. U Rusiji je odabrao Maldonada koji se pokazao puno čvršćim nego je to Fedor očekivao - pogodio ga je na kontru i nije se oporavio cijelu borbu. Mislim da trenutno nije u životnoj formi, možda nisam ni ja, ali srce mi nikad nije bilo veće. Možda sam subjektivan, moguće da se doživljavam opasnijim nego što jesam, ali imam veliku želju i dat ću sve od sebe da se maksimalno spremim i spremit ću se s osmijehom na licu jer to je ono što želim. Bez ikakvog stresa i grča - pa što bude.
Cijeli 40-minutni intervju s Mirkom Filipovićem pogledajte u priloženom videu.
