Za njega govore kako je košarkaški fanatik koji je totalno unutra, trener koji voli raditi s mladim igračima i kojem nije problem čitave dane provoditi u dvorani. Politika ga ni malo ne zanima, gadi mu se ali ono totalno, pa nikakve prepreke s te strane nije bilo oko dolaska u glavni grad svih Hrvata, niti se bojao ikakvih neugodnih situacija. Cibona je ipak košarkaški velikan s talentima, prilika kakva se ne propušta a košarka sport koji obožava.

Preuzeo Cibonu početkom veljače

Vladimir Jovanović (37) Cibonu je preuzeo početkom veljače ove godine a gotovo tri mjeseca kasnije ostvario je cilj u regionalnoj ABA ligi i izbjegao neizvjesno mučenje u doigravanju za ostanak, završivši ispred Zadra, Borca, Krke, Splita i Kopra...

Kup doduše nije uspio osvojiti a u polufinalu Prvenstva Hrvatske izgubio je od Splita s 2:0 u seriji. Neki treneri odmah po završetku sezone raspustili bi momčad i pustili svoje igrače na odmor, pa bi i oni malo pustili mozak na pašu. Ne i on…

Jovanović je ostao individualno raditi sa svojim igračima. Ne samo zato jer je on radoholičar u svom poslu, nego i zato jer ima grupu mladih igrača koji žele napredovati i sljedeće sezone biti konkurentniji...

'Moji košarkaši treniraju iako je sezona završena'

"Mladi igrači moraju puno trenirati, moraju napredovati. Cibona ima puno košarkaškog materijala, puno momaka koji evo, kako i sami možete vidjeti tu u dvorani sad rade iako je sezona završena. Nema tu neke posebne filozofije, broj ponavljanja je nešto što je presudno u individualnom napretku", kazat će Vladimir Jovanović kojeg kad se pita je li zadovoljan učinjenim, reći će kako je ali sljedeće sezone neće biti zadovoljan 9. mjestom u ABA ligi jer želi vidjeti napredak u momčadi, želi iz utakmice u utakmicu sa svojim igračima napraviti iskorak. Isto razmišljaju i njegovi igrači. Bitna je ta sinergija trenera i igrača, da razmišljaju i osjećaju isto…

Posjetili smo dvoranu Dražena Petrovića prošlog tjedna kako bi porazgovarali s čovjekom koji ima velike planove s Cibonom u sljedećoj sezoni, da nam podvuče crtu i rekupira dosad učinjeno na početku svoje zagrebačke košarkaške priče.

Trening je taman završavao a među onima koji su trenirali je bio i Mateo Drežnjak, Toni Nakić, Roko Prkačin, Lovro Gnjidić, Branković, Radovčić, Vujović, Buljević...

"Volim da mi igrači imaju karakter, da ne odustaju, da budu spremni žrtvovati sebe za momčad, da neki put idu glavom kroz zid. Volim igrače koji su spremni da neke svoje osobne interese stave na stranu da bi momčad i njegov suigrač napravili dobar posao. Učimo ih da je momčad uvijek na prvom mjestu i želja da se da sve od sebe, pa i za ovu tekicu što ju vi sad imate, ako je ta tekica trofej, onda želim da daš sve od sebe i da ju osvojiš, ako se za nju igra, ma ima onda da pogineš za nju", objašnjava nam pomoćnik trenera Fenerbahçea i izbornika Srbije Igora Kokoškova. Jovanović je Cibonu preuzeo, između ostalog i zbog talenta koji je nakupljen pod Tornjem

Net.hr: Kakva je vaša trenerska filozofija, što vam je bitno u radu s igračima?

Vladimir Jovanović: Možemo na nekoliko načina obrazložiti i pritom raditi od toga neku veliku filozofiju, ali znate i sami da se trend košarke mijenja pa tako i treneri pokušavaju biti u toku, pokušavaju da im momčad igra moderno, brzo, na veliki broj posjeda i što više lakih poena.

Net.hr: Što je najveća zabluda na ovim prostorima što se tiče košarke?

Vladimir Jovanović: Nažalost, mi na ovim prostorima i dalje mislimo da smo previše talentirani i da nam pripadaju neke stvari koje nam ne pripadaju, previše olako shvaćamo taj radni dio, olako shvaćamo da jedno zagrađivanje ili jedan skok, maksimalni pristup u obrani često može okrenut sezonu potpuno u drugom smjeru. Onda dođe do toga da budemo nezadovoljni. U tom dijelu nema popuštanja, nema protekcija, jednostavno svi to moraju raditi, ono za što ti realno treba nula posto talenta ali ti treba volja i odgovornost.

Net.hr: Zašto je Srbija uspješnija u košarci od Hrvatske?

Vladimir Jovanović: Ne znam, moguće da je baza veća, više igrača pritom pa iz veće baze se nešto ipak dogodi. No, isto tako možemo reći i naglasiti koliko je nogomet uspješan u Hrvatskoj, koliko je medalja i koliko radosti taj sport ovdje priredio ljudima, darovao navijačima u Hrvatskoj, dok u Srbiji najbolji neki klubovi imaju srpske igrače koji igraju za milijune pa kad se nađu svi zajedno ne funkcioniraju dobro, ako pričamo o reprezentaciji. Ima nešto do toga kulta reprezentacije, ima nešto do toga da se ne poklope neke kockice, neki puta je samo sreća dovoljna da se okrene sve za 180 stupnjeva. Sigurno da je hrvatska košarka dobra, ima puno talentiranih igrača koji igraju na vrhunskom nivou svugdje po svijetu, puno kvalitetnih trenera koji rade također u Euroligi ili u najboljim ligama Europe, čak je u NBA-u bio Neven Spahija itd… Ne mislim da Hrvatska košarka ima neki preveliki problem, gledajući na sve te uspjehe koje pojedinačno rade hrvatski košarkaši i treneri. Malo tu možda treba, jedno veliko natjecanje, jedna medalja pa da se sve okrene u potpuno drugom pravcu. Siguran sam da će to doći, da li ove, sljedeće, ne znam koje godine ali siguran sam da će Hrvatska uvijek biti konkurentna na Europskim i Svjetskim prvenstvima. Hrvatska je zemlja košarke, isto smatram i za Srbiju.

Net.hr: Jeste li u Zagrebu imali neku neugodnu situaciju zato što ste iz Srbije?

Vladimir Jovanović: Ma niti jednu, znam da se uvijek poteže ta tema, zbog rata i svega, apsolutno to shvaćam i zato naglašavam da niti jednu jedinu lošu situaciju nisam imao. U Zagrebu sam sa svojom obitelji, sa suprugom i dvoje djece, stalno smo na ulici, na Jarunu, kad imamo vremena prošetamo, odemo u kazalište. Ovdje se osjećam kao u svome gradu i tako Zagreb i doživljavamo. Prezadovoljan sam ovdje sa uvjetima života i tim nekim odnosom grada i zajednice prema nama. Nikakvu neugodnost nismo doživjeli.

Net.hr: Ispada kao da sad mi pokušavamo izvući od vas neku senzaciju…

Vladimir Jovanović: Ma bojim se više što god da kažem, ispadne drugačije.

Net.hr: Što je problem u hrvatskoj košarci, ako uopće problem i postoji?

Vladimir Jovanović: To bi prepustio ljudima koji rade u HKS-u da oni daju to mišljenje, konačni sud o tome postoje li neki problemi ili ne. Ono što pokušavam sa svojom momčadi raditi mislim da je u konačnici dobro i za hrvatsku košarku u cjelini, kao i na kraju krajeva za hrvatsku reprezentaciju. Mi u Ciboni imamo mlade i talentirane igrače. Ne bih se stvarno više po tom pitanju izjašnjavao, ne zato što nemam svoje mišljenje i stav nego jer i prošli put kad sam o tome pričao pogrešno je bilo prenešeno u hrvatskoj javnosti. Ne želim imati probleme oko nekih svojih izjava. Uistinu ništa ni posljednji puta nisam mislio loše, jednostavno neke riječi koje nisam rekao su meni stavljene u usta. Rekao sam da Hrvatska ima puno mladih i talentiranih igrača i trenera, samo neka se dobro radi i to je to.

Net.hr: Čuli smo da kod vas nema startera, startnog playja, krila, centra, nego da se svako mora dokazivati iz treninga u trening, je li to istina?

Vladimir Jovanović: Mislim da je termin starting five neki marketing, to je izmislio NBA zato da može proglasiti najboljeg šestog igrača, najboljeg ovog, najboljeg onog, da netko ima 10 milijuna više... Mislim, što znači startna petorka? Za mene je najboljih pet onih koji završavaju zadnje minute utakmice. To nije nešto što je generalno nego što se iz utakmice u utakmicu mijenja. Najboljih pet igrača na utakmici je i startnih pet i ono, kako ono kažu crunch time u posljednjih dvije minute odlučuju o pobjedniku, oni koji se bore za pobjedu u ključnim trenucima, kad se utakmica lomi. To je najboljih pet na toj utakmici, na sljedećoj će biti najboljih pet nekih drugih. Startna petorka je nešto gdje uvijek ima iznenađenja u taktičkom smislu, uvijek je mladom igraču lakše dati prvih pet ili 30 sekundi, na 0:0 kad je sve na početku i kad imaš vremena se vaditi, nego da nekog mladog igrača guraš u vatru kad se utakmica lomi ili kad krene loše. Onda ti uvedeš mladog igrača bez iskustva i onda tu on izgori. Ako još k tome utakmica ode u minus onda imaš alibi za vađenje kao' igrao je mladi igrač ili igrali su mladi pa sam zato izgubio'. Ja više volim mladog igrača gurnuti od početka u vatru i dati mu šansu pa ako ide dobro ide, ako ne ide ništa, nego kad je već loše pa da to bude alibi neke vrste. Dokazivanja su svakodnevna, ako pričamo o tome. Svaki dan je novi dan. To je ta filozofija, svakog dana moraš izaći na parket sa stavom da budeš bolji, najbolji, da se izboriš za svoju ulogu, da budeš gladan uspjeha. Najbolji su oni koji žele naučiti neke nove stvari. I naravno, taj karakter pobjednika. U porazu se vidi tko je karakter, tko jedva čeka da drugu utakmicu dobije, kome je teško i kome je svejedno. Ti kojima je svejedno sami se polagano otpisuju. Ne može ti u sportu biti svejedno i treneri takve ne vole, ako tako treniraš tako ćeš igrati. Ako si natjecatelj, onda ćeš i na treningu dati sve od sebe u trening utakmici sa svojima.

Što je još rekao Vladimir Jovanović progledajte u priloženom videu intervjuu.