Hrvatska košarkaška reprezentacija na sebe je ovih dana skrenula pozornost, nažalost, zbog dvaju poraza u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. U utakmicama protiv Litve i Poljske očekivanja su bila velika, no naši ih reprezentativci nisu ispunili.
Na meti su nakon poraza bili pojedini igrači, izbornik, ali i čelnici saveza koji su pokušali opravdati zašto je Hrvatska u nepovoljnom položaju uoči svjetskog prvenstva.
Preko svog Facebooka se javio i hrvatski reprezentativac Rok Stipčević koji je objasnio kako velike kritike javnosti vrlo negativno utječu na igrače te tražio veću podršku navijača u ovim nelakim vremenima. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Umoran od treninga, ležim na kauču.. Čitam, slušam i nastavno tome razmišljam o istom (kao i moji suigrači, jer nismo cijepljeni da budemo imuni na sve, pa tako i na ovakva pisanja)... pa dokle sve to moze ići??
Istina je: da ima istine u svemu tome, pa tako da i nasa igra nije bila na nekoj razini, ali isto tako i velikih besmislica i nonsensuoznih gluposti koje ljudi govore i vezuju za nas, hrvatsku košarkašku reprezentaciju i reprezentativce!
Jutros, sjedeći na kavi u jednom zadarskom lokalu, pridje mi nepoznati čovjek i započne monolog u kojem napada jednog mog suigrača nadajući se da cu mu dati odobrenje za izrečeno. Kažem mu da nije istina, i da svaki daljnji razgovor nema smisla.. da se knjiga ne može suditi po koricama! Na to gospodin nastavi, kako mi on samo dobronamjerno govori!
EJ, pa u tome i je problem, što je mali broj onih koji iskreno i
dobronamjerno govore o boljitku, što nitko prije ovih
kvalifikacija nije došao u Savez ili mozda javno izrekao što nije
u redu, ALI argumentirano i potkrijepljeno činjenicama, nego su
odjednom ove dvije utakmice promijenile sve? Ma da?? Kako?
Ljudi, Hrvatska nije 23 godine bila na postolju,zadnji put davne
‘95 na Eurobasketu u Ateni, a i tad je sišla!
Otkuda onda taj imperativ medalje??
S druge strane, nije sve tako crno: ista ta Hrvatska zadnjih 10
godina gubi tu jednu utakmicu sa par poena ili jednim košem koji
nas dijeli od medalje cak, Hrvatska koja je prisutna u zadnjih 10
godina na svim velikim natjecanjima, svake godine, osim na
Olimpijadi 2012. u Londonu, a nasi kosarkaši su cjenjeniji van
drzave i u zemljama gdje igraju i imaju itekako zapažene
karijere..
(Jedne usporedbe radi, posto u Italiji već igram dugi niz godina,
pa da povucem paralelu, Italija zemlja od oko cca 60 milijuna
stanovnika je propustila Eurobasket 2009, SP 2010 i 2014, OI 2008
i 2016, znači 5 velikih natjecanja)
Očigledno, nečiji trud i krvavi rad stoji iza toga; ljeta i
ljeta, mjeseci provedeni skupa daleko od naših najbližih radi
jednog cilja, tog da predstavimo sto bolje našu Hrvatsku.. samo
što to još nije okrunjeno medaljom ; ali svakako to ne znači da
smo na krivom putu jer krivog puta nema, postoje razlozi zbog
kojih je tako, i na kojima treba i trebamo raditi!
Ljudi moji, svjesni smo mi svojih grešaka i prihvaćamo mi našu
odgovornost, ali nismo sami; klima oko reprezentacije se stvara i
kreira, kako iznutra tako i izvana.
Pitanje pobjede i poraza nije samo trening, nego je i pitanje
sreće, dana, okruženja u kojem jesi, statusa kojeg uživaš kod
sudaca, pozitivne slike u medijima koju imaš i energije koje
se prenosi na nas i na nasu predstavu na terenu; a danas, hvala
Bogu, s ovim social media instrumentima također i vi možete
pridonijeti stvaranju pozitivne atmosfere i pomoći u pobjedama
koje nam trebaju!
Naposljetku, to je igra, pa dajte dečkima koji su budućnost naše košarke i koji su potencijali svjetskih razmjera, nadu da dođu igrati sa smješkom i da budu ponosni sto igraju za našu Hrvatsku, a ne da su u grču, sa Damoklovim mačom nad glavom, i opterećeni sa stotinama nepotrebnih pitanja koja nemaju veze sa sportom.
Ponavljam, ova priča sigurno kreće i završava s nama igračima, a teren je taj koji će govoriti za nas.
Dosta polemiziranja, vjerujem da će i na ovo biti komentara
pozitivinih i negativnih, jer naravno svatko ima pravo na svoje
mišljenje, ali sam siguran da to nece biti kamen spoticanja u
mojoj ekipi, jer smo bili i ostat cemo tim do kraja, a i
prijatelji!
Optimist, kakav jesam, još uvijek vjerujem da možemo!!!
#iznadsvihhrvatska #sviskupa"
Nije Rok puno pogriješio. Naša reprezentacija još se uvijek može kvalificirati na svjetsko prvenstvo. Ako pobijedimo preostale četiri utakmice sigurni smo putnici, a postoji i scenarij u kojem ćemo na svjetsko otići i s tri pobjede.