Na današnji dan prije točno 30 godina poginuo je Dražen Petrović. Kobnog 7. lipnja 1993. godine Dražen je u 29. godini izgubio život u tragičnoj prometnoj nesreći kod njemačkog Ingolstadta i svijet je ostao bez jednog od najvećih košarkaša koje je Hrvatska dala, po mnogima najvećeg, igrača koji je u ranoj mladosti prerastao hrvatske, a uskoro i granice Europe.
Godine prolaze, ali sjećanja ostaju
Godine prolaze, ali sjećanja ostaju. Prije dva mjeseca, tri dana prije Uskrsa, Franjo Arapović gostovao je kod nas u studiju Net.hr-a i u opsežnom razgovoru koji je trajao skoro sat i pol vremena, dotaknuli smo se s njim i teme Draženove pogibije...
"Mi smo se rastali... Znači, čitavu noć nismo spavali, jer smo u 5.30 ujutro išli iz Wroclawa za avion u Frankfurt. Dražen nije znao gdje će. Imao je dva bording passa. Znači, imao je bording za Hrvatsku i boarding da može izaći u Frankfurtu. On nije vratio svoj boarding za avion, a stvari su mu išle za Hrvatsku. I mi svi lijevo za stepenice, on jedini je otišao ravno na izlazu u Frankfurtu. I sad, mi nismo mogli poletjeti jer su torba i stvari tu, a nedostaje putnik. Išao je Aco potpisati, jer baš u tom momentu je bilo i nevrijeme gdje smo mi trebali preletjeti, gdje je taj kamion bio. Slušaj, mogao je pasti i avion da je on bio u njemu, ako je to suđeno", kazao nam je Franjo Arapović i otkrio nepoznati detalj:
"To je sudbina, prekrstiš se i kažeš... A što u biti možeš. I tako mi, mogao je i taj avion pasti da smo poletjeli na vrijeme, da nismo čekali torbe, provjera putnika, da nije Aco išao van potpisati, možda bi upali u to nevrijeme koje je bilo. Tud se i letjelo. Tako da što bi bilo kad bi bilo, ja to ne volim... Znam se i ja nekad upitati - što ga ne zovnu Stojko i ja ili netko - hajmo u Zagreb. Mogli smo reći tko ju j (Klaru Szalantzy op.a), hajmo u Zagreb. Možda i bi, ali tko će to u tom momentu, jer Dražen je o njoj, o (Klari Szalantzy op.a) pričao nama zadnjih pet dana. I ništa, došao sam doma, sletjeli živi i zdravi."
'Nisam vjerovao'
Franjo nam, nadalje, priča:
"Došlo moje društvo, imali večeru, nismo se dugo vidjeli i išao doma leći. Što ću, umoran kao pas. Negdje oko tri ujutro zove me prijatelj Boris i kaže - 'evo zvala me Vedrana i Ivan Cvjetković, oni su prvi doznali i živjeli su u istoj zgradi kao i Dražen. Ja kažem Boris, što pričaš?! 'Je, Dražen ti je poginuo u autu u 17 i 20. Što ću, jaa se ustao, obukao, u auto i kod Ivana, tamo svi plaču. Nisam vjerovao, pa to je zadnje u što bi čovjek povjerovao. Onda smo zvali Biserku, Biserka došla. Treba naći prevoditelja. Noć tri-četiri ujutro, nema mobitela. Tu sam doznao, što ćeš, ujutro otišli do Stojka koji je živio u InterContinentalu. Bože sačuvaj".
To možete vidjeti u priloženom videu gore od 54:09 pa do 58.10.
Član Kuće slavnih
Dražen je rođen 1964. godine, svoj košarkaški put započeo je u redovima Šibenke, a nastavio u Ciboni i Real Madridu te naposlijetku u NBA ligi, koja je tada europskim košarkašima bila prilično neotkrivena. Portland Trail Blazersi (ni)su mu dali šansu, u dresu New Jersey Netsa dokazao je ne samo da mu je mjesto među košarkom elitom već da je može i predvoditi.
Tijekom karijere osvojio je brojne medalje, kao i individualne nagrade, a činjenica da je primljen u Kuću slavnih u Springfieldu, mjesto na kojem žive legende, najbolje će posvjedočiti što je on značio košarci.
