Kad je urednik vašem novinaru dao zadatak da napiše tekst o 25. obljetnici pogibije nikad prežaljenog košarkaškog Mozarta, vječnog kapetana Dražena Petrovića, mislio je kako će to biti još jedno odrađivanje posla...
PROŠLO JE 25 GODINA: Na današnji dan Dražen Petrović je gađao svoje posljednje trice
Da se razumijemo, pisanje o Draženu uvijek je nabijeno emocijama, ne doduše onakvim s kakvim je Dražen igrao kad je ulazio u košarkašku vječnost harajući parketima diljem Europe, kad je u NBA ligi trasirao put ostalim europskim igračima, otvorio im vrata da i oni zaigraju s onim najboljima...
Obljetnica Draženove pogibije uvijek je nabijena posebnim emocijama
Međutim, nakon gotovo pola sata razgovora s Biserkom Petrović, Draženovom majkom, tekst, odnosno zadatak, se pretvorio u nešto više od pukog izbacivanja riječi na "papir". Biserka se godinama bori živjeti bez Dražena. Nećemo reći da ona održava njegov lik i djelo na životu, jer besmrtni velikani žive vječno, sami od sebe...
Svakog dana Biserka ide svom sinu na grob, a obljetnica njegove pogibije uvijek je nabijena posebnim emocijama. Jutros je bila na Draženovu grobu prije 7.30 sati, gradonačelnik Milan Bandić, zajedno sa svojim suradnicima, kao i delegacija HKS-a, posjetili su Draženov tihi dom na Mirogoju i poklonili se košarkaškom virtuozu...
Sjećanja na Dražena ne blijede, kao što ne blijedi niti taj strašan trenutak kad je tog 7. lipnja 1993. čekala sina da je nazove. Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wrocławu...
Bilo je to 6. lipnja, dan prije. Dan poslije, hrvatska se reprezentacija iz Poljske vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom, njemačkom manekenkom Clarom Szalatzy koja je bila za upravljačem.
Priča se i kako se iznad mjesta pogibije Dražena, avion s reprezentativcima tresao, kao da je upao u neku oluju...
Nažalost, bila je to njegova zadnja vožnja. Telefon je zazvonio, Biserka je digla slušalicu i nakon toga joj se srušio svijet...
'Ta žena je to tako hladno rekla, tako netaktično, da je moj Dražen poginuo'
"Zazvonio je telefon, javila sam se, mislila sam da je on. Nažalost, nije bio... Iz Njemačke je zvala Makedonka koja je bila prevoditelj Nijemcima, a koja me na hrvatskom jeziku prvo pitala je li stan Petrović, a kad sam rekla da je, ona mi je rekla da je moj Dražen poginuo. Počela sam nekontrolirano plakati, slušalica mi je ispala iz ruke, mislila sam da sanjam, kako to nije istina. No, moram vam nešto iskreno reći. Ta žena tako je to hladno rekla, tako netaktično, da ne bih htjela nikome da tako nešto doživi, ne bih htjela nikome da izgubi dijete, nekoga bližnjeg. Evo, kad se tog sjetim, prođe me jeza", počela je svoju priču Biserka Petrović, koja nam se u razgovoru potpuno otvorila i rekla nam dosad neke neispričane detalje iz svog života bez Dražena...
"Znate što ću vam reći. Mnogi misle da ja guram lik i djelo Dražena. Ne guram ga ja, preko mene se to događa. Dražen je vječan. Taj muzej, to je mene održalo na životu, rad za Dražena. Ljudi sami traže da dođu. Nikoga nisam zvala 'daj dođi, napiši nešto, dođi u muzej'... Ljudi sami dolaze, a ja sam se uhvatila rada za njega i to me je održalo na životu. Poslije tragedije otišla sam doktoru Grudenu, koji još i danas radi. Na moje pitanje kako da nastavim živjeti, ovako mi je odgovorio: 'Ako ste rodili takvu dvojicu sinova, vi ćete se sami izboriti za svoj život. Samo radom. Vaša će bol biti ublažena. Toga sam se držala. Treba se znati nositi s boli", kaže.
Uvijek kad se sjeti tog trenutka kad je zazvonio telefon i kad je čula najgoru vijest, stegne je u prsima. Međutim, uspomena na Dražena drži je na životu i gura prema naprijed. U veljači ove godine klub Brooklyn Nets, klub koji se u Draženovo igračko doba New Jersey Nets, poklonio se liku i djelu najvećeg hrvatskog sportaša u povijesti. Netsi su također podijelili i 10 tisuća figurica s njegovim likom.
'Prave vrijednosti nikad se ne zaboravljaju'
"Dražen je u njihovu domu i tamo će ostati zauvijek. Prave vrijednosti, ako su prave, one mogu nekad malo završiti sa strane, zavisi od situacije, ali nikad se ne zaboravljaju. Vjerujte mi što ću vam sad reći, oni njega doživljavaju kao da on još uvijek igra tamo, kao da je u njihovu sastavu, u njihovoj momčadi. To je čudesno. Tu večer kao da sam cijelo vrijeme očekivala da će se on tamo pojaviti. Bilo je teško za izdržati, ali istodobno je bilo toliko ponosno. Ne mogu vam to opisati".
Odlaskom Dražena otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije ponovila. Dražen je bio jedan od onih koji se rijetko rađaju. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu, košarci za kojom je bio lud. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, bio je veliki radnik na parketu...
Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski Olimpijski odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausannei spomenik Draženu Petroviću...
"Kao što je to veliki Michael Jordan rekao, jedini igrač koji se njega nije bojao u igri je bio Dražen, a prvi je otvarao put svima iz Europe u NBA ligi. On nije došao pokazati sebe, već je došao prezentirati igru iz Europe. Kad nije igrao u Portlandu, na TV-u je rekao da najbolji iz Europe ravnopravno mogu igrati u NBA ligi. To je bio njegov cilj, to se sad vidi kad toliko europskih košarkaša, odnosno košarkaša izvan granica Amerike, igra u NBA-u. Vode glavnu riječ u svojim klubovima", istaknula je Biserka i onda nam rekla nešto zbog čega smo se doslovno naježili...
'Kad mi je teško, Dražen mi uđe u san'
"Još uvijek sanjam Dražena. Kad mi je teško, a svaki dan je težak, ali kad dođe neki dan koji je još teži, onda ga sanjam. Uđe mi u san, kako bi mi pomogao da mi bude lakše, onako, sa svojim smiješkom... I ja sutra izađem iz te situacije koja me muči. On je uvijek uz mene, on je uvijek uz sve nas. To je nevjerojatno. Sad ću vam nešto reći što ne mogu reći svakome. Tri mjeseca iza tragedije bila sam budna i vidjela na plafonu sobe u kojoj spavam njegovu i Isusovu glavu. Nasmijanog Dražena, onakvog kakav je uvijek on bio, od uha do uha. Mi smo toliko mali da ne možemo to protumačiti. Meni je od tada lakše", priča.
Godine su prošle. Kako ona pjesma kaže: "Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži. Dok nas s našeg kampanela i sad bude od Boga batude, svoju si dobrotu ostavija svima, nekoj novoj dici igru s Baldekina"...
Neka nova djeca pojavila su se na igralištima, na europskim parketima, a jedan od njih se posebno istaknuo i podsjetio na Dražena.
Njegovo ime je Luka Dončić, 19-godišnja slovenska košarkaška zvijezda koju sve više uspoređuju s Draženom, vjerojatno pick broj jedan na ovoljetnom NBA draftu... Nedavno je Biserka Petrović bila na Final Fouru Eurolige i Luka Dončić joj je darovao svoj dres za Draženov muzej...
'Luka Dončić me podsjeća na Dražena'
"S njegovom majkom Mirjam sam jako dobra. Imala sam na Final Fouru u Beogradu prigodu gledati ga na parketu. Da, podsjeća na Dražena u igri. Mlad je, ima odlučnost kad treba, u ključnim trenucima, ne boji se odgovornosti i rizika. Ima i onu prgavost u igri. Kad promaši, neće se povući. On ide naprijed, samo naprijed. Zbog svega navedenog me podsjeća na mog Dražena. Jasno, drugo je vrijeme, ali konture igre su slične. Vidjet ćemo kako će se njegova karijera razvijati, on je još mlad. Ali, najviše me Luka podsjeća na Dražena od svih košarkaša s ovih prostora. Jako je dobar dečko".
DONČIĆ DOKAZAO DA IZNIMNO CIJENI DRAŽENA: Slovensko čudo od djeteta nakon uspjeha karijere razveselilo divnom gestom
Biserka se osvrnula i na 33-godišnju futsal legendu Matiju Capara i 15-godišnjeg Oscara Kandtrku iz Futsal Dinama, koji su u noći s nedjelje na ponedjeljak poginuli u prometnoj nesreći nadomak Zagreba, vraćajući se s turnira u Šibeniku. Baš kao i na nedavno preminulu poznatu novinarku Nove TV Tatjanu Krajač...
"Nitko od nas nije zaštićen od ničega. U djeliću sekunde sve se promijeni. To vam je život. Nitko ne zna unaprijed što ga čeka. Tog trenutka kad se to dogodi, uvijek se mora naći izlaz. Onaj koji nije osjetio bol, on ne može znati niti cijeniti neke stvari. Gospođa Kata Šoljić je izgubila četvoricu sinova u ratu. Uvijek sam se pitala kako je ta žena izdržala i onda je završila u domu. Znate koja joj je bila posljednja želja? Da dođe na Tuđmanov i Draženov grob. Kad su mi to javili ja sam je pričekala samo da je pitam kako je to sve izdržala. Ona mi je rekla da je prihvatila sve što ju je snašlo, i da ju je to održalo na životu. Samo jednu mi je rečenicu rekla, a izgubila je četvoricu sinova", zaključila je Biserka Petrović.
