Tepaju ti da si 'novi Kukoč', gode li ti takve usporedbe? Sigurno da mi gode takve usporede, sigurno da je jako lijepo čuti o sebi da si kao Kukoč, ali ne želim sam sebi stvarati dodatni pritisak. Htio bih stati i u njihovu obranu, teško je Darija Šarića uspoređivati s takvim igračima kao što je Kukoč s tri NBA prstena i trofeja Eurolige. Treba dati počast i njemu, ne stavljati ga u istu rečenicu sa mnom.
Jesi gledao Tonijeve utakmice? Što ti se kod njega najviše sviđa? On je imao dimenziju više od svih ostalih igrača. Ne samo na svojoj, nego i na svim ostalim pozicijama. Vidio je nešto što drugi nisu mogli prepoznati. Košarkaškim riječima se to ne može opisati, to je kad vam kažu da imaš taj dar za biti vrhunski ili nemaš. Jordan i Pippen ne bi došli do svega što su osvojili da nisu imali Kukoča. Znao je Toni navući igrače i dati loptu Jordanu da lagano poentira. Bila je to velika generacija koja se teško može ponoviti u košarci, jer kako su igrali to je čudo. Priče koje sam čuo o njima... da je bilo krvi na treningu, da svaki trening je bio na rubu rata. Da sada stvaraju momčad od svih NBA zvijezda, ne bi imala toliki uspjeh kao tadašnji Chicago Bullsi, jer su oni bili odlično ukomponirani. Sada govorim kao neki trener, ali tako mi to izgleda.
Gdje sebe vidiš za deset godina? Teško je sada o tome razmišljati, očekujem najviše od sebe. Jednog dana sanjam biti dio NBA ili Eurolige, da se natječem s najboljima u košarci. To mi je san, ali do tada mi treba još jako puno krvi, znoja i rada. Volio bih igrati za klubove kao što su Real, Barcelona, Panathinaikos, Olympiacos, CSKA, klubove koji su u vrhu, skoro svake godine na Final fouru.
Možeš igrati sve pozicije od 'jedinice' do 'četvorke', koja ti najviše leži? Volio bih da sam ostao malo niži i igrao playa, ali pošto sam izrastao do 209 cm, teško da će neki trener povjeriti tu poziciju tako visokom igraču. Vidim se na 'trici', 'četvorci', ali volio bih biti jedinica. Imao bih i neke prednosti zbog visine, sigurno ne bih ganjao suparnika po cijelom terenu i igrao presing, nego bih ga malo pustio, pa bih se povukao. Pa neka preko moje ruke šutne...
Bio si apsolutno dominantan na Europskom prvenstvu za igrače do 20 godina, vodio si Hrvatsku do zlata, u finalu zabio 39 koševa! Jesi li vođa po prirodi? Ne mogu ja to reći, ali sigurno očekujem od sebe, a i ljudi očekuju da odlučujem zadnje lopte i da ih vodim na terenu. Ta mi uloga odgovora, volim to raditi. Volim voditi druge, učiniti suigrače sretnima na parketu, ali drugi moraju odlučiti jesam li ja vođa.
Jesi li imao osjećaj te superiornosti u odnosu na protivnike? U prvoj utakmici sam krenuo loše, bile su dvije, tri loše akcije. Osjećao sam se ugroženo, da neću moći ništa lako napraviti, ali kako je turnir odmicao, bilo je sve bolje. Dogodila se utakmica protiv Italije, odigrao sam malo slabije, udvajali su me, mislio sam da će me to poljuljati. Tu sam krenuo lošije, ali suigrači su izvukli stvar. Ja nisam rješavao situacije kad se lomila utakmica i onda sam u finalu osjećao da sve što napravim, da će biti dobro. Kad sam i falio tri, četiri trice zaredom... znao sam da ću petu zabiti, kao da sam šutirao 5-5, da se osjećam moćno.
Vidiš li jednog dana svoju generaciju na krovu Europe? Kao u ona stara vremena kad su naši košarkaši na terenu izgledali gotovo kao neki superjunaci. Mi smo 100 posto u košarci. Vidimo li se kao superjunaci? Vidimo, ne samo petorka nego kao cijela momčad. Mi se već međusobno 'rugamo' da nas svih 12 ide na Olimpijske igre u Rio 2016. godine. Vidi se da smo jaki, da smo dobri i kao ekipa. Kad smo pobijedili u četvrtfinalu, svi smo ušli u autobus i ljuljali ga lijevo-desno. Baš smo ekipa, bilo je i nesuglasica, pogotovo kad si dva, tri mjeseca skupa na pripremama. Ali rješavali smo sve to na sastanku i ako problemi ostanu iza četiri zida, ostane dobro. Neke momčadi mnogo toga prešute, pa sve to ispliva kod neuspjeha.
Koliko se sjećaš Dražena Petrovića? Gledao sam snimke onog legendarnog finala Šibenka – Bosna i još neke utakmice. Uopće ne znam koju riječ upotrijebiti za takvog sportaša. Bili smo u nekoj pizzeriji zabačenoj u Finskoj i kad je čovjek čuo da smo iz Hrvatske, prvo je rekao Dražen Petrović. On je uzor svim sportašima, ljudi bi se trebali u njemu pronalaziti.
Kako su te primili u seniorskoj reprezentaciji? Jako lijepo. Jako brzo sam i dobio priliku. U Osijeku sam debitirao protiv Mađarske, imao sam ogromnu tremu, ali nakon jednog zakucavanja sve sam zaboravio. Potpuno je prošla nakon par utakmica. Nemam riječi kako su me fantastično primili. Izbornik Repeša nije vrtio očima kao neki kad bih pogriješio, nego mi je pokazao i objasnio što moram ispraviti. Baš je bilo med i mlijeko.
Što ti je prvo rekao izbornik? Čestitao na uspjehu na EP-u i rekao da je ovo nova stranica. Da se moram odmah pripremiti u glavi i pružiti najbolje što mogu. Bila je super minutaža, krenuo sam s 12, a to je naraslo do nekih 20 minuta. To je velika čast i nagrada.
Tko ti je bio cimer?Damir Markota, a jednom i Roko Leni Ukić.
Najmlađi si, znači moraš nositi torbe? A, naravno, tako je kad si mlađi. I u Splitu sam najmlađi...
Što je presudilo da ovo ljeto potpišeš baš za Bilbao? Ne znam niti sam. Bilbao je jaka momčad, ali za mene bi se u njoj našlo nekih desetak minuta, a to nisam htio igrati i odlučio sam se za Split. Imat ću dosta minuta u NLB ligi, biti jedan od nositelja i spremiti se za španjolsku ligu, naviknuti na život da će mi biti teško. Konačno, imam neko zadovoljstvo da ne mogu više reći kriv mi je ovaj ili onaj, to je sve što sam tražio što se tiče igre. Da dobijem minutažu, da to mogu opravdati na parketu ili reći – pogriješio sam...
Cibona i Cedevita te nisu htjeli, rekli su da neće odgajati igrača i onda ga predati drugom klubu. Vrijeđa li te to? Oni imaju svoj put. Razumljivo za Cedevitu, igraju Euroligu, teško će razvijati mladog igrača koji će otići za godinu dana. I u Cibonu su dovedeni stranci koji će ganjati rezultat. Ne mogu zamjeriti ništa, a Split me prihvatio objeručke.
Što možeš reći o posljednje tri sezone u Zagrebu? Falilo mi je ono da i kad za*ebem dobijem novu priliku. Bilo je i mojih grešaka, igrao sam neke utakmice, ali nisam dobio priliku koju su obećavali. Moguće da sam bio i premlad, ali očekivao sam nakon dvije sezone posudbi priliku u velikoj momčadi. Zagreb je krenuo lošije u sezoni, morao se vaditi, dovedeni su i stranci...
Jesi li pomislio da možeš bolje od njih? Vidio sam da mogu bolje od njih reagirati na terenu.
Gdje bi bio danas da je išlo idealno u Trnskom? Bio bih iskusniji, sigurno i bolji igrač. Žao mi je jer je Zagreb trebao stvarati mladu momčad. Doveli su Hezonju, Mavru, Prostrana, Bubala, imali su Rikića, stvarala se velika momčad. Da se žrtvovao rezultat sezonu, dvije, bili bismo uz dva stranca daleko najbolja momčad u Hrvatskoj. Izgledalo je kao lijepa priča, ali što je tu je. Vjerujem da će biti bolje.
Kako pamtiš Tomislava Karamarka, čelnika HDZ-a i dopredsjednika KK Zagreb? Ne znam ga nešto posebno. Sve je bilo korektno, pričali smo, upoznali se...
Ostao si još jednu sezonu u Hrvatskoj i zbog škole. Čekaju te milijuni, mnogi bi na tvom mjestu zaboravili na školu. Kakav si učenik? U srednjoj sam prvi razred prošao s pet, onda kasnije s četiri. Ajmo reć da sam dobar u školi. Ne mogu kazati da sam nešto ekstra pametan, nisam bio puno od učenja. Uvijek sam bio radije na ulici, s prijateljima, da idemo vamo-tamo. Uvijek je bila neka strka. Kad bih učio, bilo bi to pola sata, nekih 45 minuta... Idem u Privatnu turističku školu u Zagrebu, izašli su mi u susret, da mogu doći odgovarati i pisati testove kad stignem. Školu moram završiti.
Koje su ti mane? Mislim da nitko nije o meni rekao da sam zločest ili pokvaren. A mana... Palim se odmah na svaku zezanciju. Neozbiljne stvari shvatim preozbiljno, odmah na svaku šalu krenem s pričom da to nije istina... Ne prihvatim odmah zezanje. Glavni u društvu? A volim počastiti prijatelje...
Koliko ti je novac bitan u životu? Ma nije mi imperativ. Evo imam 140 kuna u džepu. Nikad nisam odjednom imao više od 1.000 kn u džepu. Jedino ako dobijem premiju ili dnevnice, pa se onda skupi kroz par dana možda tisuća. Nikad nisam toliko novca i skidao s bankomata. Sigurno je da platim piće prijateljima, ali što me posebno veseli kod njih, iako ne rade, tek su srednjoškolci, i oni sami počaste.
Kakvu glazbu slušaš? Ideš li na koncerte, slušaš li narodnjake? I nisam baš išao nešto na koncerte, a sve mogu slušati. Mogu poslušati i narodnjake, ali nije da se ubijam u tom. Sat vremena ih mogu izdržati, a kasnije mi ide na živce. U obitelji je glavni sport, nije da se priča o glazbi.
Djevojke? Imam curu, u Zagrebu je. Upoznali smo se ovoga ljeta, tri mjeseca smo u vezi. Jako nam je lijepo, samo mi je žao što sam ja u Splitu. Miran sam tip, imao sam koje dvije, tri veze dosad. I nemojte zaboraviti, spomenite joj ime, zove se Karla.
I za kraj – odakle ona frizura na EP-u, cijela momčad s irokezom? Ma bili smo na pripremama u Sv. Martinu. Svima je bila neka fora zum-zum, imali smo neku bazu... Svi smo se nešto zezali zum-zum i tako smo s irokezom došli do zlata.
