Možda smo mogli doći do te bronce, ali mislim da su ove tri reprezentacije ipak jače od naše i da su zasluženo osvojile odličja. Dobro je što se hrvatska košarka vratila na sportsku scenu, ljudi su vidjeli da još uvijek možemo igrati dobru košarku i sada samo treba izvući najbolje zaključke da bismo napravili pomake u stručnom smislu. Naša reprezentacija mora biti i efikasnija, i brža, i modernija, što je zadaća trenera i stručnog stožera, ali najvažnije je da smo izborili nastup na Svjetskom prvenstvu i tu bih ponovio riječi izbornika Jasmina Repeša:
"Prioritet je da imamo kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima." A to u posljednjih dvadesetak godina nije bio slučaj, imali smo užasno puno podbačaja.
Problem je što se kod nas jako teško detektira odgovornost za bilo što. To je ogroman hendikep i zbog svega toga možda i najmanje napredujemo. Druga stvar, problem je opća situacija u košarci i u sportu. Bez novca i bez pametnih i dobrih zakona o financiranju sporta, teško je govoriti o nekom sustavu koji će dobro funkcionirati. Uza sve to, koliko god da smo u teškoj situaciji, toliko još i sami pridonosimo tome neorganiziranošću i, zapravo, totalnim kaosom u radu najviših košarkaških tijela.
To je doslovce tako. Ne smijemo više dopustiti da naši mladi talenti propadaju ili stagniraju. Kad ti vidiš da je taj Dario Šarić dijete, da nije još napunio ni 20 godina, a da je igrao bez ikakvih kompleksa, s punim samopouzdanjem, s puno srca, pa to je čudo! Imao je izvrsnih trenutaka i zaista možemo zaključiti da smo dobili puno ovim prvenstvom.
//www.youtube.com/embed/soM0-ZmEyWU
Općenito, nakon ovog natjecanja možemo mirne duše reći da smo stvorili jednu vrijednost za koju se možemo uhvatiti i krenuti dalje. Dobili smo nekoliko igrača oko kojih se može stvarati budućnost hrvatske košarke. Tu mislim na Šarića, ali i na Bogdanovića, Žorića, Rudeža, Tomića, koji može dati više. Dakle, bez obzira na sve probleme, ova je reprezentacija ipak stvorila neki imidž, imamo težinu i kvalitetu u Europi. Naravno, zajedno s trenerima, s Repešom koji je glavni nositelj svega.
Mislim da bi sada trebalo stvoriti poseban program za dodavanje naših najboljih mladih igrača ovoj reprezentaciji, ne treba zaboraviti da imamo još nekoliko velikih talenata koji bi mogli biti nadogradnja ovoj momčadi. Nama nedostaje jedan centar razarač, netko tko je jak, moćan, eksplozivan, koji ima tu jednu masu, to nam fali. Čuda bismo radili da ga imamo. Treba ga što prije pronaći, siguran sam da Repeša misli slično.
Na kraju, čini mi se da smo položili test jako dobrim uspjehom. I iako kao emotivna nacija živimo za medalje, pa često nismo zadovoljni ni srebrom ni broncom, mislim da bismo sada trebali biti itekako zadovoljni.
