Minnesota Timberwolvesi posljednji su put igrali playoff NBA lige u sezoni 2017./2018. godine, dok je suša do te sezone trajala sve od 2004. godine. Svi znaju tko je tada vladao u hladnoj Minnesoti, legendarni Kevin Garnett, igrač zbog kojeg su Wolvesi bili relevantna momčad, ekipa za koju se navijalo i klub protiv kojeg nitko nije volio igrati.
Prije četiri godine do playoff košarke vodio ih je Jimmy Butler uz mlade nade Andrewa Wigginsa i Karla-Anthonyja Townsa. Temperamentni Jimmy nije dugo izdržao, nakon samo jedne sezone napustio je Wolvese zbog sukoba, praktički sa svima, a ponajviše s mladim igračima za koje je tvrdio "da im fali profesionalizma", odnosno da ne treniraju dovoljno. Jimmy je poznat kao veliki radnik i očito ga je smetao manjak motivacije kod mladih Vukova.
Koju godinu prije Butlera, u Minnesoti je vladao Kevin Love, koji se tamo profilirao u ponajboljeg krilnog centra, upisivao je fantastične brojke, ali svoju momčad nikako nije mogao dovući do playoffa. Jimmy je to uspio, ali je ubrzo otišao i ukazao na sve probleme franšize, koja je, budimo realni, izgledala poprilično disfunkcionalno i činilo se kako se iz tog ponora neće izvući ni na krilima generacijskog talenta, Townsa.
Težak početak u Hollywoodu
Prije dvije godine draftirali su Anthonyja Edwardsa, za kojeg se vidjelo da ima talent da jednog dana bude ponajbolji scorer u NBA ligi, no ta je priča već bila viđena u Minnesoti. Da, pričamo o Wigginsu, koji je bio označen kao "novi Kobe Bryant", ali nikada nije ispunio puni potencijal. Od njega su dignuli ruke te su ga iste godine razmijenili u Golden State Warriorse, a zauzvrat su dobili Jacoba Evansa, Omarija Spellmana i, ono najbitnije, D'angela Russella.
Bio je to drugi trade u samo sedam mjeseci u kojem se našao D'Angelo Russell te njegov već četvrti klub u pet godina dugoj karijeri playmakera iz Louisville, Kentuckyja. Russell je na draftu 2015. godine označen kao jedan od najvećih talenata nakon sjajne sezone na Ohio State Sveučilištu, a u tom se trenutku činilo kao da je njegova karijera krenula potpuno u provaliju. Stigao je u disfunkcionalne Wolvese i činilo se kako neće naći svoje svjetlo u NBA ligi. Ali takva je bila njegova cijela karijera, puna uspona i padova, sjajnih, ali i poprilično bedastih poteza.
D'Angelo je na Sveučilištu u Ohiju bio prvo ime momčadi, a u svojoj prvoj i jedinoj sezoni, za Buckeyese je postizao 19.3 poena, hvatao 5.7 skokova i dijelio pet asistencija. Imao je i vrlo dobre postotke šuta iz igre i iza linije za tri poena, a isticao se i s briljantnim dodavanjima. Njegova sposobnost da igra obje pozicije braniča na terenu tada je izgledala dobro, iako u NBA ligi često takvi tweeneri ne prolaze dobro. (Barem ne tada, sada kada je positionless košarka uzela svojeg maha u više,manje svim momčadima, to može biti samo plus) Uz sebe je imao iskusnog beka, Shannona Scotta, koji je tada igrao svoju četvrtu sezonu na Sveučilištu. Scott nije bio izvanserijski talent, ali je bio najiskusniji na terenu, razumio je i znao sve akcije te je bio iznimno važan u kreiranju za D'Angela. Zapravo je on pokazao da Russell ne mora nužno imati loptu u ruci kako bi bio opasan, iako je s njom ipak najopasniji.
Na draftu 2015. godine Russella su uzeli Los Angeles Lakersi s drugim izborom te je trebao biti zalog za budućnost momčadi. Izbor je imao smisla, pogotovo kada uzmemo u obzir da je u Russellovoj prvoj sezoni, Kobe Bryant igrao svoju posljednju u karijeri. Russell je u svojoj prvoj sezoni pokazivao bljeskove, bilježio je 13.2 poena, 3.4 skokova i 3.3 asistencije, ali dvije stvari posebno su ga obilježile. Obrambeno je bio očajan, usprkos tome što ima velik raspon ruku, ali su se u Lakersima nadali kako će se to popraviti. Druga stvar koja ga je napravila "najomraženijim čovjekom u LA-u" (kako je pisao New York Post) bio je trenutak kada je snimio svog suigrača Nicka Younga kako otvoreno priča o varanju svoje tadašnje djevojke Iggy Azaleje. Snimka je procurila u javnost, a zbog tog čina Russella su osudili navijači i što je najgore, suigrači.
Razmjena, ozljeda, pa All-Star
U Lakersima je odradio još jednu sezonu, podigao je svoje brojke, ali to nije bilo ništa spektakularno. Potom je uslijedio trade u Brooklyn Netse. Tadašnji GM Lakersa, legendarni Magic Johnson, istaknuo je kako mu treba vođa na terenu, što Russell za njega to nije bio te ga je spakirao u Netse za Brooka Lopeza i prava na Kylea Kuzmu. U svojem debiju u 'Velikoj Jabuci', Russell je ubacio 30 poena uz pet asistencija te je krenuo vrlo dobro u sezonu, a potom je uslijedio još jedan pad. Ozljeda lijevog koljena koja ga je udaljila s terena na više od dva mjeseca. Po povratku je ulazio s klupe te je na kraju sezone odradio svega 48 utakmica. U prosjeku je postizao 15.5 poena, hvatao 3.9 skokova i dijelio 5.2 asistencije, prosjeci koji nisu bili puno bolji od njegove posljednje sezone u Lakersima.
Onda je uslijedila sezona 2018./2019., sezona u kojoj je Russell, po mnogima, igrao svoju najbolju košarku. Napokon je bio zdrav, imao je trenera (Kenny Atkinson) koji je shvatio kako ga najbolje koristiti, ali je imao i suigrače koji su se sjajno uklapali u kombinaciji s Russellom. Atkinson je shvatio: Daj Russellu loptu u ruke i neka vodi i što više vrti pick 'n' roll. Bila je to momčad kojoj su mnogi prognozirali samo dno istočne konferencije, ali momčad u kojoj je bilo nekoliko zanimljivih mladih imena: Caris LeVert, Spencer Dinwiddie, Jarrett Allen…
U LeVertu i Dinwiddieju imao je suigrače koji su mogli preuzeti ulogu kreiranja pa je Russell postao opasniji iz spot-up situacija. Atkinson je često preferirao Dinwiddieja u završnicama utakmica jer je zamjerao Russellu što ne završava akcije na obruču nego se oslanja na svoj šut, a ulogu je tu igrala i katastrofalna obrana mladića iz Kentuckyja. Ipak, svojim je fantastičnim predstavama Russell uvjerio Atkinsona da mu povjeri ključeve ekipe, što je bio pun pogodak. Russell je bio fantastičan u clutch situacijama, bio je najbolji strijelac i asistent ekipe te je pritom zaradio i svoj prvi poziv na All-Star utakmicu. (Doduše kao zamjena za Victora Oladipa, ali All-Star nastup je All-Star nastup, kakvi god uvjeti bili). Netsi su iznenadili cijeli NBA svijet i završili sezonu kao šesti na Istoku.
Philadelphia ih je izbacila s 4-1 u prvoj rundi playoffa, ali situacija u Netsima izgledala je sjajno: Mlada momčad koja je pokazala da može, a uz koju zvijezdu očekivali su se još bolji rezultati. No, za Russella je uslijedio novi šok, novi pad i druga razmjena u svega četiri godine koliko je proveo u NBA ligi.
Topli San Francisco i hladna Minnesota
Mnogi su mislili kako će Russell potpisati višegodišnji ugovor s Brooklynom, no Netsi su iskoristili priliku da dovedu Kevina Duranta i tko bi ih zbog toga krivio. Ako možete dovesti jednog od najboljih igrača u povijesti košarke, zašto to ne bi i napravili. Russell je u sign-and-tradeu poslan u Golden State Warriorse, a u drugom smjeru otišao je Durant. Čime je taj trade obavljen, mediji i navijači počeli su pisati o novoj razmjeni Russella, za kojeg su mnogi smatrali da nije dobar fit u Warriorsima. Da stvar bude lošija za Russella, ozlijedio se Steph Curry, a od ranije nije bilo Klaya Thompsona te se on ponovno našao u momčadi kojoj se nisu predviđale velike stvari. Ipak, u sustavu Stevea Kerra Russell je zablistao. Naravno, veliku ulogu igrala je i njegova pozicija u momčadi, odnosno činjenica da je bio najbolji igrač ekipe u kojoj je i Draymond Green odigrao svega 43 utakmice te sezone. U Warriorsima je pokazao svu svoju raskoš kao glavni kreator, ali i kao spot-up šuter te je u 33 utakmice za momčad iz San Francisca u prosjeku ubacivao 23.6 poena, hvatao 3.7 skokova i dijelio 6.2 asistencije.
A onda je uslijedila, pogodili ste, razmjena igrača. Ona razmjena koje smo se prisjetili na početku teksta. Kraj sezone 2019./2020. bila je za zaborav: Towns je bio ozlijeđen, Russell je odigrao svega 12 utakmica u dresu Wolvesa i stvari u Minnesoti nisu izgledale dobro. Ipak, Wolvesi su zahvaljujući očajnoj sezoni zaradili prvi izbor na draftu te je u momčad došao karizmatični Anthony Edwards. U sezoni 2020./2021. Wolvesi su se ponovno mučili s ozljedama, Towns je odigrao 50, a Russell 42 utakmice te nismo imali priliku vidjeti kemiju između, inače, dva velika prijatelja.
U ovu sezonu Minnesota je ušla s novim trenerom, Chrisom Finchom, koji je bio 12. promjena na klupi u posljednjih 17 godina franšize. U Minnesotu je stigao u veljači 2021. godine te mu je ovo bila prva, puna sezona na klupi Wolvesa. Malo tko je mislio da će Finch toliko utjecati na Wolvese, ali on je sve uvjerio o kakvom se talentiranom strategu radi. Unaprijedio je napad Wolvesa koji igraju lijepu, brzu i atraktivnu košarku, a pritom je jasno rasporedio uloge trojice najboljih igrača.
Towns i Edwards prvi su potrošači i glavni izvor poena za momčad, dok je Russell objeručke prihvatio ulogu glavnog kreatora te bilježi najviše asistencija u karijeri, 7.1 po utakmici. Uvijek je bio iznimno talentirani dodavač, ali ove sezone taj je segment igre podigao na novu razinu. U trenutku kada je pisan ovaj tekst, Russell je imao 13 utakmica u kojima je upisao više od deset asistencija, a Wolvesi su u tim susretima upisali osam pobjeda.
Ipak, postoci šuta ozbiljno su mu se srozali, postepeno ih je podigao kroz sezonu, ali je i dalje poprilično ispodprosječan. No, za Russell napad nikada nije bio problem. I dalje će vrlo rado potegnuti kada Towns i Edwards "zaštekaju", a u nekoliko je utakmica pokazao da i dalje ima "led u žilama" kada su u pitanju posljednji trenuci susreta, odnosno da je i dalje igrač za clutch. Finch je ipak najviše utjecao na Russellov najgori dio igre - obranu. Osim vrlo dobrog sistema, veliku ulogu u obrani Wolvesa igraju fenomenalni Jarred Vanderbilt, savršeni glue-guy i sjajni defenzivac novopridošli Patrick Beverley, čovjek koji je u NBA-u poznat gotovo isključivo po obrani. I sam Russell je istaknuo da je dolazak Beverleyja u svlačionicu Wolvesa promijenio mentalitet ekipe.
Vođa čopora
Wolvesi igraju nevjerojatan presing u obrani, Edwards, Vanderbilt i Beverley pokazuju sjajnu on-ball obranu, dok su i Towns i Russell napokon postali 'iskoristljivi' u obrani. Finch i njegovi suradnici otkrili su kako koristiti Townsa u obrani, dok je D'Angelo dobio potpuno novu, prilično neobičnu ulogu u obrani.
Russell je najčešće zadužen za najlošijeg napadača protivničke momčadi te ima poprilično slobodnu ulogu u obrani Wolvesa. Zatvara prostor protivničkim igračima, bilo da je riječ o dodavanjima, ulascima pod koš ili bilo čemu drugom. Napokon ima bitnu ulogu u obrani, a vrlo često djeluje kao pravi vođa, vođa kakvog Magic Johnson nije vidio u njemu. Prilično popularni YouTube kanal, Thinking Basketball, objavio je video u kojoj objašnjavaju D'Angelovu "Draymond Green" ulogu u Wolvesima. Na prvu, uspoređivati njih dvojicu kada je u pitanju obrana izgleda kao teška zafrkancija, no onima koji su ove sezone pogledali Wolvese i Russella, ta usporedba ima smisla.
Russell sjajno komunicira sa suigračima te osim što on zatvara koridore protivničkim igračima, jasno ukazuje na propuste u obrani. Dosta dobro čita igru i sljedeći potez protivnika, čime uvelike pomaže u obrani Minnesote. Postao je general Wolvesa na parketu, ono što je Draymond u za Warriorse. D'Angelo je u ovoj sezoni pokazao veliki napredak u segmentu koji su mu najviše zamjerali, obranu, a pritom je žrtvovao napad i pokazao da izrasta u pravog lidera na terenu. Wolvesi su s njim i Townsom na terenu za vrijeme "vladavine" Fincha na omjeru od 47 pobjeda i 30 poraza.
Dojma smo da se u Minnesoti napokon slaže nešto ozbiljno, a veliku ulogu u tome ima upravo D'Lo, koji je kroz svoju karijeru često bio osporavan. Čini se da su ga sve situacije u kojima se našao učinili boljim igračem, a budimo realni, tek mu je 26 godina. Dodajte tome Townsa koji je godinu stariji i Edwardsa koji ima svega 20 godina, budućnost u Minnesoti napokon izgleda dobro. Zahvaljujući mnogima, Chrisu Finchu uvelike, ali i Russellu koji je postao pravi vođa već godinama otpisanih Vukova. Možda je i tu neka poveznica između D'Loa i Vukova iz Minnesote koji polako, ali sigurno koračaju prema novom playoffu i nekoj boljoj budućnosti.
