Zašto je baš Dražen Petrović tog kobnog 7. lipnja 1993. godine morao putovati iz Njemačke u Zagreb i to baš automobilom, a ne avionom? Ostat će to vječno pitanje ljubitelja košarke koji ni nakon točno 20 godina ne mogu suspregnuti suze zbog gubitka jednog od najvećih sportaša u povijesti Hrvatske.
Hrvatska košarkaška reprezentacija tog je dana iz Poljske, gdje je igrala kvalifikacijski susret za Europsko prvenstvo, doputovala u Frankfurt odakle je trebala nastaviti put za Zagreb. Umjesto da s ostatkom momčadi sjedne na zrakoplov, Petrović je, nošen čežnjom da vidi svoju ljubav, odlučio putovati automobilom.
Toga kišnog predvečerja oko 17.20 sati na autocesti kod Ingolstadta crveni se golf kojim je upravljala tadašnja Draženova djevojka Klara Szalanty, današnja supruga direktora njemačke nogometne reprezentacije i bivšeg reprezentativca Olivera Bierhoffa, zabio u kamion koji je izletio sa suprotne trake, probio zaštitne ograde i prepriječio se preko gotovo cijele širine ceste.
Prema policijskom izvješću, vozač kamiona izašao je iz vozila i signalizirao vozačima nadolazećih vozila da uspore trčeći im ususret. No, za crveni je golf bilo prekasno. Klara je pokušala skretanjem izbjeći neizbježno, čime je Dražena na suvozačkoj strani automobila izložila udarcu koji će uslijediti. Dražen, koji je nevezan spavao, izletio je kroz prednje staklo, te je glavom udario u cisternu poginuvši na licu mjesta.
Dražen Petrović je rođen u Šibeniku 22. listopada 1964. godine. Već je od malih nogu pokazivao svoj veliki košarkaški talent, a već s 15 godina zaigrao je za Šibenik. Za mnoge je bio poseban, o njemu se pričalo kao velikom sportskom fanatiku koji se nije odvajao od lopte, a često je ostajao i nakon treninga kako bi unaprijedio svoju igru.
Prelazak u Cibonu bio je pun pogodak. S Vukovima je osvojio dva naslova prvaka Europe i dva puta bio proglašavan najboljim igračem Europe. Uslijedio je odlazak u španjolski Real gdje je Draženova karijera nastavila uzlaznom putanjom. Vrlo brzo je u Madridu stekao božanstveni status, posebice kod publike. 1990. godine odlazi u NBA, u Portland Trail Blazers gdje je nažalost cijelu sezonu uglavnom prosjedio na klupi. Ipak, prelazak u New Jersey Netse pokazao je kako stoje stvari. Petrović je postao najbolji šuter svoje momčadi, a Amerikanci su ga proglasili najboljim Europljaninom koji je dotad kročio na NBA parkete.
Također, Dražen je veliku slavu stekao i igrajući za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske. Najveći uspjesi bile su zlatne medalje na Europskom prvenstvu 1989. i Svjetskom prvenstvu 1990. s bivšom državom, te srebrna medalja s Hrvatskom na Olimpijskim igrama 1992. godine.
Nakon njegove smrti čelnici New Jersey Netsa odlučili su umiroviti Draženovu trojku.
"Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu. Nikad ga nećemo zaboraviti", rekao je Chuck Daly, njegov tadašnji trener u Netsima.
Mnogi će u sjećanje na nikada prežaljenog velikana hrvatskog sporta otići na njegov grob, ispred spomenika i njegov muzej te mu tako odati počast za sve trenutke veselja i inspiracije koje nam je podario.
Dražene, počivaj u miru i hvala ti za sve!
'U čast našeg Dražena navijačka grupa Bad Blue Boys u petak 07. lipnja, na dvadesetu obljetnicu njegovog neprežaljenog odlaska, organizira okupljanje ispred Cibonine dvorane koja nosi Njegovo ime, u 15:30 kod stepenica gdje se nalazi Draženov spomenik. Obavezno ponesite plave lampione koje ćemo zapaliti za Dražena, a tko želi može kod spomenika ostaviti zastavu, šal ili neko drugo obilježje.
U 16:00 organizirano ćemo posjetiti Memorijalni centar Dražen Petrović, a po završetku ćemo organizirano krenuti prema našem Maksimiru na nogometnu utakmicu Hrvatska-Škotska', najavili su navijači.
