"To su gladijatori i obični ljudi to ne mogu shvatiti. Ljudi koji su u čistom boksu nemaju hrabrost ući u bare knuckle jer to graniči sa sportom i ludošću. Nemaju svi taj ‘brave heart’, hrabro srce, tući se golim šakama u kojem svaki udarac može biti opasan, završiti tehničkim ili klasičnim knockoutom. Ali naš Marko je u životnoj formi i, ako bude koncentriran, ne bi trebao ići dalje od druge runde i doći do pobjede, toliko je spreman", govori nam to Ivica Ivić (40), trener Marka Martinjaka (32), aktualnog svjetskog prvaka u boksu bez rukavica.
Martinjak uskoro napada još jednu svjetsku titulu i to u sestrinskoj BYB Extreme organizaciji, u Dubaiju će 18. ožujka boksati protiv Jarome Hatcha. Ovaj hrvatski veteran i najuspješniji domaći borac u ovom sportu, vratio se u ring nakon nekoliko godina pauze.
Za njega poraz nije opcija, mjesecima se priprema, a upravo je iza njega serija sparinga s aktualnim britanskim prvakom u boksu bez rukavica u lakoj kategoriji James Connellyjem koji je gostovao u Zagrebu i trenirao s Martinjakom.
"Marko je jako dobar, jedan od tvrdih frajera. Vratio se u sport, on je ime u BKB-u (boks bez rukavica) i jedan od onih ‘starih’ koji su sve počeli. On je iz divizije opasnih boraca, zato sam došao u Zagreb, htio sam nešto opasno, ali i da sam izađem iz svoje zone ugode, da nešto naučim", rekao nam je Connelly koji je nekoliko dana u Zagrebu imao i po dva sparing treninga s Martinjakom.
Za Connellyja će Ivić reći da je "tvrda kvrga", također veteran ovog sporta koji je gostovanje u Zagrebu iskoristio i za vlastite pripreme. Naime, i Connelly 26. ožujka u Londonu napada svjetsku titulu BKB prvaka u lakoj kategoriji.
Dovoljno dobra klasa za Marka i njegove pripreme za osvajanje svjetskog pojasa u BYB organizaciji.
"U Dubaiju boksam protiv Jarome Hatcha, MMA veterana s oko 40 profesionalnih mečeva i dva meča u bare knuckleu. No to su bili protivnici niže kvalitete, s jačim bi protivnicima gubio. Mislim da Hatch nije moj kalibar, da nema boksačke sposobnosti kao ja. On ima surovu snagu, ja se oslanjam na boksački arsenal udaraca, tehniku i kretanje. Idem po pobjedu", samouvjeren je Martinjak.
Za sebe će reći da ima lepršave udarce, staru tehniku ‘jugoslavenskog’ boksa zbog kojeg ne prima puno udaraca.
Nedavno je ponovno počeo trenirati uz Ivića koji ga se sjeća kao "hiperaktivnog dječaka iz Dubrave kojeg je socijalna služba poslala na treninge da se ispuše".
Sada o njemu ima veliki respekt, prije svega zbog predanosti u treniranju.
"Na treninge u 8 ujutro dolazim 20 minuta ranije, on je stigao pet minuta prije mene. I to iz Dubrave u Špansko. Svaki radni dan ima dva treninga i za to dnevno putuje po tri sata. Samo srijedom i subotom imamo po jedan trening. Nikad ne kasni, on je profesionalac i samo takvi mogu uspjeti u borilačkom sportu. Stvoren je za bare knuckle", kaže Ivić.
To će reći i sam Martinjak: "Svi moji izleti u boks, kickboks i MMA vodili su prema BKB-u, da bih bio među najboljim borcima ikad. KBK je moja sudbina i ja to tako volim gledati, možda i s neke romantične strane".
On svoj žar i strast prema ovom sportu ne skriva, nije mu teško potegnuti i zagrebačkim ZET-om na trening s jednog kraja grada na drugi. Odricanje je to, upornost, tvrdoglavost ili jednostavno predanost.
Trener Ivić (lijevo) za Martinjaka će reći da je profesionalac, koji na treninge dođe i 25 minuta ranije s drugo kraja Zagreba
Svojom energijom podignut će pola dvorane i ljude oko sebe u klubu Armus gdje trenira kod Ivića. Motivirat će i sasvim običnog rekreativce pored sebe, ali svojim stavom pomaknut će granice i ostalih boraca u dvorani. Martinjak jednostavno ima energiju dostojnu prvaka svijeta.
Boks sa šakama relativno je mladi sport, stigao je iz sjene i, kako kaže Martinjak, iz ilegalnog boksanja po štalama. No sad je legitiman sport i u njega se više ne ulazi bez ozbiljnih treninga s profesionalcima. Boks sa šakama, boks bez rukavica ili jednostavno bare knuckle (BKB), sada je najbrže rastući sport, govori Martinjak, čak brže rastući od MMA u svoje vrijeme.
"Kad sam prvi put ušao u BKB nisam znao o čemu se radi, mislio sam da će to biti tipičan boks, pa sam izgubio prvi meč od Michaela Ferryja koji je bio 17 kilograma teži od mene, gurao me, izgubio sam s prekidom. No otada sam nanizao sedam pobjeda s prekidima”, kaže Martinjak.
James Connelly objasnio je razliku udaraca u običnom boksu i u bare knuckleu.
"Boksam od svoje desete godine i, iskreno, gori je udarac s rukavicom. Udarac šakom napravit će više štete, ali BKB je sigurniji od boksa jer nakon udarca rukavicom ne vidiš štetu koja je nastala. S golom šakom vidiš štetu na protivniku i borba se zaustavlja. Iskreno, udarac rukavicom meni je gori", govori nam Connelly.
Nastavlja i da u klasičnom boksu ima više udaraca, površina rukavice je veća nego šake i to protivnik itekako osjeti. "Ako izbjegneš ruku, u redu si. Od velike rukavice ne možeš baš pobjeći", smije se Connelly.
Marko se slaže. "Valjda me adrenalin toliko tuče pa ne osjećam toliko udarce u BKB-u. Ali kad me James udari rukavicom, osjetim svaki njegov udarac, klepi on pošteno! Dobro, udarim i ja njega...”, smije se Martinjak i otkriva gušte spariranja s britanskim prvakom.
Dodaje, rukavica nije napravljena da štiti borca, nego šaku i potvrđuje da je gore kad ‘klepi’ rukavica.
No trener Ivić, koji i sam iza sebe ima 300-tinjak mečeva te je nositelj nacionalnih, europskih i svjetskih titula u kickboksingu, dodaje da u BKB-u samo jedan udarac može biti presudan.
"Ako se dobije udarac u glavu, ona puca, mogu se izbiti zubi, izgubiti se može i oko. Jako je to opasan sport. Ipak, ljudi imaju predrasude i zapravo su drugi sportovi bez udaraca opasniji od boksa. Sjetimo se Janice i Ivice Kostelić i njihovih ozljeda, operacija..., a skijanje nema veze s udarcima! Mi se u borilačkim sportovima tučemo, ali nije toliko opasno jer ljudi idu spremni", govori Ivić.
Ipak, ponavlja, borci BKB-a za njega su posebni gladijatori.
No ono što Martinjaka i Connellyja povezuje je i snaga okrenuti se profesionalnom sportu, obojica iza sebe imaju teške priče, donosili su loše odluke, odslužili kazne i vratili svoj dug društvu, a onda se resetirali, vratili na početne postavke i okrenuli se onome što vole. Martinjak kaže da je glumio ‘mangupa’, a sada da se vodi riječima Leonarda Pijetraja da, ako se uspije snaći u četiri konopa, da će se snaći u svemu u životu.
"Unutra si sam, OK što je trener s tobom, s trenerom Ivicom sam svaki dan po 5-6 sati, čujemo se i porukama, zovemo, ali kad uđem u ring, ja dobivam udarce, proživljavam traume. Ako se snađeš i dođeš do toga da pobijediš, to je posao. Gle, pobijedio si čovjeka koji je došao s namjerom da ti nanese tešku tjelesnu ozljedu! To je BKB realno, svaki dobar udarac znači otvorene rane lica, ispadanje zuba, ljudi su natečeni - to je show! I zato opet - tko se snađe u četiri konopa, snaći će se u bilo kojoj situaciji u životu", govori Martinjak.
Njega u Dubaiju doslovno čeka show, dvorana koja prima i tisuće ljudi, spektakl u kojem nema mjestu za "malo" ili "na pola".
Ni aktualni britanski BKB prvak ne skriva tešku prošlost, kaže životna je to škola koju ne bi ponovio.
Iskren je: "Bio sam u zatvoru, dobio sam 6 godina zbog pljačke, odslužio sam tri godine. Rekao sam ‘dosta’, da to više nikad ne želim iskusiti, to je bilo traćenje života. Kad sam izašao iz zatvora, našao sam posao, odlučio sam da više ne želim imati posla s policijom, odlučio sam kloniti se nevolja. Sada u Birminghamu imam svoju dvoranu, obožavam boks i profesionalac sam. Od zločestog dečka (bad guyja) postao sam dobar dečko (good guy)".
Često ljudi kažu da "nikad ne staje", pitaju spava li ikad, on uvijek odgovara: "Ne želim stati, gubio sam vrijeme dok sam bio mlađi i sad do nadoknađujem. To je razlog".
Svoje putove od ‘bad’ prema ‘good’ prošli su i Martinjak i Connelly, a proteklih dana u dvorani Armus kluba u Zagrebu pokazali su i snagu dostojnu svjetskih titula. Sparirali su i s borcima Nikolom Josipovićem, višestrukim državnim prvakom u kickboxingu, juniorskom nadom Markom Mlinarićem i drugima.
I dok Marku na trening nije teško putovati ZET-om s drugog kraja Zagreba, Connelly je na društvenim mrežama podijelio što znači biti predan sportu.
Napisao je: "Kad sam spavao u dvorani, bilo je noću j..eno hladno pa sam oslonio strunjaču na zid i napravio šator te (stavio op.a) plinski plamenik na jednom kraju da se ugrijem. Srećom, nikad nisam umro od plinova, ali sam se nekoliko puta probudio s ogromnom strunjačom na sebi.
Mediji tjeraju borce da žele bogatstvo prije nego posao bude gotov. Žele kuću, lijep auto, Rolex na ruci, najbolji pribor za trening. Dopustite mi da vam dam najveći savjet za budućeg borca: 'Ako dobiješ posao s punim radnim vremenom, teško je trenirati i boriti se kao profesionalac. Zato se potrudi, nabavi usrani auto koji je jeftin, živi u gostinjskoj sobi svojih roditelja, prijatelja. Izbjegavajte dug kao kugu, ne družite se s propalicama, naučite živjeti s vrlo malo novca, smanjite troškove, očistite prostirke za besplatnu članarinu u teretani, budi švorc sada i živi kao kralj kasnije'".
