Otvaraju se vrata, silaziš niz stepenice, ulaziš u dugačak hodnik u podzemlju najčešće stare, zapuštene zgrade. Hodaš hodnikom, u daljini sve se jače čuje navijanje mnoštva. Ulaziš u veliki prostor nalik starom, trošnom hangaru, mnoštvo ljudi navija, a u sredini publike dvojica se tuku do iznemoglosti. Ovo je najčešća scena u filmovima o borbama, često upravo o bare knuckle boksu.
Izraz "bare knuckle" označava boks golim rukama, bez rukavica. Bare knuckle je originalan oblik boksa usko povezan s drevnim borilačkim sportovima, a razlikuje se od ulične borbe po tome što je borba između dvoje ljudi uređena pravilima. Pa tako, u njoj nema udaraca u međunožje.
//www.youtube.com/embed/a9UZBg1pMS4?list=UUn8zNIfYAQNdrFRrr8oibKw
Bare knuckle je, u stvari, inačica boksa koja postoji još od daleke 1719. godine. Prvi bare knuckle šampion bio je Englez James Figg koji je tu titulu osvojio davne 1719. godine. Rekord za borbu najdužeg trajanja drže James Kelly i Jonathan Smith koji su se 1855. godine borili čak šest sati i 15 minuta, a borba je završena kada se Smith predao nakon 17 rundi. Zamislite koliko su dobro ova dva spomenuta dvojca bila pripremljena ako su se tako dugo borili. Borac s najdužom profesionalnom karijerom je Jem Mace koji se borio više od 35 godina, a zadnju borbu odradio je 1909. kada je imao 79 godina. Da, dobro ste pročitali, 79 godina. Opasan starac, nema što!
Posljednji službeni bare knuckle meč je bio 1897. godine, što ne znači da je ovaj sport tada zauvijek izumro. Ili, da budemo jasniji, to ne znači da prava, izvorna ideja o boksu bez rukavica pada u zaborav jednom za svagda. Još uvijek postoji Svjetska boksačka bare knucke asocijacija. Imaju svoj web site i sve ostalo, što je dokaz da su itekako legalni. Site donosi zanimljivosti poput one u kojoj ističe jedno povijesno ime ovog sporta - John L. Sullivan.
Ovaj borac ima posebni status u bare knuckle boksu, možda i najveći ikad, a s trona ga je službeno detronizirao svjetski prvak u bare-knuckle boksu Bobby Gunn, boksač koji itekao dobro i jako zna udariti, a upravo je to bitno u ovom sportu.
//www.youtube.com/embed/78Bokbfc170
Naime, golom šakom je teže udariti nego s rukavicom, bilo s onom za MMA, ili onom većom za boks. Stoga bare knuckle boksači moraju biti precizniji i udarac mora biti kontroliraniji.
Ono što ovim borcima predstavlja problem su i ozljede, udarci s golom rukom znaju završiti s iščašenjem ruke (zgloba), lomom, itd... Uz to, obrambena faza sporta je isto otežana. Nema rukavica, nema konkretne obrane. A ona je ključna u svakom sportu. Stoga, ovi boksači itekao puno rade na obrani, distanci, ulaz - izlaz tehnici, kvalitetnom double decku golim rukama, taktičkim obrambenim zadaćama s kontrom, fizičkoj kondiciji, radu nogu, eksplozivnosti, brzini, itd...
//www.youtube.com/embed/LDf0NF32Vs8
Da, drugačije je nego u borilačkim sportovima na koje smo naučili, ovo je ipak najbliže ulici. A ulica je ipak pojam za sebe!
Stoga je snimljen i dokumentarac o "najstarijem borilačkom sportu na svijetu" i subkulturi čija se povijest proteže na stoljeća, ali koja još uvijek nije penetrirala u mainstream širokih masa. Međutim, on je itekako prisutan u Velikoj Britaniji i zahvaljujući činjenici da tamo postoji jaka nova scena bare knuckle boksa, mnogi se nadaju da bi se on mogao razviti u priznati sport i postići popularnost UFC-a. Živi bili pa vidjeli.
Jedna od zvijezdi dokumentarca je i Andy Topliffe, bivši borac koji je napustio ovaj sport nakon što je svjedočio smrti mladog poljskog borca. To je bila kap koja je prelila čašu.
Ostali sudionici dokumentarca su sasvim obični ljudi s neobičnim i opasnim hobijem, i ljubavi prema ovom krvavom i nasilnom sportu. U kojem samo ima mjesta za one najjače i najhrabrije.
