FNC 16 event 5. svibnja 2024 dolazi u Medulin, a na njemu će nastupiti Ivan Sičaja Tirke u perolakoj diviziji, jedan od najpopularnijih boraca na FNC-ovom rosteru. Sičaja će u najpoznatiji regionalni MMA kavez ući protiv njemačkog borca Merta Özyildirima.
Jaki FNC 16 iz Medulina 5. svibnja možete pratiti UŽIVO na Voyo platformi
Prije skoro dvije godine debitirao u FNC-u
Čisto za informaciju, postoji i nogometaš koji se isto zove i preziva. Radi se o Mertu Özyildirimu, 29-godišnjaku rođenom u Ankari, koji igra za drugoligaša TFF Kırşehir Futbol.
E sad, čisto se ovo sve poklapa tako savršeno u naš razgovor s Ivanom, koji je u FNC-u na skoru 4-1-0. Zašto se poklapa? Budete vidjeli...
Dakle, Ivan je prvi put pod okriljem FNC-a nastupio na FNC-u 6 u Karlovcu 17. lipnja 2022. protiv Matea Bolfana i dobio ga gušenjem krajem prve runde. Tada se borio za 500 eura i imao samo 3-4 sponzora koje je sam našao, kojima će uvijek biti zahvalan.
Od tada pa do danas je Ivan Sičaja, diplomirani radiolog, jako napredovao, stekao veliki broj poklonika i njegova je vrijednost kao borcu narasla. FNC je prepoznao Ivanove kvalitete i sad po meču dobiva i do nekoliko tisuća eura plus još bar toliko od sponzora. Na Ivanovu sreću, Rama stvarno svim srcem podržava i njega i brata mu Tomu, da dečki ostvare svoje sportske snove.
Svaku borbu sad, Ivan i Tomislav Sičaja, dva super lika i talentirana brata iz Rame, ponos tog pitomog kraja u Bosni i Hercegovini, imaju bar 15-20 sponzora. Što bi značilo, da obojica po glavi bar dobiju do nekoliko tisuća eura po borbi. Kad se samo sjetimo da je do prije 4-5 godina prosječni MMA borac u Hrvatskoj za nastup u startu dobivao samo po 200-300 eura...
Krvav je put Ivan prošao do tog statusa na FNC-u i na regionalnoj sceni. Puno treninga u ATT-u gdje, i kad nema borbu, sudjeluje kao član kluba u sparinzima i s ostalim borcima koji se u tom trenutku spremaju za meč. Dražen Forgač Forgy, predsjednik FNC-a i osnivač, šef i glavni trener u ATT-u u Zagrebu, pametno je to posložio u klubu.
"Kružnim sistemom" svoje borce održava na visokom maksimumu, da u svakom trenutku mogu ući u kavez. On u klubu sparuje borce u sparinge, jedan drugom pomažu za borbe, pa se ne može dogoditi da je intenzitet treninga kad nema mečeva značajno manji od perioda kad se borac priprema.
'Nije lagano'
"Sad kad malo pogledam čitav svoj put u borilačkom sportu i sve što sam prošao u profesionalnoj karijeri koja nije duga, mogu samo reći da nije bilo ni malo lagano. Najgore je u početku moje profesionalne karijere, najteže, je bilo naći sponzore za meč. Ali, Bogu hvala, snašao sam se. Tvoja obveza, obveza svakog borca je da sebi nađe sponzore. Nije bilo lako. Za svoj prvi meč sam imao 3-4 sponzora i svi su bili iz Rame. Malo mjesto, mi se borimo, svi mene i mog brata Tomu znaju, sve mi znamo i dosta ljudi nas je ispočetka poguralo i još jednom im hvala do neba", počinje za Net.hr svoju priču Ivan Sičaja.
"Nije bilo lako u početku, ali svaki je početak težak. Ja i moj brat Tomo kad smo se odlučili za ovaj sport, znali smo da će biti teško. Znali smo da ćemo se morati odricati, da ćemo morati do kraja zapeti, jer smo sve u ovo uložili i nemamo pravo na kiks. Nama su borbe život. Mi od toga živimo, ali da se razumijemo, ovim se ne bavimo zbog novca i u ovo sve nismo ušli radi novca, nego jer ovo volimo. Ali, naravno da želimo osigurati egzistenciju, kao i svako. Sad se sve to rasporedi. Malo sponzori, malo borbe. Često se borimo i to nam je veliki plus. Ako znaš s novcima, onda se može sasvim pristojno živjeti od toga, da se ne patiš. Solidno smo si posložili, iako i sad trećina novca odlazi na pripreme. Tko zna s novcima, može normalno živjeti. Nije bilo lako, sad je bolje, a bit će još bolje, ako Bog da", govori Ivan Sičaja, koji je stalno s bratom Tomom. Njih dvoje se ne razdvajaju.
Počeli u podrumu sami u obiteljskoj kući
Ono što je specifično za Ivana je to što je prva amaterska MMA natjecanja odradio kao samouki borac koji je pripreme odrađivao sa svojim bratom u podrumu obiteljske kuće. Kako bi se maksimalno posvetio svojoj MMA karijeri, Ivan se 2020. odlučio preseliti u Zagreb i postati dio uglednog zagrebačkog American Top Team-a. Nakon njega, u Zagreb je došao i brat Tomo, mladi pravosudni policajac koji je odbacio karijeru policajca u pravosudnom sustavu zbog borilačke. I sad su obojica totalno u profesionalnim borilačkim vodama.
"Inače je potrebno nekih osam tjedana za MMA meč, za pripremu. Mi smo uvijek na 90% jer stalno treniramo, profesionalci smo i samo se s ovim bavimo. Dobro, Tomo zna tu i tamo koji vikend odredariti, ja sam prije konobario, ali sad kad se priča u FNC-u i općenito karijeri zakotrljala, 100% smo u tome. Dali smo se 101% u tome. Želimo uvijek biti spremni, ako se otvori neka prilika za shorte notice, neku iznenadnu borbu, da možemo uletiti. Da možemo prihvatiti, uz onda smanjivanje kila kao normalni dio perioda prije meča. Da nemamo izlike da nismo spremni. Mi u ATT-u smo doslovno svake subote spremni za meč. Dražen Forgač Forgy je to odlično posložio", govori Ivan.
U ATT-u ima puno profesionalnih boraca koji se uvijek za neki meč spremaju, a kolege mu pomažu, spariraju, pa su svi u "kružnom sistemu".
'U ATT-u je sve posloženo kako treba'
"Da, Forgy sve to vodi i to radi besprijekorno. Gleda najmanje detalje i po tome bira sparing partnere. Sve je posloženo kako treba. Svatko svakom pomaže. Bitno je u slobodnoj borbi biti stalno u treningu, da ne izgubiš osjećaj za borbu. MMA je specifičan jer, ako si van borbi pola godine, dosta izgubiš osjećaj za to. Nije to nogomet da stalno možeš pomalo igrati. U borilačkom sportu je to drugačije. Ti kad uđeš u kavez, moraš imati osjećaj za meč koji ne možeš imati svakog dana. Sparing u kavezu je drugačiji nego trening. Ja se, evo, borim svakih 3 mjeseca. Što više spariraš imaš ćeš bolji osjećaj kad dođe borba".
Ivan i Tomo su pomagali Ivici Truščeku za njegovu prošlu borbu na posljednjem FNC-u u Ljubljani. Trušček je u nizu od dvije pobjede u karijeri.
"Vjerojatno će Beograd raditi i mi ćemo samo nastaviti njemu pomagati, kao i on u sparinzima nama kad nema borbu. I to tako ide u krug. Sparinzi su jaki i regularni, da ima osjećaj meča. Ajde da smo i mi nešto dobro napravili. Zadnji put se Trušček nije uznojio kako treba. Zato se na sparingu patio sigurno", u šali je rekao Ivan Sičaja koji tvrdi da mu ne smeta i da niti malo nije ljubomoran što u nogometu igrači imaju kud i kamo veće cifre, nego što su to u borilačkom sportu. Niti njemu, niti borcima s kojima se druži, sureće, koje zna... općenito...
'Ne smeta nam, ali su nam smiješne cifre u nogometu'
"Ma ne smeta nam, što bi nam smetalo. Neka ljudi zarađuju, nema tu zlobe, sujete ili ljubomore. Sami smo mi borci sebi krivi što smo izabrali borilački sport. Ali, naravno nekad kad vidimo neke transfere, vrtoglave cifre koje spominju u medijima i svagdje, da nam je to smiješno i čudno. Smijemo se i ne vjerujemo. Po broj jedan, nama je smiješno kad vidimo što je faul u nogometu, kakav je to kontakt. Tj, kakav nije. Od faulova, do svega. Zbog čega se valjaju, simuliraju. Ali dobro, to je sastavni dio tog sporta. Svaki borac, pa ja vjerujem njih 90%, će reći kako oni u ovom nisu zbog novaca, ali naravno da bi svi voljeli da se danas - sutra svi osiguramo, da imamo i viška novaca za neke stvari koje su nam na pameti od kad smo u ovo ušli."
Da bi netko trenirao i bavio se borilačkim sportovima, mora imati, kao i u svakom sportu uostalom, veliku dozu ljubavi... nije lako svaki dan ići na treninge, ustajati svako jutro, ići na sparinge i svaki trening dobivati po nosu. Svatko želi što bolje svoju muku naplatiti.
Zato mora postojati idealan balans ljubavi prema borilačkom sportu i osiguranju egzistencije. Treba od nečeg i živjet kad se ode u sportsku mirovinu.
'Svaki je sport težak i zahtjeva odricanje'
"Da se razumijemo. Svaki je sport težak i zahtjeva odricanje, rad, trud, konstantnost u treninzima i fokusu. Tu dolazi do velikih opterećenja. Ovo za nogometaše, to sam malo u šali rekao, ali ima tu dosta istine. MMA je individualni sport, nogomet kolektivni. U kavezu svaka greška koju napraviš je tvoja. Ovisiš sam o sebi. Trener je uz tebe, ali sve je do tebe. I uvijek ti se može dogoditi ozljeda zbog koje možeš ispasti na više mjeseci van. Duga pauza donosi i manjak primanja. Nema borbi, nema novca za život. O svemu jedan profesionalni borac u slobodnoj borbi mora razmišljati", naglašava Ivan Sičaja.
Opće je poznato kako je u borilačkim sportovima put do uspjeha krvaviji i teži nego u nogometu. Teže se u borilačkom sportu probiti do razine koja ti donosi mogućnost da živiš, hraniš se i priskrbljuješ na račun svojih borbi. Borci su se prije znali boriti za 200-300 eura. Danas je početna situacija, granica po tom pitanju bolja, ali ne sad za puno. Na sve to, zdravlje baš trpi.
"Borilački sport je najteži sport na svijetu. Što zbog fizičke, što zbog psihičke pripreme, zbog udaraca koje trpiš, zbog udaraca koje bacaš, zbog poteza koje izvodiš da bi onesposobio suparnika, nanio mu što veću štetu", dodaje FNC zvijezda.
'U borilačkom sportu moraš biti gladan kruha da bi uspio'
Nastavio je Ivan Sičaja svoj monolog.
"Malo tko u borilačkom sportu napravi milijune, ako pogledamo broj boraca na svjetskoj razini i broj onih koji svoje mečeve broje u milijunima ili nekim većim ciframa, dok je u nogometu situacija kud i kamo drugačija. Da se razumijemo, nogomet je najpopularniji sport, najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali u borilačkom sportu, ako želiš uspjeti, moraš biti baš gladan i doslovno, ali moraš biti gladan kruha i uspjeha. Moraš biti gladan na svim razinama. Uvijek trebaš davati 100% od sebe."
Zanimljivo, ali u filmu Creed - Legenda je rođena, u prvom dijelu filma, spominje se upravo da za uspjeh u boksu moraš biti doslovno gladan da bi uspio. Isto vrijedi i za slobodnu borbu...
'Često se borim'
"Odabrao sam MMA jer je to sport koji ti vraća onoliko koliko se ti daješ u njega. Meni je sad šesta borba u FNC-u i naravno da se moj status, renking poboljšao, pojačao. Borim se često i to mi je plan. Ne odustajem, koliko god sve bilo teško", zaključio je Ivan Sičaja.
