Boksač Jack Johnson volio je davati izjave o segregaciji crnaca u SAD-u. Triput se ženio, uvijek s bijelim djevojkama, i to je volio isticati. Obožavao je polemiku s novinarima, pa je tako prije meča s Tommyjem Burnsom ispalio:
"Pa taj bijelac Burns je bijel kao zastava kojim se simbolizira – predaja!"
Nadalje, Mitch Green lupetao je pred novinarima sve i svašta. Bio je poražen u jednom meču protiv Mikea Tysona i to si nikako nije mogao oprostiti. Nije mogao to oprostiti ni Tysonu. I kad bi ga pitali o Tysonu, stotinu puta je izgovarao jednu te istu rečenicu.
"Mike Tyson je homoseksualac, ma prava curica!"
S druge strane o Tysonovim izjavama dale bi se napisati knjige. Znao je iznenaditi i svojim izjavama dati intelektualni štih. Pa je tako pred novinarima jednom počeo pričati o književnosti.
"Volim posrnule pisce: Fitzgeralda, čovjeka koji je počinio samoubojstvo, Hemingwaya, koji je učinio isto. Sve takve momke, pisce. Neki od njih bili su alkoholičari i narkomani, ali oni su se zabavljali. Oni su stvarni ljudi. Oni formiraju kulturu u američkoj književnosti. Hemingway se divio Tolstoju, Tolstoj se divio Puškinu, a Mailer se divio Hemingwayu. Kod velikana su svi povezani. Jednog dana ću napisati knjigu o sebi. Prvo poglavlje će biti o tome što sam dobio ovim grubim poslom."
James Toney volio je vikati, urlati dok je davao izjave. Prije nadmetanja s braćom Kličko i Davidom Hayeom na europskoj turneji, derao se...
"Sve ću ih samljeti. Svi znaju da sam najbolji teškaš na svijetu. Nisam zabrinut zbog odlaska u Europu i borbe protiv sestara Bitcko (braća Kličko, op.a.) i Davida Gayea. Oni su kukavice! I to samo takve."
Naseem Hamed bio je britanski boksač u perolakoj kategoriji sa zanimljivim razmišljanjima. Jednostavno je umislio da je princ na letećem tepihu. Nakon stanke se poželio vratiti boksu, a to je objavio s puno pompe, u dvorani pred brojnim novinarima.
"Mislite da me progutao zaborav. Varate se! Pa ja sam boksački princ. Nikad ne smijete podcijeniti princa, ja sam uvijek tu. Princ nikad neće umrijeti. Ja se ne hvalim, ali ne vidim nikoga tko će ikad dolaziti do naslova na način na koji sam ja dolazio. Ja sam karizmatičan, shvatite to konačno. Ajde, znate li nekoga u povijesti sporta tko je učinio ono što je Prince Naseem, dakle ja, učinio. Ja se sada uopće ne hvalim, samo vas podsjećam na to", izgovorio je slavni boksač, sve u stilu izvršnog predsjednika jednog našeg nogometnog kluba.
Floyd Mayweather Junior volio je u svojim izjavama prije dvoboja spominjati novac. Bio je zaluđen novcem. Prije dvoboja protiv De la Hoye tvrdio je:
"Pitaju me hoću li boksati za 50 milijuna dolara. Znate što sam im rekao? Da ne dižem telefonsku slušalicu ispod 100 milijuna dolara."
Ricardo Mayorga je prije dvoboja s Fernandom Vargasom javno iskazao žaljenje prema njegovoj obitelji...
"Razmišljam da dam sve od sebe kako bi Vargas u gotovini primio svoju posljednju plaću. Znam da me se Vargas boji, razmišljam da Vargasu učinim uslugu i da predam meč, samo da njegova dobra obitelj ne trpi kad ga udaram. Razmišljam to učiniti zbog njegove žene, možda onda konačno prestane plakati."
Muhamed Ali, nekadašnji Cassius Clay, volio je recitirati, zamislite, svoju poeziju prije mečeva. Izdvajamo:
"Sinoć sam sanjao san, kako sam posjetio Afriku, bilo je tu svega. Prvo sam morao isprašiti Tarzana po guzici zato što priča okolo da je Kralj džungle. Prije te borbe sam se hrvao s aligatorima, borio sam se s kitom..."
Novinari su ga gledali u čudu, no samo je nastavio:
"Prošlog tjedna, ubio sam kamen, ozlijedio sam kamen, ciglu sam poslao u bolnicu, tako sam opasan da mogu razboljeti zdravlje, tako sam brz, čovječe, mogu trčati kroz oluju i uopće se ne smočiti kada me George Foreman sretne, platit će mi..."
O vrijednosti njegove poezije novinari su ispisali tone materijala, ali to 'Kralju' nikad nije previše smetalo.
Prisjetimo se i izjave jednog našeg boksača, zapravo najboljeg našeg sportaša svih vremena. Ta njegova izjava ne spada u trash izjave, iako su je neki tako željeli prikazati. Mate Parlov bio je olimpijski prvak, europski i svjetski amaterski prvak, europski i svjetski prvak u profesionalnoj konkurenciji. Ukratko, bio je nesavladiv.
Krajem '80-ih bio je već u sportskoj mirovini kad je u srpskim medijima proglašen – nacionalistom.
Novinari su došli do Parlova i upitali ga za mišljenje o toj tvrdnji. Iz prve je ispalio:
"Pa kako, ljudi moji, ja mogu biti nacionalist. Pa ja sam svjetski prvak!", kazao je dobri čovjek Mate.
