Bivši hrvatski reprezentativac, Boris Živković, osvrnuo se u razgovoru za na predstave Vatrenih na Euru, ali je i otkrio što Hrvatska ima, a ostale reprezentacije u regiji nemaju.
"Konačno jedna dobra utakmica. Malo je trener izrotirao i stavio igrače na njihove prave pozicije, gdje treba. A oni su na teren prenijeli malo pozitivne energije između sebe, odigrali dobru utakmicu i konačno dobili", rekao je o utakmici sa Škotskom.
Smjena genracija
Koliko mogu daleko?
"Ok, nije Hrvatska dugo pobijedila, ali ima tu puno stvari koje treba znati – od smjene generacija do svega ostaloga. Ne može više Luka s 35 ili 36 godina nositi toliko, kao prije. Ni Lovren ni Vida nisu više mladi, brzi i agresivni, sve to stoji. No, ima toliko igrača na klupi koji mogu to iznijeti na pravi način. Sad je samo pitanje koliko će ti igrači istrpjeti. Npr., sad je ušao Juranović, pa je odigrao odlično, mali Vlašić stalno potvrđuje kvalitetu, tako je bilo i protiv Škota. A tu su i Ivanušec, Brekalo, i top-napadač Budimir, te mali Pašalić. Sve su to ozbiljni igrači. Mali Gvardiol ima 19 godina, a igra standardno - kao da ima 35 godina. Znači, ima tu kvaliteta, a sve će se to posložiti, od utakmice do utakmice, ali sve što budu igrali bolje dizat će im se samopouzdanje i svašta je onda moguće", kazao je.
Što ima reprezentacija Hrvatske, a nemaju ostale reprezentacije iz regije?
"Kvalitet je najbitniji. Svi mogu pričati, pametovati – kod nas ovdje, na Balkanu, svatko je izbornik, trener, ali prva i osnovna stvar je kvaliteta. OK, sve reprezentacije iz regije imaju pojedinačni kvalitet, i Bosna, i Srbija, ali ako se to ne složi sve zajedno u kvalitetan tim, nema rezultata. Nije to individualni sport, pa da sam odlučuješ... Mora tu biti i zajedništva, ljubavi, pozitivne energije između igrača. To je kolektiv od 25 ili 30 ljudi, svi se moraju poštovati, cijeniti. Ne kaže se džaba: Svi za jednog, jedan za sve. To Hrvatska u ovoj regiji najbolje koristi.
A, u Bosni i Srbiji uvijek je neko uvrijeđen. Bilo je toga i u Hrvatskoj, naravno da je uvrijeđen ili povrijeđen neko ako ne igra, ali trener treba da izvuče najbolje. Nije problem prvih 11, nego ovih drugi 15. Svatko misli da treba igrati i ako nema tog zajedništva koje sam spomenuo, onda je teško napraviti rezultat. A svima je ljepše, bolje, kada se pobijedi. S druge strane, u klubu se ne ljutiš. A ako se naljutiš, onda te vrate kući. Pa, onda ne smiješ reći ništa, a u reprezentaciji možeš. To je, prema mom mišljenju, razlog što Hrvatska napreduje, jer kako-tako se igrači uvijek skupe oko zajedničkog cilja, grba: Svi za jednog, jedan za sve", poručio je.
