Brojni prijatelji, igrači iz svih generacija, treneri i sportski djelatnici oprostili su se danas od bivšeg nogometaša, trenera, izbornika i predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u zagrebačkoj bolnici Rebro u ponedeljak u 77. godini.
Na komemoraciji u muzeju Mimara brojnim uglednicima iz sportskog, kulturnog i političkog života Zagreba i Hrvatske, ali i iz BiH i Slovenije te iz Fife i Uefe, prvi se obratio Davor Šuker koji je naglasio da je za vrijeme predsjenikovanja Vlatka Markovića naša nogometna reprezentacija tri puta nastupila na europskim i dva puta na svjetskim prvenstvima.
Izaslanik predsjednika Uefe Michela Platinia i član IO Uefe František Laurinec kazao je da ga je s Markovićem vezivalo dugogodišnje iskreno prijateljstvo, dok je sućut obitelji i sportskoj Hrvatskoj u ime predsjednika Fife Seppa Blatera izrazio njegov izaslanik Walter Gagg.
U ime suigrača od Markovića se oprostio legendarni vratar Dinama Zlatko Škorić, a u ime GNK Dinama predsjednik Mirko Barišić kojeg je s Markovićem vezalo višedesetljetno prijateljstvo.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je govoreći o liku i djelu Vlatka Markovića naglasio da je on bio istinski "čovjekoljub, zagreboljub i domoljub".
Posljednji se od prijatelja i suradnika oprostio dugogodišnji tajnik i najbliži Markovićev suradnik Zorislav Srebrić koji je podsjetio na Markovićev nogometni put od rodnog Bugujna u kojem je 1955. započeo nogometnu karijeru u Iskri. Od 1955. do 1958. igra za Čelik iz Zenice, a za zagrebački Dinamo nastupao je od 1958. do 1966. godine i sa "plavima" osvaja prvenstvo Jugoslavije 1958. godine i jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1962./63. Za Dinamo je odigrao 252 utakmice i postigao 4 zgoditka. Za bečki klub Wiener Sport Club nastupao je od 1966. do 1967. godine, a za Austriju od 1967. do 1969. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije kao nogometaš Dinama, od 1961. do 1962. godine, odigrao je 16 utakmica. Prvi put u prijateljskoj utakmici protiv Madžarske u Beogradu 7. svibnja 1961. (2:4), a posljednji put, također u prijateljskoj utakmici, protiv reprezentacije SR Njemačke u Zagrebu 30. rujna 1962. godine (2:3).
Sudjelovao je na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. godine u Čileu. Bio je izabran u najbolju momčad tog svjetskog prvenstva u sastavu: Schrojf, Djalma Santos, Masopust, Marković, Popluhar, Pluskal, Garrincha, Amarildo, Seeler, Pele, Zagalo.
Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao je smjer nogomet. Trener nogometaša Zagreba bio je od 1970. do 1973., belgijskog Standarda iz Liegea od 1973. do 1974., francuske OGC Nice u dva navrata, od 1974. do 1977. i od 1980. do 1982. godine. Trener Hajduka bio je u sezoni 1977./78. kada se sa scene povukla jedna vrlo uspješna generacija koja je prvih godina sedmog desetljeća prošlog stoljeća harala jugoslavenskim nogometom.
Trener zagrebačkog Dinama bio je u više navrata, od 1978. do 1980., od 1984. do 1984. i od 1990. do 1992. S Dinamom je osvojio jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1979./80. Trener je i sportski direktor bečkog Rapida od 1984. do 1990. godine, s kojim osvaja nekoliko trofeja. U sezoni 1972./73. s reprezentacijom Jugoslavije do 23 godine osvaja prvenstvo Europe. Od 1974. do 1986. djelovao je kao instruktor FIFA-e za francusko govorno područje, za što je nagrađen posebnim odlikovanjem francuske Vlade.
