Srpski tenisač i najbolji igrač svijeta NovakĐoković za vrijeme karantene često je na svom Instagramu iznosio kontroverzne stavove o tvrdnje poput one da se pomoću molitve prljava voda može pretvoriti u ljekovitu, odnosno čistu. Također, iznio svoj stav o koronavirusu i rekao da se ne namjerava cijepiti.
“Ja prvi nisam za to, neću se cijepiti. Morat ću razmisliti ako to bude obvezno i za sada stojim iza toga, ali hoće li se to promijeniti ako ću morati putovati? Nisu veliki izgledi da se tenis nastavi u rujnu ili srpnju i koje će to biti cjepivo ako sada još ne postoji”, poručio je i podigao ogromnu prašinu.
U ponedjeljak navečer Đoković je gostovao u Podcastu Sport Kluba gdje je pojasnio te svoje sporne stavove.
O optužbama
“Teme koje su u vrijeme korone uzburkale javnost su teme koje mene zanimaju i okviru su onoga što sam vam objasnio. Znao sam da će moj mini-podcast na Instagramu izazvati reakcije, kako pozitivne, tako i one druge. Kako na to reagiram? Ne mogu reći da me ne diraju. Ljudi me kritiziraju i optužuju da koristim platformu za širenje pseudoznanosti i negativnih informacija, koje mogu utjecati na zdravlje ljudi. To su ozbiljne stvari. Trudio sam se tijekom razgovora biti u ulozi domaćina. Nekog tko radi intervju, razgovara s određenom osobom i postavlja pitanja u vezi sa strukom kojom se ona bavi. Kroz razgovor sam se nadovezivao i davao osobne primjere. Na kraju krajeva, svjestan sam da što god kažem ili napravim, ne mogu zadovoljiti sve. Meni to i nije cilj. Trudim se nikada ne napadati osobe i ne osuđujejm bilo koga, već pričam o konstruktivnim stvarima i dajem svoje primjere i kako je to utjecalo na moje zdravlje, moj oporavak, moje nastupe i moje okruženje”, rekao je i odgovorio na konstataciju voditelja da te domah razapnu ako se ne prikloniš mišljenju većine.
Otvoren za sve
"To je sastavni dio društva. Imao sam priliku tijekom karijerije upoznati se sa svakakvim ljudima, stvarima i temama, koje su bile kontroverzne. Ljudi se uvijek pozivaju na odgovornost jer ti moraš biti svjestan toga koliko svaka informacija koju podijeliš odjekuje, koliko daleko se čuje i koliko ljudi to upijaju. Ne kažem da sam ja bezgrešan u tome. Sigurno izgovorim neke stvari za koje poslije pomislim da li je trebalo tako. Čovjek sam i nemam problem reći da sam pogriješio. Ali, ne mogu biti robot i čitav život zatvoren u nekoj ljusci ili mjehuru. Ja jednostavno nisam takva ličnost. Ne gledam s visine, niti kritiziram bilo koga tko hoće biti po strani i da se ne bavi bilo kakvim društvenim temama. Ali, ja sam osoba koja želi istaknuti određene stvari jer imam neki utjecaj u društvu i želim podijeliti nešto što kroz moje iskustvo nekome može biti korisno, a nekome možda i ne. E sada, kako će ljudi to upiti i usvojiti, ne mogu utjecati na to u velikoj mjeri. Neke grupe ljudi, elita, vladari, kako god ih hoćete nazvati, žele da određene stvari budu na određen način i da nitko ništa ne kaže i da se samo sluša kako zapovijedaju oni s vrha. Jednostavno, ja ne osjećam da je to ispravno i demokratski. Ako smatram da je nešto ispravno i u skladu sa Božjim zapovijestima, sa životnim načelima i pravim vrijednostima, onda apsolutno podržavam. Podržavam borbe za prava ljudi na jednakost, poštovanje, fair-play, korektnost u životu, uvažavanje… To su vrijednosti za koje se zalažem i s kojima sam u skladu”, rekao je.
Božji signali
“Razumiju li ljudi poruku koju im želim poslati? Nisam mišljenja da je netko kvalificiran pričati o nečemu samo ako je u tome stručan. Mislim da su svi to mogli zaključiti na osnovu mojih izjava u posljednjih 15 godina. Dat ću vam primjer. Ja to primjenjujem na sebi. Meni, dok sam u Srbiji, a i u svijetu, dolaze ljudi i govore mi stvari u vezi s tenisom. Ja sam nekoliko puta i primijenio određene stvari koje sam čuo od ljudi koji su daleko manje stručni u tenisu od mene. To stvarno jeste istina. Slušam trenere koji treniraju uzrast do 14, 16 godina. Pratim po internetu, preko mojih orijatelja, ili u direktnoj komunikaciji jer vjerujem da ako je čovjek otvorenog uma, uvijek može nešt usvojiti, ‚pokupiti‘ i reći: ‚Možda bih nešto od ovoga mogao da primijeniti‘, umjesto da ima stav: ‚Ajde, tko si ti i što si ti da meni pričaš o tenisu?‘ Mogu i takav stav imati jer znam puno njih koji ga imaju, ne samo za tenis, nego uopće u životu. Onda si zatvorio mogućnost da se razvijaš i upijaš signale koje ti je možda Bog poslao odozgo, kroz tu osobu koja se pojavila i koja možda nije na tom nivou stručnosti, ali je podijelila s tobom neko svoje zapažanje. S te strane gledano, zanimljivo je kada netko priča o tome, sve dok je sve izrečeno s dozom poštovanja i uvažavanja ljudskosti. Ako to izostaje, onda nije u redu i korektno”, kazao je i otkrio je li istina da prije posljednjeg finala Wimbledona u kojem je nakon velike drame srušio RogeraFederera odigrao bez da je nešto pojeo tog dana.
Je li jeo?
"Nije da nisam jeo. To je još jedna zanimljiva stvar. Skoro sam pričao o autofagiji – izgladnjivanju. Ljudi kada kažu ‚izgladnjivanje‘ pomisle da to znači da ti ne jedeš ništa, ali to nije tako. Jedeš, ali u određenom vremenskom okviru. Kada ne jedeš, konzumiraš tekućinu ili neke stvari koje ne opterećuju digestivni sistem i ne oduzimaju ti energiju, koja ti je potrebna za trening i fizičku aktivnost. Inače, porije mečeve ne jedem puno. Nepojedem četiri jaja sa slaninom ujutru, a znam da ima i takvih sportaša. Pošto je finale Wimbledona bilo u dva po lokalnom vremenu, ja bih bio najviše na tekućinama i laganoj hrani uoči mečeva. Na primjer, obareno povrće bez začina, bez ulja i ičega. Samo da mi da snage i energije s voćem i možda pahuljicama. Naravno, pijem dosta tekućine, hidriram se raznim vitaminskim napicima i sportskim pićima koja mi daju energiju. Ali, to sam ja. Znam dosta sportaša koji vole da se najedu i da osjećaju sitost, ali tenis je drugačiji sport od nekog drugog sporta koji nema iste fizičke zahtjeve. Taj meč u finalu Wimbledona je trajao četiri i pol, pet sati. Za vrijeme mečeva jedem uglavnom urme i ponekad malo banane. Pijem vodu i dva energetska pića koje imam. Jako vjvjerujem u psihu i emocije. Kada si u strahu, zgrči ti se želudac i ne možeš ništa jesti. To je stvarno tako. To uzbuđenje, strah, trema, motivacija i sve što se događa kada izlaziš na finale Wimbledona, zgrči ti želudac. Ti ne pomišljaš na hranu. U tome si i znaš da ćeš imati energije zato što će ti sve što si napravio uoči tog dana omogućiti da budeš na svom maksimumu”, otkrio je Đoković.
